Škabrnjska matematika
Škabrnja može za mlade biti putokaz da iseljavanje nije jedino rješenje
Mnogo se u posljednje vrijeme piše i govori o problemu iseljavanja iz Hrvatske, posebice mladih i obrazovanih, i bilo bi poželjno da u Novoj godini obilje izgovorenoga urodi odgovarajućim djelima odgovornih struktura, jer riječi bez djela ne će donijeti željene plodove, odnosno prestanak odlazaka „trbuhom za kruhom“. Nevolje koje tište hrvatsku društvenu i gospodarsku stvarnost, osobito iseljavanje i demografske teškoće, otkrivaju „staru boljku“ hrvatske politike, koja nažalost od početka uspostave samostalne hrvatske države većinu životnih, društvenih i političkih problema rješava „ad hoc“ umjesto dugoročno i to na temelju strateškog programa razvoja, koji je trebalo donijeti odmah na početku proglašenja suverene hrvatske države i, što je iznimno važno, usvojiti ga konsenzusom svih političkih struktura. U tom slučaju promjena vlasti u Hrvatskoj bila bi prirodna i normalna pojava i nitko ne bi strahovao od smjene vlasti, jer bi se svaka novoizabrana politička struktura morala držati i ostvarivati temeljne smjernice iz usvojenog strateškog programa, odnosno svim političkim strukturama nacionalni interesi države i bolji standard građana trebali bi biti na prvom mjestu. U obilju tekstova i govora o problemu iseljavanja nažalost možemo otkriti i neshvatljivu činjenicu da pojedini novinari i političari problem iseljavanja koriste u politikantske svrhe. Njihova „zabrinutost“ za iseljavanje mladih nema za cilj rješavanje tog problema, već isključivo za kritiku vladajuće strukture i isticanje njihove nesposobnosti. Ne samo da u svojim istupima ne nude prijedloge kako problem riješiti, već ispraznim kritikama stvaraju u društvu ozračje beznađa ističući nedostatak uvjeta da se loše stanje u društvu i gospodarstvu popravi, te kao jedini izlaz iz teškog stanja vide u odlasku u inozemstvo.