ŠPORT (Piše: Zvonimir Magdić)

Dražen zauvijek

Američki Netsi sjetili su se
punim srcem najboljeg hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića.
Dvadeset i pet godina poslije njegova stradanja. Bio je i njihov igrač.
Pojam NBA lige. I – svijeta

Naslova, svih mogućih fela, na tolikim jezicima, o Draženu, čak, kao građaninu svijeta. Ja sam ipak, u ovoj prigodici podsjeta na 25 godina od prometne tragedije u Njemačkoj, odabrao naš naslov. Hrvatski. Točno: moj. Redakcija “Športskih” traži od mene: “Magdić, vi kao “punokrvni” nogometaš, otiđite u Cibonu i, reportirajte nam, o košarkašu. O, Draženu Petroviću.” Nikad tako, redakcijski, povjerljivi “befel”: otiđite…!
Jer, onaj moj lov na Pelea ili Maradonu, moja su invencija. Ovog puta, nekom od kolega tutnji, očito, u glavi. Sretan. Pa, Dražen je – moj čovjek. Nije to – košarka. Nego – košarkaš. Dražen. Lovim ga po telkačima, tražim svaki njegov – mig. Pokret. On je i dribler. On je skakač. On je ubacivač. Ima tricu u malom prstu. Vrti tu lopturinu, do mile volje. Osvojio je sve. Šibenčanin: Nota bene i moja je Zdenka, iz tog arhipelaga (Prvić). A znam, kako je ta, košarkaška lopta, teška, koju ja, kao kratkohlačac, nikada nisam imao u rukama. Zašto? Jer, za mog djetinjstva, ona, “košarica”, nije se igrala. Bila je pokazivana, kao američko čudo, u zagrebačkoj školi za tjelesni odgoj. Niš’, dalše. Ja ne znam kaj je to street-košarica. No, da bude i tu, malo uobičajenog paradoksa, koji nas vreba, iza svakog vugleca, najbolji igru, odigra sam s njom: s košarkaškom balicom. Na nogometnom haklu! Poput Barcelonina ritma, tika-taka. I, evo me, u Ciboni. Krcato. Jer, kad Dražen igra, uvijek je – sve, do vrha, zbijeno u čistom veselju. Pljesku, nikad kraja. Jer – vragolije – cure iz njegovih ruku. Sav je u zraku. Fantazija. Slikarski mašteraj. Za mene: košarkaški – mali zeleni. Ako je to – u nogometu – Maradona. Bili su dani Božića, koji je u svom imenu, za socijalizma – demokratski – blokiran, do apsolutne šutnje, pa je, za prvi novogodišnji broj “SN – revija, koju je vodio Roman Garber, tražena, od svakog od nas, novinara – “bomba”.