Objektivno, srcem…

Minimalna pobjeda „Dinama“ protiv „Benfice“ i sve njezine posljedice. Neka se u Europi ide što dalje, najdalje.

Lako je pisati panegirike kada ide prema planu. Jasno, zbog rokova ponovno tekst izlazi uoči uzvratne utakmice 14. ožujka na lisabonskom stadionu Luz, u nadi svjetlosti „Dinamove“ rapsodije. Ako su protiv „Benfice“ obranili 1-0 iz Maksimira, nastavljaju dostizati slavniju prošlost, ako nisu – sadašnjost nije manje blistava.
Potrebno je makar truditi se biti objektivan. „Dinamo“ je u svemu nadigrao Portugalce, iako je odlučio detalj. Prekršaj Rubena Diasa nad Danijem Olmom proglašen je kaznenim udarcem. Dvojbeno, ma koliko vraćali položaj Diasove noge viralnim putem i ma koliko navijali za hrvatskog prvaka. Vjerojatno bi, da je takav penal dosuđen za „Benficu“, danima hrvatski mediji govorili o tome da je Dinamo pokraden. Ovako, valja se pokriti ušima zbog „kante za smeće umjesto srca“, kako je o istom engleskom sudcu Michaelu Oliveru iskreno govorio bard talijanskih vratara Gigi Buffon, nakon dosuđenoga jedanaesterca protiv „Juventusa“ u prošlogodišnjem četvrtfinalnom izdanju Lige prvaka.
Lako je Oliver zaboravljen u Zagrebu, a zapamćen u Torinu i Lisabonu. Neovisno o sučevoj samodopadnosti „Dinamo“ je u prvoj utakmici bio bolja momčad od „Benfice“, zaslužio je pobijediti. Pokazao je da može igrati bez Ademija i Hajrovića, u što je malotko vjerovao, da je ravnopravan s vodećom momčadi portugalskoga prvenstva. Usput, „Benfica“ je pet dana ranije svladala u gostima vječnoga protivnika „Porto“, preokrenuvši 0:1 u svojih 2:1. Dečko s Kajzerice Filip Krovinović dobio je prigodu zaigrati pred punim Maksimirom na krivoj strani, a upravo je refleks Dominika Livakovića spriječio Filipa da postane heroj. Krovina asistencija Grimaldu završila je obranom modroga čuvara mreže, hrvatskoga reprezentativca.
S pretpozivom na vrata viceprvaka svijeta zakucao je i Bruno Petković. Testira mu Zlatko Dalić neretvansko strpljenje, više nego igračku kvalitetu, jer želi, kao i Nenad Bjelica, imati karakternoga ofenzivnog nogometaša, spremnoga i u obrambenoj liniji pružiti nemjerljiv doprinos. Samopouzdano je Petković kod opisanog jedanaesterca uzeo loptu i zabio po sredini vrata odličnoga grčkog golmana Vlachodimosa.
Sačuvane mreže otputovali su Zagrepčani u Lisabon, a kakva god zora svane s ovim brojem „Hrvatskoga slova“, modra ili crvena, dojam je uvjerljiv – „Dinamo“ je homogena momčad koja, ostane li većim dijelom na okupu, može i u sljedećoj europskoj sezoni igrati važnu ulogu. „Ma što sljedećoj, neka u ovoj odu najdalje“, neka je dopušteno parafrazirati Miroslava Blaževića, u njegovu stilu traženja pobjede u Splitu 1982., trijumfa u kojemu su golovi Zajeca i Deverića s Poljuda usmjerili savski brod prema naslovu prvaka čekanom 24 proljeća. Naravno, neka se u Europi ide što dalje, najdalje.