Tjedan povijesno-političkih tema

Ponedjeljak, 11. veljače

Povratak iz Njemačke gdje sam u prigodi Stepinčeva našim ljudima u Aachenu, Essenu i Koelnu održao predavanja o „dokumentarnoj“ pozadini montiranoga političkoga procesa protiv Nadbiskupa godine 1946. Otrovni plodovi te pozadine i danas truju javnost u vezi Stepinčeva djela, a uz velikosrbe u Srbiji, posebice one u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, takve argumente katkad koriste i samozvani antifašisti u Hrvatskoj. To zapravo i nije neobično kada se zna da su upravo takvi „antifašisti“, i to oni iz Agitpropa CK KPH, i stvarali takve krivotvorine i insinuacije. Pritom su prikrili da su za to koristili i pamflet još jednog „antifašista“, pripadnika vodstva četničkog pokreta i nekadašnjeg katoličkog svećenika te književnika Đure Vilovića.
Odmor od puta donosi još jednu povijesno-političku temu. Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani se dan prije „proslavio“ izjavama o „talijanskoj Istri“ i „talijanskoj Dalmaciji“. Danas se pokušava ispričati pa petlja o nekakvom pogrješno shvaćenom kontekstu svojih izjava. Bilo bi bolje da je šutio jer izjave su jasne i nedvosmislene, a uz to izrečene prije nove izborne kampanje za Europski parlament. U Italiji se uvijek nađe onih kojima srce zaigra na spomen „izgubljenih“ i navodno „talijanskih“ zemalja s one strane Jadrana, pa nije loše pred izbore prikupiti i takve glasove.

Utorak, 12. veljače

Povratak redovitim obvezama, a neke od e-mail poruka koje sam primio odnose se na kurikul povijesti, ili kurikulum kako ga nepismeno i ignorantski zovu zagovornici takozvane reforme školstva ministrice Divjak. Stravičan i za povijest kao nastavni predmet smrtonosni „kurikulum“ koji je ministrici draga skupina sklepala do kraja prošle godine, zapravo samo oživljena inačica jokićevskog uništavanja toga istog predmeta, nova je ekspertna radna skupina pod nadzorom koordinatora ERS-a Radovana Fuchsa ipak koliko-toliko uspjela učiniti probavljivom i prihvatljivom. „Spašena“ je i nacionalna povijest, no to je očito ipak bilo previše za ministricu pa je umjesto usvajanja novog kurikula odlučila sve ponovno staviti na e-savjetovanje. Živi bili pa vidjeli kako će to izgledati i ispasti. Za nadati se je da autori strahote iz prošle godine i njihovi „progresivni“ pristaše ipak ovog puta ne će uspjeti progurati svoje razorne vizije o tome kako bi u buduće trebala izgledati nastava povijesti. A sve pod obrazinom priče o navodnom rasterećenju sirote djece od bubanja činjenica, pri čemu ne ističu da su u svojemu „kurikulu“ u ime izbornosti i slobode rada djecu ostavili na vjetrometini između potpunog nerada i anarhije ili nečega što izgleda kao studij povijesti na sveučilištu.