Sjećanje na pijanista Stjepana Radića

Pijanistica Eva Kircmayer-Bilić upriličila je 21. siječnja susret uglednih starijih i mlađih kolega u akademijinoj Dvorani Svetislav Stančić kako bi obilježili 90. obljetnicu rođenja Stjepana Radića

Sjećanja na velikane s bilo kojeg područja djelatnosti u povodu obljetnica njihova rođenja ili pak smrti uobičajeno su oduživanje za sve dobro i vrijedno što su učinili ili ostavili generacijama iza sebe. A kada je riječ o sjećanju na one koji su svojom životnom djelatnošću formirali i utjecali na životne odabire mlađih suvremenika posebne su prigode za izricanje divljenja i zahvalnosti. Takvo je sjećanje na pijanista i profesora klavira na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu Stjepana Radića osmislila i u njemu sudjelovala pijanistica Eva Kircmayer-Bilić organiziravši 21. siječnja susret uglednih starijih i mlađih kolega u akademijinoj Dvorani Svetislav Stančić kako bi obilježili 90. obljetnicu njegova rođenja.

Nekadašnja Radićeva studentica, a već godinama i sama zaposlena na Muzičkoj akademiji, na kojoj u zvanju umjetničke savjetnice na Odsjeku za pjevanje vodi kolegije Korepeticija, Pjevanje, Operna gluma, Hrvatska vokalna baština, Korepetiranje i Vokalno klavirski duo, okupila je umjetnički, pedagoški i glazbeno-publicistički nadasve aktivna glazbenica brojne uglednike koji su govorima oživjeli sjećanja na Stjepana Radića, a koji je u kontinuitetu hrvatske glazbene kulture i pijanizma nesporno ostavio duboke i trajne tragove. Da je profesor Stjepan Radić, rođen u Zagrebu 9. studenoga 1928. i preminuo u rodnom gradu 22. ožujka 2010., bio unuk političara Stjepana Radića, mnogima je dobro poznato, pa ga neki danas oslovljavaju i kao Stjepan Radić mlađi. Sin Vladimira i Marije Radić (rođene Devčić), rodio se tri mjeseca nakon smrti djeda, jednog od najuglednijih hrvatskih političara, prvog hrvatskog diplomiranog politologa s diplomom pariške Više političke škole, književnika, prevoditelja i publicista, koji je preminuo 8. kolovoza 1928. od posljedica ranjavanja u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini. Stjepan Radić mlađi studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu anglistiku i filozofiju, a paralelno i studij glazbe na Muzičkoj akademiji. Godine 1955. završio je studij klavira u razredu Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. godine usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. bio je komorni pratitelj na RTV Zagreb, a od 1961. do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji. Na ovome mjestu rado navodim osobno sjećanje na profesora Radića koji je bio u akademijinom Nastavničkom vijeću kada sam 1974. bila primljena u radni odnos u Muzikološkom zavodu Muzičke akademije i gotovo na svakoj sjednici imala priliku slušati izvješća o njegovim naporima oko poticanja izgradnje nove zgrade Muzičke akademije, budući da je obnašao funkciju predsjednika Odbora za izgradnju nove zgrade. Dakako, zgrada je izgrađena mnogo kasnije, ali profesor Radić je i ovim angažmanom potvrđivao trajnu osobnu zauzetost za poboljšanje uvjeta za visokoškolsko obrazovanje glazbenika u Hrvatskoj i za napredovanje hrvatske glazbene pedagogije.