Naš je institut među najboljim hrvatskim javnim znanstvenim institutima

Ponedjeljak, 4. ožujka

Kakav tužan dan. Danas smo se oprostili od našega dragog profesora Josipa Silića. Toliko je samozatajnosti bilo u tako veliku čovjeku. Toliko je strpljivosti i blagosti imao taj velikan hrvatskoga jezikoslovlja koji je za hrvatski jezik učinio toliko mnogo. Nevjerojatnom je jednostavnošću zračio pri svakom susretu i razgovoru. Bio je doista neprijeporna znanstvenička i ljudska veličina, prečesto osporavan, ali uvijek svoj. Nikad povišena glasa, a opet je njegova riječ odzvanjala tako gromko. Bez obzira na nerijetko grube riječi koje je doživljavao, uvijek je s mjerom i sustavno objašnjavao i argumentirao svoje stavove tako da je i svoje protivnike najčešće ostavljao bez teksta. I ono što je u nas kadšto najviše na cijeni: bio je silan domoljub, zaljubljen u hrvatski jezik, u njegovu samostalnost, uvijek spreman braniti pravo na hrvatsku jezičnu samobitnost. Njegov je pravopis iz 1986. godine (u suautorstvu s Vladimirom Anićem) činjenični raskid s nametnutim novosadskim pravopisnim rješenjima. Za taj su crno ukoričeni pravopisni priručnik prečesto od 90-ih naovamo imali ružne riječi ljudi koji nisu mogli priznati koliko je taj pravopis značio Hrvatima jer je bio izrazito sustavan i koncizan, inovativan i koristan, kao hrvatski odgovor na koji smo itekako bili ponosni i koji je, slobodno se može reći, u osvit hrvatske samostalnosti donio nadu da će se hrvatski ipak iščupati iz zagrljaja srpskoga jezika. Nepravedno ocrnjivan kao nedovoljno hrvatski zbog imena jezika u naslovu i pokojega pravopisnog pravila, no ipak nitko mu nikad nije mogao osporiti iznimnu znanstvenost i sustavnost te preglednost građe kakva nije viđena ni u jednome hrvatskom pravopisu dotad. Upravo je taj pravopis desetak godina nakon izdanja poslužio kao temelj Hrvatskomu računalnom pravopisu kojim se i dan-danas služimo svi koji radimo u Microsoftovim alatima poput Worda. O kakvoj je ljudskoj i znanstveničkoj veličini riječ možda ponajbolje govori njegov blagonaklon stav prema jedinstvenomu Hrvatskom pravopisu Instituta koji smo izradili upravo u vrijeme njegova članstva u Upravnome vijeću Instituta. Jedini je od svih tada živućih pravopisaca odgovorio na naš poziv za sudjelovanje u javnoj raspravi i dao svoj prinos u pisanome obliku, a javno je bio potpuno jasan: nakon višegodišnjih pravopisnih prijepora bilo je došlo vrijeme da se donese jedinstveni pravopis. Kako velik čin velikoga gospodina, nenadmašnoga jezikoslovca i dragoga profesora Josipa Silića.

Utorak, 5. ožujka

Pripremamo se za ovogodišnje Dane otvorenih vrata Instituta koji traju cijeli ovaj tjedan. Ne sjećam se da je ikada bilo toliko zanimanje za organizirane posjete škola Institutu kao ove godine. Angažirali smo 15-ak znanstvenika koji bi trebali održati više od 30 predavanja iz raznih područja. Škole koje će posjetiti Institut bile su zainteresirane za predavanja o glagoljici i pismenosti uopće, povijesnome razvoju hrvatskoga jezika, hrvatskim narječjima i antroponomastici, zatim o svrsi jezika te standardizacijskim procesima hrvatskoga jezika, a najviše interesa pokazali su za suvremeno stanje hrvatskoga jezika, njegovu frazeologiju, sintaksu, odnos prema posuđenicama te za normativna pitanja gramatike, pravopisa i leksika. Ove nam godine dolazi čak šezdesetero djece iz Centra izvrsnosti za hrvatski jezik iz Varaždina, a ukupan broj djece približava se brojci od njih 500. Silno nas raduje da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ovogodišnji Mjesec hrvatskoga jezika zatvara tako da otvara svoja vrata i rado dočekuje najmlađe zaljubljenike u hrvatski jezik, njihove nastavnike i profesore.

Srijeda, 6. ožujka

U tisak danas šaljem izrazito vrijednu knjigu Zrcalo človÄ•časkago spasenja institutske znanstvenice Martine Kramarić. Riječ je o transkripciji i jezičnopovijesnoj analizi hrvatskoga glagoljičnoga rukopisa iz 1445. godine koji je nastao u vrijeme poznate češke glagoljičke epizode u praškom benediktinskom samostanu Emaus, koji je znameniti češki kralj Karlo IV. dao podignuti 1347. godine i u nj pozvao hrvatske glagoljaše, koji su u samostanu djelovali od 1348. do 1430. godine. Taj će starohrvatski prijevod popularnoga kasnosrednjovjekovnoga djela Speculum humanae salvationis uskoro postati dostupan kao najnovije institutsko knjižno izdanje. Vrijedan je to doprinos Danu hrvatske glagoljice koji je prije mjesec dana proglasio Hrvatski sabor na prijedlog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, i to 22. veljače, na dan tiskanja prve hrvatske knjige Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine. Ove je godine taj novoproglašeni službeni spomendan Republike Hrvatske prvi put obilježen, a obilježavanju su se pridružili i Predsjednica Republike, ministrica znanosti i obrazovanja, ministrica kulture, Hrvatska matica iseljenika, Matica hrvatska, Staroslavenski institut, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, HKD Napredak, Mladež Hrvatske paneuropske unije, Hrvatski studiji te velika većina medija: HINA, Jutarnji list, Večernji list, Novi list, Glas Slavonije, Glas Istre, tportal.hr, srednja.hr, narod.hr… Na društvenim mrežama posebno su bile aktivne škole po cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan domovine: u Marija Gorici, Pitomači, Samoboru, Komletincima, Varaždinu, Zagrebu, Križevcima, Zadru, Oštarijama, Kutini, Župi dubrovačkoj, Ogulinu, Malom Lošinju, Vinkovcima, Tisnom, Novom Vinodolskom, Metkoviću, Virovitici, Rijeci, u švicarskome Bernu, Koljnofu u mađarskome dijelu Gradišća, a obilježili su taj dan i Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik, Veleučilište u Rijeci, Klesarska škola Pučišća… Slobodno se može reći da je Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva naišao na sjajan odaziv i da je već prve godine potpuno zaživio.