Susret s Dankom MERINOM, akademskim slikarom (Razgovarao: Miroslav PELIKAN)

Umjetnost je zapravo autoportret

Rođen je u Sarajevu 1962., poslije završene Likovne akademije u Sarajevu bavi se grafikom, slikanjem, pedagoškim radom, digitalnim dizajnom. Slika u tehnikama: ulje na platnu, pastel, akvarel. Član je HDLU-a

Gospodine Merin, u vašem opsežnom opusu ističe se nekoliko ciklusa, primjerice ciklus Vrtova. Imaginarni i/ili stvarni motivi?
Kada bi umjetnike pitali koje teme i motivi se nalaze u njihovim djelima, najčešći odgovor bi bio: autoportret. Kroz prizore krajolika, cvijeća i povijesnih scena, slikarstvo je samo još jedan način vođenja dnevnika. Osobnog dnevnika gdje se jučer zrcali kao današnje sjećanje i današnji san postaje nijansa za sutra. Tako umjetnost postaje način prisjećanja prošlih iskustava i događaja i dijeli ih kao osobne umjetničke priče sa drugima. Znatiželja je najbolji motiv za slikanje: znatiželja o svijetu, ili o sebi. I naravno strast, strast za slikanjem. Svaki čovjek bez strasti nema u sebi načelo djelovanja, niti motiv za djelovanje.

Koju biljnu vrstu najčešće portretirate?
Boja i oblik uvjetovani su svjetlom obzora kojim se krećete. Sjećam se sjenovitih šuma i planinskih visoravni Bosne, mediteranskog sunca i smilja na kamenu otoka Lastova, poljskih putova kroz drvorede Lombardije, mistične izmaglice podno istarskih brjegova. Sve su to mjesta na kojim sam živio upijajući boje, mirise i zvukove. Sada živim u malom prigorskom selu nadomak Sv. Ivana Zeline gdje moja supruga njeguje vrt u kojem se raznolikost boja i oblika podrazumijeva. Stvaranje u umjetnosti kao i rad i stvaranje u vrtu povezuje jedna misao a to je potraga za boljim svijetom. Nada u budućnost je u srcu svih vrtova i umjetnosti. Umjetnost kao i cvijeće uvijek čine ljude boljim, sretnijim, korisnim. Kroz prizmu univerzalnog, za čovjeka, ove djelatnosti, postaju sunce, hrana i lijek za dušu. Imaginarni ili stvarni portreti vrta? Svi ti portreti vrtova su na tragu Bremgartena Hermanna Hessea. Drugi je ciklus portreta koje krasi određena bliskost s prerafaelitima. Povratak u obilje detalja, intenzivnih boja i složenih kompozicija talijanske umjetnosti Quattrocenta prisutna je u mom radu i razumijevanju likovne umjetnosti.