Našijenac svjetskoga glasa

Jeronim Dalmatinac, prevoditelj Biblije-Vulgate, teološki britki pisac, vatreni branitelj kršćanskoga pravovjerja, omiljeni svetac opće Crkve, učinkoviti zaštitnik staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju Katoličke crkve… Mnogim znanstvenim skupovima i drugim manifestacijama valja nam svijetu bolje predstaviti našu povezanost sa sv. Jeronimom, kojega stoljećima nazivamo našim – Našijencem

Prošle je godine u posljednjim danima mjeseca rujna u Štrigovi proslavljen blagdan sv. Jeronima, održana manifestacija Dani svetoga Jeronima (27. – 30. rujna 2019.), unutar koje je postavljena kratkoga trajanja izložba Bogu na svom jeziku. Baština rimske liturgije na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu. Time je u Hrvatskoj započela Jeronimova godina kojom se obilježava 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima (420.- 2020.). Početkom prosinca u Zagrebu je predstavljena knjiga Sveti Jeronim Dalmatinac autora Slobodana Prosperov Novak, književnog povjesničara i teatrologa, a u nakladi Splitsko-dalmatinske županije. Dobro je da je knjiga te tematike objavljena i da će vjerojatno naći svoje mjesto u narodnim i školskim knjižnicama diljem Hrvatske te da će dobro poslužiti posebno mlađim naraštajima, da u cijelosti upoznaju značenje sv. Jeronima u hrvatskim i svjetskim razmjerima. Istina je da iz te knjige nisam doznao ništa novo, jer je o sv, Jeronimu već više od tisuću i pet stotina godina dosta toga napisano, a kod nas ponajviše u traganju za njegovim rodnim Stridonom. Tragaju za tom lokacijom i naši susjedi Slovenci, koji su se požurili i prošle godine (23. – 26. listopada) i u Ljubljani, u organizaciji Slovenske akademije znanosti i umjetnosti održali u čast 1600. obljetnice Jeronimove smrti Međunarodni znanstveni skup Hieronymus noster, pokušavajući između ostaloga smjestiti Jeronimov Stridon na područje slovenskoga Krasa. Nažalost, sv. Jeronim nije nam egzaktno dao lokaciju mjesta svoga rođenja, već je samo u svojim spisima lapidarno naveo da je Stridon negdje na granici tadašnje Dalmacije i Panonije gdje je dosta hladno i da je tada bilo provala Gota u Rimsko carstvo kada je tu bilo jako teško i nesigurno živjeti, što me počinje podsjećati na današnje stanje na našim granicama, koje su postale prve obrambene crte – granice novovjekovnog Rimskog carstva – Europske unije. Ja se ne bih upuštao u traženje Stridona jer ga je tradicijska predaja dovoljno šaroliko locirala, a već odavna to mjesto traže i ne mogu ga naći najugledniji kulturni i znanstveni autoriteti smještajući ga čas u Dalmatinsku Zagoru (Strmica kod Knina), pa u Bosnu između Glamoča i Bosanskoga Grahova (Grahovo polje) i u Međimurje (Štrigova), dok ga manje poznati autori nalaze na lokaciji Stržanj (Šuica) nedaleko Tomislavgrada pozivajući se na (ne)stalne granice rimske pokrajine Dalmacije koja je u 4. stoljeću upravnim i vojnim reformama pregolemog carstva često mijenjala svoje granice. Čini mi se da će se Jeronimov Stridon naći na lokaciji koja će ispunjavati sve pomalo zagonetne Jeronimove uvjete i da će nas ta lokacija dobrano iznenaditi.
Punim latinskim imenom Eusebius Sophronius Hieronymus, skraćeno latinizirano Hieronymus sanctus i kroatizirano sv. Jeronim ili u dalmatinskom izričaju sv. Jere, a kod senjskih glagoljaša i Rumin, rođenjem vjerojatno romanizirani Ilir, a kulturom i vrhunskom naobrazbom pravi Rimljanin, životom kršćanin, za sebe je rekao da je Dalmatinac, kulturnim identitetom globalizirani stanovnik već administrativno i kulturno podijeljenog Carstva, pravovjerni kršćanin, čvrsti stožer univerzalne Crkve i ugledni građanin tadašnje ekumene.
A naši su mu popovi – glagoljaši od starine, možda i na osnovi tradicije – a o tome govori i franački biskup Maurus Hrabanus (780. – 856.) u svome djelu De inventione linguarum – pripisali autorstvo glagoljskoga pisma koje su nazivali littera Hieronymiana. Glagoljaška tradicija smatrajući Jeronima našijencem, kako je to zaključio Marko Marulić, autor djela Život svetoga Jeronima (Vita divi Hieronymi, 1507.), i zbog njegova velikoga ugleda stečena učenošću, erudicijom, intelektualnim i radnim sposobnostima, ali i poradi njegova svetačkoga života, ponajprije kršćanske odvažnosti, hrabrosti u obrani apostolske predaje i pravovjerja, uzela za svoga zaštitnika, Time su hrvatski glagoljaši iskazali i svoje pravovjerje, ali i odlučnost da obrane svoj jezik i svoj identitet. U to su toliko vjerovali da je i papa Inocent IV. na osnovi njihova uvjerenja i svjedočanstva, a vodeći se probitcima svoje istočne politike, odobrio senjskomu biskupu Filipu (1248.) i omišaljskim benediktincima (1252.) korištenje glagoljice i staroslavenskog jezika u bogoslužju i time glagoljici i staroslavenskome jeziku dao ravnopravno mjesto u liturgiji Katoličke crkve. Time je Jeronim Dalmatinac, prevoditelj Vulgate, teološki britki pisac, vatreni branitelj kršćanskoga pravovjerja, omiljeni svetac opće Crkve postao – istina, bez svoje volje – učinkoviti zaštitnik staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju Katoličke crkve. To se lijepo vidi u Misalu hruackome modruškoga biskupa Šimuna Kožičića Benje (Rijeka, 1531.) koji je na naslovnici svoga misala dao otisnuti grafiku s prikazom sv. Jeronima zadubljenoga u intelektualni posao, vjerojatno u prevođenje Biblije, smjestio ga u radnu sobu s lusterom kakvu je možda biskup Šimun imao u Rijeci, ali sigurno ne i sv. Jeronim u betlehemskoj pećini tik do mjesta Kristova rođenja, a ni u betlehemskom samostanu kojemu je bio dugo godina na čelu. U toj sobi na zidu o klinu visi obješen Jeronimov kardinalski šešir, simbol visoke crkvene časti za kojom Jeronim nije nimalo težio, a njegov kućni ljubimac, lav leži mu pod nogama prebirući zadubljeno po nekoj napravi koju bi danas bez puno mašte mogli prepoznati kao tablet iz “škole za život”. Kožičićeva poruka je više nego jasna: Jeronim nam je prevevši biblijske tekstove na latinski jezik (Vulgata) omogućio da možemo čitati i razumjeti knjigu života – Bibliju na kojoj se zasniva cjelokupna kršćanska civilizacija kojoj i mi pripadamo. Zar to nije univerzalna škola za život ovdje i za život u vječnosti? I Kožičićev Misal hruacki napisan staroslavenskim jezikom i glagoljicom je poput Vulgate, sredstvo pomoću kojega hrvatski Božji narod bolje razumije Božju riječ u bogoslužju. To je misao, poruka koja je dobila svoju puninu u Katoličkoj crkvi tek na II. vatikanskom saboru.
Mnogi hrvatskoglagoljski rukopisni i kasnije tiskani brevijari i misali (Službe sv. Jeronima), kao i zbornici (Petrisov zbornik) sadrže tekstove gotovo hagiografskog karaktera iz života sv. Jeronima ili o sv. Jeronimu o čemu su hrvatski sudionici iz Staroslavenskog instituta u Zagrebu i drugi iznijeli svoje radove na skupu u Ljubljani. I naše prve tiskane knjige nastale na hrvatskome tlu u senjskoj glagoljaškoj tiskari slijede tu tradiciju. Senjski kanonici – glagoljaši u drugom razdoblju djelovanja senjske glagoljske tiskare (1507 – 1508) okupljeni oko senjskoga biskupa – glagoljaša Jakova Blažiolovića priređuju i objavljuju tiskavši nekoliko naslova: Naručnik plebanušev, 1507; Meštrija dobroga umrtija i Ritual, 1507.; Korizmenjak, 1508., među kojima je i Transit svetoga Jerolima, tiskan 1508. godine. Kolofon Transita svetoga Jerolima govori da:
svršene biše knige sie se zovu t
ransit s(ve)t(o)ga · erolima v Seni v hiži
počtovanoga g(ospo)dina silvestra be
dričića arhižakna senskoga · komponene
i korežane urbanom i tomasom kanonic
ih cr(i)kve senske · štampane po meštru
grg(u)ru senanimu miseca mae 5. dan
v leth g(ospod)nih 1508.

Ta malahna knjižica (16° ; 14 cm) tiskana je jednobojno (crno), 25 redaka na jednoj stranici, na senjskoj čakavštini koju priređivači senjskih glagoljskih izdanja nazivaju hrvatskim jezikom i predstavlja najopširnije djelo o sv. Jeronimu u hrvatskoj književnosti. Sačuvana je u deset primjeraka, a ni jedan sačuvani primjerak nije potpun jer ne sadrži sva čuda u Troji. Četiri primjerka Transita se nalaze u Knjižnici HAZU u Zagrebu; dva u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt-Peterburgu (Berčićeva zbirka); po jedan je u Franjevačkom samostanu na Košljunu i u Župnom uredu u Vrbniku. (A. Nazor), Još jedan primjerak se je nalazio u zbirci nedavno preminulog hrvatskog kolekcionara I. Dubravčića u Nizozemskoj. Senjski Transit sv. Jerolima je skoro doslovni prijevod s talijanskog, najvjerojatnije venecijanskog izdanja iz svibnja 1487. godine Incomincia la utilissima opera chiamata Transito de sancto Hieronymo doctore excellentissimo: & primo de la sua sanctissima uita čiji je autor  Annibale da Foxio da Parma. Kao što je vidljivo iz kolofona senjski Transit je u potpunosti djelo domaćih hrvatskih i plod je rada i nastojanja senjskih kanonika Urbana iz Otočca i Tomasa Katridarića koji su vjerojatno preveli i kako je iz kolofon poznato priredili to izdanje za tisak. A otisnuo ga je iskusni venecijanski tiskar Grgur Senjanin – ki navlač … pride iz benetak – u kući arhižakna senskoga Silvestra Bedričića, suradnika kanonika Blaža Baromića iz prvog razdoblja (1494 – 1496) senjske glagoljske tiskare. Djelo sadrži nekoliko spisa kojima se želi potvrditi svetost i krijepost asketskog života sv. Jeronima, veličina njegova duha, čudesna moć njegova zagovora, a potom i hagiografske legende, Pseudo – Euzebijevu poslanicu o smrti (tranzitu – prijelazu), Pseudo – Augustinove i Pseudo – Ćirilove poslanice o slavi i svetosti Jeronimovoj te prikaz čudesa što ih je sv. Jeronim učinio u gradu Troji. (E. Hercigonja). Na samom kraju senjskoga Transita – umjesto završne molitve kao u talijanskom izdanju – nalazi se originalna pjesma (148 stihova) o sv. Jeronimu Anjelske kriposti vse nebesnog hora ispjevana u dvasnaestercu s dvostrukom rimom koju gotovo svi recentni istraživači hrvatske književnosti pripisuje ocu hrvatske književnosti Marku Maruliću Splićaninu o čemu je u stručnoj literaturi posebno detaljno pisala akad. Anica Nazor. Transit sv. Jerolima, djelo legendarno – hagiografske i pseudoepistolarne hrvatske književnosti kasnoga srednjega vijeka je značajan doprinos senjskog glagoljaškog kruga, koju Petar Kolendić s pravom naziva akademijom, hrvatskoj književnosti toga doba.
Pred više od četrdeset godina Senjsko muzejsko društvo predvođeno Antom Glavičićem uz pomoć i suradnju akad. A. Nazor i akad. B. Fučić počelo je uz sveopću društvenu potporu objavljivati reprinte izdanja senjske glagoljske tiskare (Spovid općena, 1978.; Korizmenjak, 1981.). HAZU zalaganjem akad. Milana Moguša i akad. A. Nazor objavljuje 1994. godine reprint Senjskoga glagoljskoga misala povodom 500. obljetnice njegova tiskanja. Isto tako je Senjsko muzejsko društvo objavilo 1979. latiničku transkripciju Spovide općene, a 2019. je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u suradnji s Gradom Senjom objavila latiničku transkripciju Korizmenjaka. Transkripcije i kritička izdanja je izradila akad. A. Nazor, koja je još 1999. upozorila stručnu javnost da je vrijedno i potrebno objaviti i reprint Transita svetoga Jerolima te da priprema njegovu latiničku transkripciju. Danas nam je znano da su akad. A. Nazor i Agnezija Pantelić pripremile za tisak latiničku transliteraciju Senjskoga glagoljskoga misala, a uskoro će biti pripremljena za tisak i latinička transkripcija Transita svetoga Jerolima.

Kao što je znano sv. Jeronim ima veliku važnost za hrvatske glagoljaše i za Katoličku crkvu u hrvatskome narodu gdje se posebno štuje i tome svecu, jednom od najuglednijih crkvenih otaca, crkvenih naučitelja posvećeno je preko 60 crkava i kapela od kojih su mi dvije posebno drage: crkva nekadašnjeg srednjovjekovnog augustinskoga, a danas dominikanskoga samostana sv. Jeronima u Rijeci i kapela sv. Jeronima u istoimenoj eremitaži na Marjanu u Splitu. Obje ove bogomolje su ukrasili poznati umjetnici. Riječku crkvu sv. Jeronima je ukrasio veličanstvenim baroknim oltarom Antonio Michelazzi, skulptor fluminensis, a malenu crkvicu u pustinji pod i u stijenama splitskog Marijana s predivnim pogledom na uvalu Kašijuni, otoke Čiovo i Šoltu je ukrasio reljefom sv. Jeronima pustinjaka hrvatski renesansni kipar albanskoga podrijetla Andrija Aleši. Tu su stoljećima živjeli pustinjaci, ponajviše iz splitske plemičke obitelji Natalis, nasljedujući življenjem sv. Jeru Dalmatinca.

I Papinski Hrvatski zavod u Rimu od 15. stoljeća nosi ime sv. Jeronima, čija crkva od 1566. nosi kardinalski naslov. Najpoznatiji njezin kardinal naslovnik je Felice Peretti, potomak jedne hrvatske obitelji iz Dalmacije, kasniji papa Siksto V. (1585.-1590.), koji je u svojoj kratkoj vladavini preobrazio lice Katoličke crkve, te izgradio današnju crkvu sv. Jeronima u Rimu koja je postala i ostala do danas duhovno središte hrvatske dijaspore, rasadište duhovne, intelektualne, umjetničke elite hrvatskoga naroda. Jedna od tri najstarije kulturne institucije hrvatskoga naroda je i Hrvatsko književno društvo svetoga Jeronima osnovano 1868., koje je uspješno djelovalo do 1946. godine. Tada je primorano promijeniti svoje ime, odbaciti oznaku hrvatsko i sv. Jeronima zamijeniti sv. Ćirilom i Metodom. Tek 1996. godine je sv. Jeronim dobio hrvatsko državljanstvo i to Društvo danas djeluje pod svojim pravim starim imenom u skučenim prostorima djelića danas oronule Jeronimske palače, uglovnice na Trgu kralja Tomislava na čijem se uglu jedva prepoznaje skulptura sv. Jeronima izgrižena atmosferilijama punim ispušnih plinova

A kada se danas prođe desnim brodom zagrebačke katedrale teško je primijetiti da je treći oltar brojeći od velikoga glagoljskoga natpisa zapravo oltar sv. Jeronima na kojem nalazi skrivena polutamom katedrale svečeva slika, rad hrvatskoga slikara Celestina Medovića s kraja 19. stoljeća.
Hrvatskim franjevcima koji su kroz povijest djelovali, a i danas djeluju, na području Dalmacije i Istre sv. Jeronim je nebeski zaštitnik, što ponosno ističu u svome nazivlju: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (OFM, Zadar) i Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca (Conv., Zagreb,) i Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima (TOR, Zagreb). Tako su hrvatski konventualci također krajem rujna prošle godine otvorili Jeronimovu godinu akcijom koja se, uvjeren sam, posebno dopada sv. Jeronimu. Svoje knjižnice su odlučili staviti na raspolaganje javnosti putem elektroničkog kataloga (http://193.198.9.225/anew/clasic.html). Zahvaljujući toj odluci marljivo se katalogizira najstarija i najvrjednija tiskana građa u njihovoj splitskoj i šibenskoj knjižnici. U šibenskoj se knjižnici nalazi 154 katalogizirane inkunabule od kojih se 5 odnosi na sv. Jeronima, njegov život, poslanice, komentare, a tu je i Biblija s Jeronimovom poslanicom Paulinumu. Posebno je zanimljivo izdanje na talijanskom jeziku o životi i djelovanju sv. Jeronima iz 1497. složeno tako da daje dojam suvremenoga stripa.
Ugled sv. Jeronima u svjetskim razmjerima pronijela je njegova latinska Biblija, Vulgata, koja je danas na različitim jezicima najčitanija knjiga na svijetu, dok su mu njegove teološke rasprave, komentari i poslanice osigurali uz Ambrozija, Atanazija, Augustina, Bazilija Velikog, Ciprijana, Ćirila Aleksandrijskog, Efrema Grgur I. Velikog, Grgura Nazijanskog, Grgura iz Nise, Hilarija, Ireneja, Izidora Seviljskog, Ivana Kasijana, Ivana Zlatoustog, Ivana Damaščanskog status glavnog crkvenog oca Opće crkve (Istoka i Zapada).
Istražujući najpoznatije svjetske velikane Massachusetts Institute of Technology (MIT) je svojedobno sastavio listu od 11.000 osoba koje su ostavile neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti. Na toj listi najpoznatiji velikan sa područja Republike Hrvatske je sv. Jeronim, od davnine zaštitnik Dalmacije, ali i zaštitnik teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata, a slavi se 30. rujna kada je i dan njegove smrti, 420. godine.
Stoga je ova godina kada se obilježava 1600. obljetnica smrti – tranzita, prijelaza sv. Jeronima u nebesku slavu prigoda da i mi u Hrvatskoj koja od početka ove godine predsjeda Vijećem Europe, koja je na čelu Europe, glasnije i jasnije, ponosno progovorimo o sv. Jeronimu našijencu kao bitnoj i značajnoj ličnosti europske, svjetske uljudbe. Nadati se da će Hrvatska pošta tu obljetnicu obilježiti prigodnom markom, Hrvatska narodna banka prigodnom kovanicom nacionalne valute, prigodnom spomen medaljom, a Grad Zagreb i Grad Split postavljanjem spomenika na jednom od svojih trgova. Veseli me da Filozofski fakultet i Fakultet religijske kulture pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti priređuju međunarodni znanstveni skup Hrvatska kultura i sveti Jeronim 21. – 22. travnja, a Hrvatsko katoličko sveučilište i Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba također pripremaju znanstveni skup Sveti Jeronim kroz vjekove, Kult i spomenici koji će se održati 22. – 23. listopada o.g. Uvjeren sam da će tim skupovima i drugim manifestacijama biti svijetu bolje predstavljena naša povezanost sa sv. Jeronimom, kojega stoljećima nazivamo našim – Našijencem. Sv. Jeronim je svetac knjige, onaj koji je Božju riječ pretočio u jezik i kulturu ondašnje ekumene, zaštitnik knjižničara i koji je bio zaštitnik – htio to ili ne – i našega hrvatskoga glagoljaškog mikrokozmosa. To je prigoda da tu obljetnicu Hrvatska, poput Splitsko – dalmatinske županije obilježi knjigom koja govori o njemu i našoj baštinu, jedinstvenu u crkvenoj, lingvističkoj i kulturnoj sferi, a koju je sv. Jeronim obilježio na svoj način. Očekivati je da Ministarstvo kulture, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatsko katoličko sveučilište, Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Katolička crkva i svi njezini entiteti u našem narodu, Splitsko – dalmatinska županija te Grad Zagreb i Grad Senj neće zanemariti ovu Jeronimovu obljetnicu, da će neki od njih naći mogućnosti da se otisne reprint i latinička transkripcija senjskoga glagoljskoga Transita svetoga Jerolima, što je već davno izradila i sada priprema za objavu akad. Anica Nazor kao svoj prilog ovoj obljetnici. Ta je obljetnica potakla hrvatsku minijaturisticu, glagoljašicu, slikaricu Vjeru Reiser na izradu grafičke mape, da slikom i svojim svojevrsnim izričajem ilustrira čuda sv. Jeronima u Troji opisana u senjskome Transitu. Nadu da će se to i ostvariti u ovoj Jeronimovoj godini jača mi povijesna činjenica da je mala, ali intelektualno jaka i identitetski svjesna zajednica glagoljaša u Senju, gradu ugroženom neprijateljskim ratnim djelovanjem daleke 1508. godine priredila i tiskala knjigu o svome zaštitniku, pa mi se čini da nije moguće da to neće učiniti današnji Senj, odnosno Republika Hrvatska u vrijeme svoga predsjedavanja Europskom unijom u spomen na našijenca sv. Jeronima, jedne od najuglednijih ličnosti rođene na području Hrvatske čije je djelo ugrađeno u temelje europske i svjetske civilizacije.