Sve nas je manje u Banjolučkoj biskupiji

Ponedjeljak, 28. siječanj

Već od jutra uporno lije kiša. Tjedan započinjem osvrtom na zbivanja proteklog vikenda. S biskupijskim ekonomom mons. Ivicom Božinovićem razgovaram o odjecima predstavljanja moje najnovije knjige Gubitci Banjolučke biskupije u ratu 1992.-1995. Biskup mons. Franjo Komarica u subotnju je večer okupio u stolnoj crkvi malu katoličku zajednicu na sv. misu zadušnicu za sve ubijene i poginule iz cijele biskupije u nedavnoj velikosrpskoj agresiji. Suslavili su pomoćni biskup mons. Marko Semren i desetak svećenika te skupina najhrabrijih vjernika koji su došli unatoč neprikladnu vremenu. Zatim je u dobro ispunjeno biskupijskoj dvorani predstavljena knjiga. Predstavljači mons. Božinović i prof. fra Velimir Blažević istaknuli su vrijednost knjige iz koje saznajemo da je Banjolučka biskupija u ovom ratu u svojih 48 župa izgubila ukupno 1 054 vjernika, od kojih je čak 615 njih, ili 58%, civilnih osoba, koje su namjerno ubijene izvan ratnih sukoba. U nekim župama dogodili su se pravi pokolji nedužnih civila, a najveći je izvršen u katoličkom selu Briševo kod Ljubije, koje je doslovno zbrisano s lica zemlje. Među žrtvama su i devetorica svećenika te jedna redovnica, a još petorica svećenika umrla su kasnije od posljedica teških zlostavljanja koja su podnijeli u zloglasnim srpskim logorima: Keraterm, Omarska, Manjača, sve do Knina. To znači da je – brojem mala – Banjolučka biskupija izgubila čak 15 duhovnih zvanja. Među žrtvama ima pravih kršćanskih mučenika koji su umirali bez mržnje, moleći za progonitelje. Za svaku žrtvu doneseni su svi dostupni podatci što će spriječiti moguće manipulacija njima, kako se još danas radi s onima iz prijašnjeg rata i poraća. Svim tim žrtvama želimo sačuvati trajan spomen, kako nas je uporno poticao sveti papa Ivan Pavao Drugi, i moliti za njih, a ova knjiga još je jedan doprinos tome.

Utorak, 29. siječanj

Rijetko čitam dnevne novine. One su već odavno „požutjele“, postale žutim tiskom; zapravo pocrnile, postale „crnom kronikom“. Skandali, zločini, prijevare, pronevjere – pune stranice novina i portala. Kažu da to prodaje novine. A to onda znači da je i razina čitatelja sve niža, jer izdavači tiskaju ono što „publika“ traži. Sve je rjeđe pronaći neki pozitivan primjer. Zato skandali imaju dobru prođu. Sve je više napada. Ovih dana u Hrvatskoj na red su došli liječnici i medicinsko osoblje. Napada ih se verbalno, pa i fizički. Napadači tu postaju prave medijske zvijezde. Donose se njihove fotografije kao da su učinili junačko djelo. Neki misle da svoje frustracije smiju istresati na drugima: nastavnicima, liječnicima, šalterskim službenicima, policajcima, svećenicima. Tko je sad na redu? Vjerojatno pogrebnici. Evo, o (navodnim) pogrješkama liječnika piše se danima, i prije nego je išta dokazano. To podgrijava strasti. A kada ste zadnji put pročitali pohvalan razgovor s nekim savjesnim liječnikom, s nekoliko fotografija na cijeloj stranici? Ili vidjeli sliku brižne njegovateljice koja se sagnula nad bolesnikom ili učiteljice uz dijete s posebnim potrebama koji im nastoje život učiniti ljepšim? Ne stvaraju li i mediji dojam da je skandal isplativiji od požrtvovanja?
No, danas nađoh u novinama i nešto lijepo: jubilarci 90-godišnjaci Branko i Milica iz Dervente u slozi i ljubavi proživjeli su čak 70 godina braka. Uz vijest je i krasna slika: djedova staračka ruka nježno na bakinu ramenu, mirno se gledaju, a pred njima torta s br. 70. Slagali smo se odlično svih ovih 70 godina braka. Poštovali smo se i voljeli i nikakvih problema nismo imali. Radili smo, borili se, stvarali i cijenili jedno drugo, tako je kratko sažeo njihov uzorni bračni život suprug. I dodao savjet mladima: Treba preko nečeg i preći i nešto oprostiti. Hvala mu, tom porukom odradio je i dio moga svećeničkog posla.