Danas je kultura u medijima rubna pojava

Gospodine Bašiću, kao pjesnik javili ste se i etablirali još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, objavili tri zbirke poezije… Prva je (Glasnik) objavljena 1969., dakle prije pedeset godina.

Moja prva knjiga poezije „Glasnik” objavljena je 1969. godine. Potom je slijedila knjiga poezije „Žilište” objavljena 1973., za koju sam, osim tada lijepoga honorara, dobio i nagradu Kulturno–prosvjetne zajednice Bosne i Hercegovine, kao najbolju knjigu poezije te godine u BiH, s vrlo pristojnom novčanom nagradom. Knjigu „Glasnik” predao sam 1968. dragom mi i pokojnom Maku Dizdaru, koji je prema meni, kao tada mladom pjesniku, gajio simpatije, a kojoj je urednik u nakladničkoj kući „Svjetlost” bio vrlo poznati sarajevski prozni pisac Risto Trifković, koji je, inače kao Srbin, u znak prosvjeda protiv srpskoga okruženja Sarajeva, izvršio samoubojstvo, nešto slično kao što je to u Hrvatskoj izvršio vrsni pjesnik Željko Sabol, kojeg sam inače upoznao u Sarajevu gdje je – ne sjećam se koje godine – „odrađivao” vojni rok.
Usput da kažem da sam s Makom Dizdarom, dan prije njegove iznenadne smrti, proveo približno dva sata u bašči gostionice „Istra” u Sarajevu. On se vratio s odmora iz Herceg Novog, boraveći u kući koju je Ivo Andrić darovao Udruženju književnika Bosne i Hercegovine. Bio je Mak vrlo raspoložen, pričljiv, a pušio je, kao i inače, na način da je pripaljivao jednu cigaretu o drugu, a na moju primjedbu da bi bilo dobro da između jedne i druge cigarete napravi barem mali odmor, rekao mi je „Stanko, imat ćemo mi vremena za odmaranje”. Sutradan, oko podne, susreo sam – ne sjećam se više koga – koji me upitao: „Znaš što se dogodilo?”. Što, pitao sam? „Ti ne znaš da je umro Mak Dizdar?”
Da, prošlo je, eto, pola stoljeća od „Glasnika” ali i 44 godine od nastanka „Ranih priča” koje sam prošle godine objavio u Zadru, s još dvije moje knjige, drugim nepromijenjenim izdanjem knjige poezije „Glasnik” i „Žilište”, te knjigom „U krugu čitanja” u kojoj sam skupio – onoliko koliko sam uspio – književne kritike o svim mojim objavljenim knjigama.

Bili ste sudionikom prvih Šimićevih susreta 1970. Podsjetite nas na početak te značajne pjesničke manifestacije.

Osim što su Šimićevi susreti službeno započeli 1970., sjećam se da smo 1969. imali “predŠimićeve” susrete i da smo održali književne večeri u Mostaru, Širokom Brigu, Posušju i Grudama.
Što se tiče početka službenih Susreta 1970., to je nesporna činjenica. Nekome očito nije odgovaralo da to budu zaista prvi Šimićevi susreti, makar o tome postoje bilješke u više novinskih izdanja.
Činjenica jest da se u Drinovcima prije prvih službenih Šimićevih susreta nešto događalo vezano za braću Šimiće, no netko je htio zapravo negirati ove stvarne Šimićeve susrete pa je početak pomaknut unatrag nekoliko godina.