Njemačka traži sebe
Dok pišemo ove retke, sve je još nejasno. Mučno ispitivanje mišljenja kršćanskih demokrata i socijaldemokrata je završeno, ali prava prepirka tek počinje – smatra „Sueddeutsche Zeitung“.
Oni nemaju novih ideja.
Kršćanski demokrati i socijaldemokrati u svom dugotrajnom prethodnom ispitivanju mišljenja o sastavu nove velike koalicije, koju zovu GroKo, objavili su 12. siječnja svoj „program“ na 28 stranica. To su dakako tek uvodne stanke mogućeg sporazuma kršćanskih demokrata i socijaldemokrata. Neki kritičari odmah su podrugljivo u medijima rekli: papir trpi sve. U tom papiru među inim stoji: „Mi se zalažemo za politički stil, koji će oživjeti javnu raspravu.“ Jedan komentator tu rečenicu protumačio je kao gorko priznanje dosadašnje i moguće buduće velike koalicije da je njezin stil tijekom prošle četiri godine milijunima Nijemaca usadio osjećaj da nisu priznati u iznošenju svojih gledišta, da su bili omalovažavani, što je pridonijelo njihovom redikalnom skretanju u drugim smjerovima ili odustajanju od sudjelovanja u javnom životu. Komentator se želi nadati da će se stvari u njemačkom političkom životu poboljšati, ali – kaže – za nadu nema puno povoda. Kršćanski demokrati i socijaldemokrati radit će u novoj koaliciji – kaže jedan drugi komentator – ono isto što su radili do sada u staroj koaliciji. Oni nemaju novih ideja.
Dobre vijesti za puk su možda tek raspodjele novca. Savezne blagajne su pune novca. Politika velike koalicije do 2021. podijelila bi 46 milijarda eura. Starosne mirovine bi se malko povećale, zaposlenici uživali bi porezne olakšice, povećao bi se dječji dodatak. Jedan dnevnik smatra da unatoč takvim olakšicama kršćanski demokrati i socijaldemokrati nemaju jasne slike o hrabrim teforma, pa pita kako to da je kanacelarica tek sada spremna otvoriti blagajne i zašto ih nije prije otvorila. Riječ je o novcu poreznih obveznika, koji su se slijevali u te savezne blagajne, pa ih je mogla prije otvoriti i tako pomoći siromašnim općinama, sustavu obrazovanja, izgradnji stanova i prometa. Komentator otkriva tajnu zašto je Angela Merkel tek sada spremna otvoriti te blagajne. Ona je mudra i spremna ih je otvoriti u trenutku u kojem se radi o njezinu političkom opstanku. Sada objavljuje dobročinstvo s ciljem da dvije stranke – kršćanski demokrati i socijaldemokrati – to jest Angela Merkel i čelnik socijaldemokrata Martin Schulz – ostanu na vlasti. Merkeličin trik je otkriven i izložen kritici. No, oni će unatoč javnoj kritici i negodovanju mladih socijaldemokrata i savezne pokrajine Sachsen-Anhalt, koji kategorički odbacuju veliku koaliciju, možda ipak vladati na zahtjev saveznog predsjednika Franka Waltera Steinmeiera, koji je također socijaldemokrat. No, dok pišemo ove retke, 15. siječnja, sve je zapravo još nejasno. Mučno ispitivanje mišljenja kršćanskih demokrata i socijaldemokrata je završeno, ali prava prepirka tek počinje – smatra „Sueddeutsche Zeitung“ (br. 11). Socijaldemokratski vođe žele naknadno poboljšati rezultate ispitivanja mišljenja, kako bi članstvo stranke pridobili za veliku koaliciju s kršćanskim demokratima. Oni održavaju svoju konferenciju u nedjelju u Bonnu. Oko 600 delegata raspravljat će o tome pod kojim uvjetima mogu pristati na veliku koaliciju. Ako kažu Ne, to može značiti da njihov sadašnji predsjednik Martin Schulz mora odstupiti. U redovima Socijaldemokratske stranke vodi se ovih dana oštra borba između protivnika i pristaša velike koalicije. Mnogi smatraju da bi stranka u budućoj koaliciji s kršćanskim demokratima mogla nestati s političke pozornice kao velika povijesna činjenica i da stoga mora u opoziciju u kojoj bi se mogla obnoviti na načelima nezaboravnog Willya Brandta. Drugi drže da samo velika koalicija s kršćanskim demokratima može Socijaldemokratsku stranku spasiti od propasti.
Nejasna europska politika U medijima čitatmo tekstove u kojima se naglašuje da je dosad zapisani program kršćanskih demokrata i socijaldemokrata papir praznih riječi, ništa drugo nego borba za vlast. (Ne trebamo se čuditi da je to tako i u Hrvatskoj u kojoj političari prema modelu bivše komunističke partije rade isto – vode borbu za vlast, a ne za opstanak i blagostanje naroda svih staleža i vjera). Kancelarica je, primjerice, napadala one na Zapadu koji ne vode brigu o klimi, a sada sama izbjegava štititi klimu. Njemačka je – čitamo u spomenutom dnevniku – zbog toga izigrala svoju vjerodostojnost kao navodna prethodnica klimatske politike u Europi. Između njemačkih političara i američkog predsjednika Trumpa nema velike razlike kad je riječ o zaštiti klime. Svi oni izgovaraju prazne riječi. (Hrvatski političari imaju „dobre uzore“ na Zapadu)! Također se malo zna kako će buduća Njemačka voditi europsku politiku. Vođe Europaske unije u kojoj je dosad dominirala „mama“ Angela Merkel, ne znaju točno kako dalje u političkim i digitalnim pitanjima. Napadaju Poljsku i Madžarsku zbog navodnog gaženja ljudskih prava, a sami sudjeluju u takvom gaženju, čime pridonose rascjepu na „Istok“ i „Zapad“. Europska unija u svim velikim problemima svijeta tek malo postoji.Europska unija i Njemačka nisu sudjelovale u rješavanju sirijskog spora. Kad je Trump priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela, to je učinio bez dogovora s Unijom, s Njemačkom. Socijalna pitanja u niz država članica Europske unije nisu riješena. Kritičare velike koalicije podsjećaju javnost da na programskom papiru od 28 stranica nema puno Europske unije. Njemačka treba stabilnu vladu, jer je u predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu dobila velikog konkuretna u Europskoj uniji i na području europske vanjske politike. To se prošlih dana prepoznalo i prilikom posjeta francuskog predsjednika Kini. Prema navodima njemačkog tjednika „Der Spiegel“ (br.3), državni tisak Kine oštro je kritizirao Njemačku kao dosadašnjeg najdražeg partnera u Europi. U pekinškom listu „Global Times“ piše kako je „mladi vođa“ Francuske svojim posjetom budističkoj pagodi (svetoj kući) i velikoj džamiji u carskom gradu Xianu posvjedočio „toleraciju i miroljubivu koegzistenciju različitih vjera u staroj Kini“. Kineski odnosi s Njemačkom časovito su „opterećeni problemima“ – tvrdi pekinški list i kaže da je za to kriva „opsjena nadmoćnosti Nijemaca i njihova netolerancija prema drugim kulturama“. Tjednik „Der Spiegel“ citira dalje u pekinškom „Global Timesu“ onaj dio članka u kojem se spominje moguća promjena odnosa Kine prema Europi. „Neizvjesna budućnost Angele Merkel“ stvorila je prazan prostor. “To bi Francuskoj moglo pomoći da postigne vodeću ulogu u europsko-kineskim odnosima.“ U njemačkoj javnosti mnogi ukazuju na slab profil njemačke vanjske politike. Nju je 2017. malko oživio sadašnji ministar vanjskih poslova Gabriel, koji će vjerojatno i dalje ostati na tom položaju, ako se do Uskrsa osnuje velika koalicija. Mnogi traže – poglavito iz redova Zelenih – da Europljani u vremenima Trumpa, Erdogana, Putina i kompanije moraju voditi zajedničku europsku i sigurnosnu politiku. Njemačka i Europa ne smiju biti predmetom nečijeg poigravanja, nego sami oblikovati svoju politiku. Kako? Taj se put traži. Koliko u tome može pomoći „mala“ Hrvatska?