Čovjek za sve sustave
Četvrta knjiga, treći roman kaštelanskog autora Josipa Budiše “Konformist†aktualna je priča o socijalnoj inteligenciji i unutarnjim kompromisima čovjeka koji je u vrhu svakog režima, u ovom slučaju je riječ o “našem†čovjeku koji se umješno “snašao†u četiri države tijekom 20. stoljeća.
Iako je diskurs knjige slojevit, osvrt na nju ponajprije je usredotočen na profil glavnog lika Duška, stoga, ako krenemo od kraja knjige s pitanjem: Što bi mijenjao na sebi, glavni junak, koji je već u trećoj životnoj dobi, dakle, već sa očitim vremenskim odmakom u odnosu na proživljena desetljeća i prijeđeni životni put, bez zadrške odgovara – Baš ništa od života ne bih mijenjao.
Time profil glavnog lika postaje kompleksniji, posebice kada tome dodamo društvene lomove unutar 20. stoljeća, kroz koje on prolazi i participira na sebi svojstven način, ali, Duško je potreban svim sustavima, kao supstancije iz koje proizlazi uzajamnost.
No, pitanje je što on zna, što on može i koje su njegove temeljne kompetencije (za koje je naposljetku dobro plaćen), u fabuli ove knjige niti je to pojašnjeno, niti je vidljivo, ali, ciljano mistificirano uopćenim prikazom („nikad ništa nije radio osim što se bavio i još uvijek se bavi politikom, ili sam vrag zna čim“), međutim, jedna od očitih Duškovih sposobnosti svakako je usredotočenost na dogledne, buduće korake.
Biti ispred, ne kaskati za događajima. Stoga, u društveno-političkim prekretnicama iz totalitarnog u višestranački sustav Duško ne kompromitira svoje mišljenje, štoviše, sa svima surađuje, i svima je osoba povjerenja.
No, nije riječ o čovjeku koji se ulizuje ili glumi poslušnost, ustvari, on ne govori kako biti, već kako uspjeti. Stoga njegov identitet i nije površan, za njega je istina nevažna kategorija. Osim toga, prošlost u pravom smislu riječi njemu označava tek svršeno vrijeme,a njene posljedice su relativizirane i potisnute na margine njegovog mentalnog sklopa.
Samim time, slike iz prošlosti ne pušta na površinu, ali, to je opet izobličeno prikrivanje i samoga sebe, kao i potreba za manipuliranjem informacijama. Ali, nije riječ o zaboravu, već doziranoj, selektivnoj i iskrivljenom slici.Uostalom, njegov prijatelj Bepo kaže nikad ne bih rekao za njega, što znači da je i onima koji su bili u njegovoj blizini ostao nepoznanica.