Najbolji Sandrin ovogodišnji hitac
Na otvorenju atletske Dijamantne lige Hrvatica Sandra Perković bacila je najbolji hitac sadašnjice, u disku, 71, 38, i najavila svoju veliku godinu.
Kako joj otplesati tanac, kad ne znam. A, zaslužila ga je, kraljica hrvatskog športa. Naša Sandra. U Dohi, gradu slijedećih stoljeća, punom modernih čarolija, onoga što dolazi, ona je čista čarobnica. Stala je,zakoračila, obrnula se, ispalila “metakâ€, koji se zove disk (ovjekovječio ga je, prije pet tisuća godina grčki umjetnik Miron sa svojim diskobal-bacačem) i potukla te, simpatične Kubanke – odmah – koje su se samo pogledavale. I Perez i Caballero. Ostale, i nisu bile u zadnjoj konkurenciji. Nisu, te puce, dorasle našoj divi. Bila je sjajna. Ako se ne varam, u trećem zavrtnju suknula je, taj “tanjurâ€, prek sedam banki. I više. Točno: 71, 38. Toliko, da joj je to, drugo, najbolje bacanje u životu. Još jednom preko tog, da skratim, jedan metar preko nemogućeg-sedamdeset jedan u Bellinzoni, prije dvije godine: 71, 41. Te velike oči, ta toplina koju buja, iz tog pogleda, za ležernost, za pristup čitavoj priči, von oben, Hrvatica. Pobjednica. Prvi dijamant je pod “kiklomâ€. Prvi, nove sezone. Priča se nastavlja. Sandra nije opijena. Zna sebe. I sve svoje. Oko sebe. Dobro je rimski govornik Ciceron posložil sažetak: “Omnia mea, mecum porto.†Sve svoje, nosim sa sobom. A, naša Hrvatica, u finom izgledu športašice, jednostavno je takvom – rođena. To je u njoj. Diskus je njezin život. Ne boji se nikog. Zna se, kam spada. U čisti vrh. Svijeta! Gotovo, ona štarta sa – sedam banki! Kubanke su, u Dohi, zaostale čitavih pet metara! Što ne znači da, kroz cijelu godinu, ne će biti svega i svačega. Janica nam je prošla. Teška povijest. Sandra je – tu. Čvrsta. Uvjerljiva. I, zato ne čudi “autoportret: “Ovo bi mogla biti moja čudesna godina…†Ima, ona, s puno razloga, svoj temeljac. Ona je ta. Spremna. Nije, Sandra, hosovka. Ne, u vremenu nastajanja te borbene postrojbe, u Domovinskom ratu, ali je u njoj taj duh. Hosovski. Spremna. Nema odstupa. Odmah, na prvu. Mene, Doha frapira. Čini se da je i Sandra opčinjena tom vlažnom toplinom Perzijskog zaljeva. Ima tu, nešto. I ona je ušla u tu vodu, prek kolena. I suknula, prvi rezultat, ove godine, na svom prvijencu. Mala, zovem je, tepajući, prava je hrvatska žena. Poletna. Optimistična. Hrvatstvo, vrišti iz nje.