Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru, SOA-i, DORH-u, hrvatskim medijima
Hoće li se uskoro doznati i zašto su „vrući mailovi“ ministrice Dalić objavljeni upravo sada, a znamo na koji način, te koliko pouzdani portali ili poštari su u tome sudjelovali? Zašto je nakon uporne obrane, sada ipak žrtvovana? Zašto sada, iako nitko ne likuje, neki likuju? Zar je do sada bila sama u tim dogovorima ili je uistinu sve pitanje percepcije u politici, kao što i ona sama naglašava? Tko razumije na koji se način, kada i kako percipira? Zašto tako ozbiljna smjenjivanja ili dokazivanja kako je netko od državnih dužnosnika napravio nešto pogrješno, ne dolaze iz ozbiljnih i za to zaduženih institucija? Na ovaj se način stvara potpuno nedosljedna i kaotična slika: ministrica je jedna od najvažnijih osoba u spašavanju Agrokora i donošenju zakona Lex Agrokor (iako zapravo još ne znamo tko ga je sastavio, a ovih se dana počelo pisati i o tome kako se nekome pogodovalo, stanovitom odvjetničkom društvu!) Uistinu, zna li se u hrvatskoj državi što je dopušteno a što nije, gdje se prekoračuje „spašavanje“ a prelazi u „pogodovanje“? Nitko ne brani osobu ako je uistinu počinila nešto krivo, ali onda su i drugi „držali lojtre“? Je li uobičajeno da se u nepouzdanim medijima ili na portalima čiji su vlasnici ili urednici već puno puta viđeni na sudu pojave takvi za hrvatsku državu važni materijali? Je li to zakonski dopušteno, prije traženja dopuštenja npr. predsjednika Vlade, obavještajnih službi, itd.? Ako je bilo potrebno dopuštenje, znači li to da ga je index.hr dobio i da tome služi ili? Kakve su to razine rješavanja i koliki je prostor između? Ili, neko je vrijeme sve prekrasno bahato, arogantno i sigurno, a potom, za nekoliko mjeseci, izruguje se i nazivima skupina, npr. Borg, pa pomalo i njihove cifre se počinju spominjati pa onda netko iz stranih fondova, ovih su to dana bili u ravnoteži pripadnici američkih i ruskih, kaže kako je to sve normalno i da bi bez takvih velikih iznosa bilo nemoguće restrukturiranje… Onda će se tako i nastaviti, s Indexom? Oni pišu o Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri, imaju nekakve dokumente, koje im iz tog društva ne žele komentirati, a na kojima navodno piše (i priložili su ih na internetu sa svojim znakom, da se zna komu pripadaju) te da su ruskoj državnoj banci VTB ispostavili račun za od približno 640.000 kuna za pravne usluge u vezi s Agrokorom u vrijeme dok su bili angažirani na pisanju Lex Agrokora? Pa puno tih iznosa u eurima pa neke kune koje su koštale rusku banku… Zar će i to uskoro postati istina i netko će biti iznenađen a netko smijenjen ili kako? Što/tko indexu.hr daje takvu moć i legitimitet? Ponad hrvatskih institucija i zakona??? Ali, to nije počelo sada… Tako se sami hvale na portalu kako je Indeks smijenio pet ministara: Miomira Žužula, 2005., Afera Imostroj; Ivicu Kirina, 2007., Afera Vepar; Slavka Linića, 2014., Pljačka stoljeća; Miju Crnoju, 2016., Afera Baraka; Martinu Dalić, 2018., Afera Hotmail. Tko su „vrući naručitelji“ u pozadini ili bismo trebali biti toliko naivni pa vjerovati da je takva dosljednost i upornost, samohvala i moć, slučajna? Imaju li hrvatski građani pravo znati tko im smjenjuje ministre? Bez obzira na to sviđali im se ili ne? Tko je razvio takav sustav i zašto ne promijeni „nesretni“ portal? Pokaže malo inventivnosti, maštovitosti?
Hrvatskim medijima, hrvatskim novinarima, HND-u