Tragikomična igra u jednom činu, s ključem*
SCENA
Manja dvorana s niskom pozornicom. Pred pozornicom složeni stolovi s bijelim stolnjacima i jeftinim vazama s karanfilima. Za stolovima sjede svi navedeni, osim Golenka i ruskog zbora.
U kutu prostorije tri stola s prigodnim kanape sendvičima i raznim pićima. Ukrug dvorane na zidovima vise panoi s izblijedjelim isječcima iz novina i fotografijama kad je JBT posjetio Samobor. Iznad pozornice dominira službena zastava i grb Republike Hrvatske.
*Ključ je da se sve tako dogodilo 10. listopada 2014. godine.
SLIKA PRVA
U dvoranu ulaze i sjedaju u gledalište svi osim Golenka i zbora (koji se još ne vidi).
Andrija i Leonardo sjedaju u zadnji red, zajedno za stol. Dogovaraju se.
A: Ja bum poludil! Daj vidi ovo, pa ko da sam u vremeplovu! Još samo da se Šuvar pojavi…
L: Samo mirno, prosim te, kak smo se dogovorili. Nikako nas ne smiju skužiti do kraja. Radi sve kaj i oni.
Gle, netko dolazi!
U dvoranu ulazi Golenko, pozdravlja rukovanjem pojedince iz publike. Pozdravlja SDP-ovca u prvom redu, odlazi do zadnjeg reda.
G: Zdravo drugovi!
L: Zdravo i živo! Baš mi je drago kaj vas opet vidim. Kak ste?
G: Fala dobro, po starački. A penzija mala. Vi’te, stalno moram biti tu u gradu, ni vikendice si nisam zaslužil kroz čitav život. A ovi danas prek noći Kulmerove dvore zidaju, bagra!
Aaa, gde smo se ono nas dva sreli?
L: Kaj se ne sjećate?! Ak se ne sjetite do kraja bum vas podsjetil.
G: Da, da…starost. Moram ići, sad bu počelo. Zdravo!
Odlazi do pozornice i počinje s najavom.
SLIKA DRUGA
G: Drugarice i drugovi, čast mi je pozdraviti vas na ovoj javnoj tribini Društva Josip Broz Tito – Samobor i Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Samobora! Pozdravljam druga iz SDP-a Samobor, pozdravljam drugove otraga, pozdravljam ove mlade koji su naša budućnost!
No, prije nego nastavim, pozdravimo domovinu himnom!
Svi ustaju, neki jedva, pridržavaju ih njihovi susjedi ili se podštapaju.
Zvučnik zaškripi i dvoranom se, trećinu preglasno, prolomi himna davno propale SFRJ:
„Hej Slaveni jošte žiiiiviiii duh našiiiih djedovaaaaa…“
A: Isuse Bože, ustal sam se na ovo?!
L: Ne rise, stoj i miruj, kak smo se dogovorili.
A: Jel se tu ruka stavi na srce dok je himna?
L: Mučki provokatore, hahah!
G: Sad ćemo se minutom šutnje sjetiti svih drugova koji su pali u Narodnooslobodilačkom ratu i kontrarevoluciji.
——-
Neka im je vječna slava!
SVI: Slava im!
G: Sad kad ste se udobno smjestili, započet ćemo s programom. Na početku kulturnoumjetnički. Pozdravimo ruski ženski zbor kojeg će voditi drugarica Nataša iz Ruske ambasade u Zagrebu!
U dvoranu ulazi zbor i penju se na pozornicu. Svi veselo plješću, a L. i a nakon kratkog iznenađenja plješću frenetično i smiju se gotovo do suza.
Zborovoditeljica Nataša na hrvatskom s ruskim naglaskom pozdravlja prisutne i najavljuje pet ruskih tradicionalnih pjesama: Kaćuša, Tamnaja noć, Vot soldatji idut, Po dolinam i po begorvjam, Kalinka.
Zbor pjeva, svi veseli, cupkaju štapovima, plješću, njišu se u ritmu, neke žene pjevaju, opće veselje i sjeta u očima. Dvojica u zadnjem redu isto.