PREMIJERA U ŽAR PTICI
Najvažniji su prijateljstvo i ljubav
Erich Kästner: “Tonček i Točkica†u režiji Anje Maksić Japundžić
Erich Kaestner, popularan njemački književnik za djecu s kojim smo odrastali mi iz 50-tih, doživio je uprizorenje svog romana Tonček i Točkica, u dramatizaciji Dubravka Mihanovića, na pozornici Žar ptice, a u sigurnoj režiji Anje Maksić-Japundžić. Točkica, Lujza (Amanda Prenkaj) je djevojčica iz bogate obitelji koja na raspolaganju ima guvernantu Krunicu (Domagoj Janković) čiji je zaručnik Vragometni Vinko (Zoran Pribičević) najobičniji lopov koji iskorištava naivne žene, kuharicu Bertu (Marko Hergešić) i osobnog vozača. No, njezini roditelji (Ana Marija Vrdoljak i Berislav Tomičić) previše pozornosti i vremena poklanjaju poslu i društvenom životu. S njom komuniciraju vrlo malo, a iskazi ljubavi jesu poljupci ne u obraz ili čelo, već tu negdje i kratki dodir glave. Tonček (Petar Atanasoski) je siromašan dječak koji se brine za bolesnu majku, kuha, ide u školu i još nastoji zaraditi nešto novaca. Iako iz različitih staleža, Tončeka i Točkicu to ne ometa da razviju pravo prijateljstvo koje će braniti hrabro i nepokolebljivo kad Točkičini roditelji zahvaljujući Klepetalu (Josip Brakus)saznaju za njega. Rađa se novo prijateljstvo, ali i spoznaja da se roditelji trebaju više posvetiti svome djetetu.
Točkica je plemenita, vedra, vesela i suosjećajna s velikim smislom za humor dok je Tonček dijete koje je trebalo ranije odrasti, naučiti što je to odgovornost, ali i ponos.
Scena nije opterećena rekvizitima niti klasičnim projekcijama interijera i eksterijera. Zahvaljujući rasvjeti i video projekcijama, zidovi u pozadini scene dočaravaju mjesto radnje, a za to je zaslužan scenograf Ivan Lušičić. Također valja spomenuti da scenski pokreti (Blaženka Kovač-Carić) kao i dobro osmišljeni kostimi (Dženisa Pecotić) dodatno obogaćuju glavne karakteristike likova, koji su vrlo plastično prikazani, i unose duhovitost u dinamičnu radnju., a plesovi guvernante i kuharice na glazbu Ivane Starčević i Marka Levanića izazivaju salve smijeha.
Pokraj Amande Prenkaj cijeli ansambl diše skladno i glumi ne samo glasom, već i mimikom lica i pokretima. Oni vjerno dočaravaju likove koje tumače i inspiriraju jedni druge da daju maksimum svoga talenta i da prenesu poruku djela koje poziva na empatiju prema onima koji nemaju, na konkretnu pomoć, ali i naglašavaju da bogatstvo ne jamči sreću i skladne obiteljske odnose. Posebice bi roditelji trebali imati na umu da djeca ne žude za guvernantama, već za njihovom ljubavi i zajednički provedenom vremenu.
Žar ptica je još jednom dokazala da zna postaviti na pozornicu kvalitetnu predstavu koja će uvijek iznova izazvati iskreni pljesak.
Biserka BALENOVIĆ