HRVATSKI NAROD U BIH I DALJE STRADAVA
Ponedjeljak, 5. studenoga
Ništa nije slučajno. Lijepo je opet pisati dnevnik. Dugo nisam pisala dnevnik osim svojih razmišljanja nedjeljom poslije mise. O ovom dnevniku pričala mi je moja učenica.
Doputovala sam iz Dalmacije u kojoj provodim sve više vremena od kada sam u mirovini. Naravno da ne mirujem. Tek sada kao da mi ponestaje dana ili vremena za sve što bih htjela napraviti pa onda najčešće ne radim ništa ako izuzmem zalijevanje mojih đirana u dva kvadratna metra malog vrta u Primoštenu. Nije to moje mjesto, tu sam samo privremeno već pedeset ljeta, a moje selo je malo dalje, gdje je moja djedovina – malo selo Ražanj s najčišćim morem na svijetu i s moje dvije kamene starine. Upravo u tom selu, za vrijeme ljetnih i zimskih praznika, napisane su moje prve pjesme, kratke priče i početak nikada dovršenog romana. Moj pismeni i samouki, sada pokojni, djed poticao me je na pisanje i vjerovao u mene. Nisam trebala ništa raditi samo čitati i pisati. Moj veliki uspjeh iz tog vremena bio je taj što sam tetu, maminu pomajku, naučila čitati i pisati. Željela je svoje ime i prezime napisati sama. Rat joj je oduzeo školovanje. Onda mi je to bilo zabavno, a danas vidim veličinu i poštovanje prema toj jednostavnoj želji.
Utorak, 6. studenoga
Dan je otvorenih vrata HAZU. Otvorena je izložba Hrvatska glagoljica. To je jedan od mnogih kulturnih događanja kojima se Hrvatska uključila u program Godine kulturne baštine. Baščanska ploča naš je jezični spomenik. Zapis o jeziku i pismu. Čuvanje jezika čuvanje je i identiteta. Jezik je najvažnije vlasništvo jednog naroda.
U programu HAZU je moto „Znanje je prijatelj uspjeha“. Cijeli život želimo nešto učiti, znati. Nije moguće sve znati, ali je vrlo važno biti informiran. Neinformiranost intelektualca je gotovo neoprostiva. I „moji Romi“ s početka priče žele učiti, znati, čuvati jezik, kulturu, identitet…
Odabirem radionicu „O jelu i piću u rimskom carstvu“. Predavač i voditelj „moj“ je učenik dr. sc. arheolog kojega sam zarazila pričama o arheologiji iako sam mu govorila da je to kod nas studij za dušu. Arheologija je važna. Prema arheološkim nalazima otkrivamo onaj nepoznati dio vremena. Rekonstrukcijom posuda i kuharske opreme znanost nam govori o podrijetlu naših jela, naših običaja. Ostajem iznenađena. Čitav život hvalim se kako su fritule naš hrvatski specijalitet, a ono Rimljani ih donijeli u naše krajeve pa su i janjetinu kojom se diči cijela Dalmacija i otoci, posebno Pag, Klis i šibensko zaleđe spravljali na ražnju i ispod peke. Rimljani su svoje namirnice nosili sa sobom i mediteranska jela spremali su svugdje gdje su išli. Uživali su u tartufima. Žitarice su spravljali na mnogo načina. Jedino sir nisu radili, to je izvorno europski i grčki proizvod.