Novi naslov hrvatske sakralne glazbe
Kristova Muka i Uskrsnuće stoljećima su nepresušno vrelo nadahnuća likovnih umjetnika, književnika i glazbenika čija su djela BILA utkana u programe dvadeset i sedmih ovogodišnjih svečanosti „Pasionska baština“ (17. do 28. ožujka). Ovdje se osvrćemo na dva od šesnaest koncerata
U večernjim satima Komorni zbor Condura Croatica iz Zadra pod ravnanjem Ive Nižića nastupio je u crkvi sv. Franje Ksaverskog s korizmenim skladbama više skladatelja, a drugi koncert počeo je sat kasnije u crkvi sv. Blaža, a pozornost je privukao podjednako zbog programa i izvođača
Zanimljiv program, vrsni izvođači
Četvero vokalnih solista, Mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ KBF-a u Zagrebu, orkestar studenata početnih godina Muzičke akademije u Zagrebu i dirigent Zoran Novačić ponovili su koncert održan u Beču 15. studenoga 2017. u okviru 13. Festivalu hrvatske glazbe. Uz stavak „Laudate Dominum“ za sopran, zbor i orkestar iz skladbe „Vesperae solenne e confessore“, KV 339 Wolfganga Amadeusa Mozarta prvu suvremenu izvedbu doživjela je skladba „Tantum ergo“ za bariton, gudače i dva roga Antuna Sorkočevića, a tada praizveden „Magnificat“ Zorana Novačića prvi put je predstavljen u Zagrebu. Solisti su bili studenti iz razreda red. prof. Lidije Horvat-Dunjko: Josipa Bilić (druga godina u Mozartovoj skladbi) i Florian Tavić (četvrta godina) u Sorkočevićevu „Tantum ergo“. U Novačićevu „Magnificatu“ nastupila je u Zagrebu sopranistica Darija Auguštan studentica treće godine iz razreda Snježane Bujanović Stanislav, a dionicu alta pjevala je Emilija Rukavina, studentica prve godine iz razreda Dunje Vejzović. Mozartov stavak „Laudate Dominum“ gudači su bez dionice viole i polaganu, pijevnu temu u sopranu pri kraju upotpunjuje mješoviti zbor. Dvodijelni Sorkočevićev „Tantum ergo“ ima polagani uvod i brži nastavak s bogato ukrašenom dionicom baritona. „Magnificat“, večernju molitvu iz časoslova, napisao je Zoran Novačić na latinski tekst i podijelio skladbu u dvanaest stavaka od čega polovicu izvodi zbor – od uvodnog usklika oduševljenja „Magnificat“ do posljednja tri u prividnome nizu „Sicut locutus est“, „Gloria“ i „Amen“. Zahtjevnije pisna dionica soprana ima tri nastupa, dionica alta dva, a zajedno su u stavku „Suscepit Israel“ u skladnome dvoglasju u paralelnim intervalima ili kontrapunktu.
Na početku skladbe Novačić je povjerio flautama motiv koji će postupno preuzimati i ostali instrumenti, a u izvornom obliku ili izmijenjen javit će se on i u nekim drugim stavcima ove homofono koncipirane skladbe oslonjene na konsonantne, tonalitetne odnose. Sadržaj teksta usmjerio je skladatelja u izboru tempa prema polaganim ili umjerenim, tek rjeđe prema brzim kao u šestom, središnjem zborskom stavku „Fecit potentiam“ u kome je dosegnut pravi dinamički vrhunac. Dobar poznavatelj orkestracije Novačić je istaknuo boje gudača, kao violončela u nekim stavcima, drvenih puhača, rogova, truba i različitih udaraljki ističući tako i izražajnost teksta. Zborski nastupi su homofoni, samo uz povremenu imitaciju, a često svi glasovi donose temu u unisonu ili udvojenu.