Dosta je katastofalnih dijagnoza

Europski narodi, među kojima je i hrvatski narod, više ne prolaze mirno mimo činjenica. Mnoge stvari o kojima se prošlih godina šutjelo, postaju polako teme i političara. Krik ljudi na ulicama, fizičke likvidacije nevinih ljudi, ispušni plinovi motora, kolaps sustava njemačkih željeznica, gladna djeca, pomankanje dječjih vrtića i odgajateljica, povišenja poreza, neriješena pitanja izbjeglica – teme su koje su se počele otvarati na ulici

Njemački narod se počeo udruživati da upozori državu što ima činiti da se spasi demokracija u eri globalizacije, digitalizacije i promjene klime na kugli zemaljskoj. Nakon povijesnih preokreta u Poljskoj, Madžarskoj, Italiji, u skandinavskim državama, Belgiji i drugdje, sadašnja buna “Žutih prsluka” u Francuskoj izraz je francuske povijesti, kaže Geraldine Schwarz, povjesničarka njemačko-francuskog podrijetla. Ljudi u Francuskoj nezadovoljstvo iskazuju manje institucionalnim putem nego što je to slučaj u Njemačkoj, gdje je parlament zadužen za donošenje bitnih odluka. Dakako, i u njemačkim se gradovima stalno održavaju prosvjedi, ali malo drukčije nego u Francuskoj. U Francuskoj parlament ima manju moć odlučivanja, pa se onda uključuje predsjednik Macron kao suveren. Europski narodi gube sigurnost. No ne samo mase, nego još više i intelektualci, kaže povjesničar Christopher Clark. Intelektualci su po sebi nervozni i nesigurni. U tu skupinu spadaju poglavito povjesničari, a onda i mi novinari, publicisti i nakladnici. Mi u vremenima kriza postavljamo dijagnozu, komentiramo stvarnost, uključujući ju u širi kontekst, nastojeći na taj način izbjeći prešućivanje trenutka. Što se tiče Hrvata, vrijeme je da i mi izbjegnemo pretjeranu mjeru katastofalnih dijagnoza. Tipičan primjer pročitao sam u naslovu jednih zagrebačkih novina: “Borba za izgubljenu državu.” Koliko god u tom članku ima dobrih mišljenja i analiza, naslov članka sugerira da je hrvatska država izgubljena.