Umjesto čestitke

Koga bi moglo iznenaditi nedostojno lakrdijanje od naroda odmetnute vlasti koje traje desetljećima? Mene su u ovo „posliječinjenično doba“ od blagdanskoga zanosa otrijeznile neke, da prostite – činjenice

Potkraj ove godine pogled mi je bila zaokupila dobrota dobrih ljudi. Oduševljeno sam slušao lijepe vijesti iz domovine i svijeta, pa sam bio naumio u zadnjem tjednu Došašća napisati uznosan članak koji podgrijava nade i u bolju budućnost nacije.

Tako su me usmjerivala mala plemenita djela tzv. malih ljudi. A njih je, kao obično, bilo mnogo. Osobito su me ganule tri stvari: predbožićna razmjena darova među rođacima, prijateljima i znancima, zadarska javnozdravstvena radost darivanja krvi i poplava milosrđa nakon požara u Svetoj Nedelji koji je progutao kuću i svu imovinu jedne obitelji.

To su eurohrvatima i jugohrvatima vjerojatno banalne trice i kučine, ali meni su te sitnice neko vrijeme bile dovoljnim razlogom i za sakralnu i za sekularnu vedrinu duha „u se vrime godišća“.

Tako nadahnut, već sam bio naoštrio metaforičko pero i sjeo za računalo. No prije negoli sam počeo pisati – „tinta mi se proli“! Hoću reći: nadahnuće izduši, poput one gumene dušice kožne lopte koja je nekoć davno izdušila pred mojim nogama na igralištu nogometnog kluba „Budućnost“ u Donjim Andrijevcima.

Kako to? Što se dogodilo?