Podatci za buduće naraštaje
Kada jedna knjiga ima tri izdanja onda je ona važna i vrijedna kako za pojedinca tako i širu društvenu zajednicu. Meni je pripala dužnost ocijeniti treće dopunjeno izdanje i smatram to iskazanom čašću kako autora tako i Napretkove Glavne podružnice Mostar koja svojim djelovanjem u gradu koji svi Hrvati doživljavaju posebnim i svojim, čini dobro. Napisati riječ dobro je lako no činiti dobro teže je nego što mislimo. Ako se okrenemo oko svoje osi, uvidjet ćemo kako smo i sami možda propustili neke prilike, ako ništa jer su nam bile daleke od mjesta boravka ili interesa. Mostar je ljepotan u svim koloritima od one istančane duše, mješavine naroda i religija do arhitekture i povijesti koja je na tom prostoru znala biti nemilosrdna.
Sjećam se kada sam 2009. vodila studente na studijsko putovanje u Sarajevo. Zaustavili smo se u Mostaru s nakanom prošetati novim Starim mostom. Nas četrdesetak nasmijanih, razdraganih zaokrenuli smo onom ulicom pored franjevačkog zvonika i napravili nekoliko ponosnih fotografija. Potom smo se s vrha Starog mosta zaputili dalje no dočekala su nas zbunjena lica s upitnikom umjesto pozdrava i sve radnje su se u trenutku zatvorile. Činilo se kao da je sunce zašlo za oblakom nad Veležom i onaj osjećaj nepoželjnog gosta uvukao nam se u kosti i držao nas do Sarajeva. A bio je Bajram. I bili smo razdragana skupina studenata i profesora koja je željela proći novim Starim mostom i ostaviti svoj pečat i znak. Svi mostovi su lijepi, ali Stari mostarski je biser i njegovo poslanje utkano je u ona dva kraja što ga drže uspravnim i onda kada ga prostim okom nismo mogli vidjeti. A te 2009. knjiga Miroslava Landeke već je bila tiskana i prevedena na engleski no mi o njoj gotovo da nismo znali. Upravo ta priča ukoričena unutar točno 105 novinarskih izvješća uokvirena je umjetnost slike i riječi. U njima se mogu osjetiti kaplje znoja graditelja, suze radosnice, strepnje i bojazni, igre i zakulisne igrarije, pa i onaj ponos i sreća kada se podigao, ispravio i povezao, zagrlio, naprosto spojio dvije obale rijeke i sve ono što one nose sa sobom. Zato je ova knjiga 105 kamenčića utkanih u novi Stari, puno više od željeza i kamena, ona je emocija prisutna u svakoj reportaži pa i tamo kad se odabiru materijali, važu blokovi i čavli.
Uvodnim obraćanjem autora novinara, koji se ovdje pokazao ne samo kao faktograf već mudri promatrač i poznavatelj šire društveno političke situacije doznajemo kako je knjiga Stari most – s mjesta događaja skup novinarskih tekstova o projektu obnove Staroga mosta i kulturno-povijesnog nasljeđa Mostara. Tekstovi su poredani kronološki i objavljivani su najvećim dijelom u splitskom dnevniku Slobodna Dalmacija te na pojedinim portalima. Objavljivani su u razdoblju od 16. lipnja 1999. godine, od dana potpisivanja Ugovora o obnovi Staroga mosta između Grada Mostara, Bosne i Hercegovine, UNESCO-a i Svjetske banke, do dana kada je taj projekt završen svečanom ceremonijom otvorenja Staroga mosta 23. srpnja 2004. godine, do upisa na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika kulture i kasnije proslava obljetnica tih značajnih datuma.
Pažljivim iščitavanjem ova knjiga svojom pričom, predočava, ukazuje, govori, svjedoči, donosi. Istina, sve to Landeka radi svojim briljantnim tekstovima koji kao samostalne jedinice daju samo fragmente no sklopljene, usustavljene, naprosto poput puzzla posložene pričaju nam priču o mostu koji je još iz vremena Sulejmana Veličanstvenog izronio majstorskom rukom mimara Hajrudina i u sebi skupio tisuću različitih priča, onih sretnih i onih mračnih. Upravo se u jednoj mračnoj i izgubio, no srećom ne zadugo i unatoč i usprkos lošim energijama koje su se uplele ne bi li ga ostavile na dnu, podigao se zajedničkim naporima onih koji znaju kako mostovi nisu samo kamen i željezo već puno više. Oni su simbol ljudske pobjede, mreža srdaca povezanih i premosnica isprepletenih kako bi se moglo dalje, dalje, još dalje i iza toga. Da bi se uopće moglo!
Lijepo je u svom osvrtu gotovo kao uvodnik u 105 Landekinih članaka Nino Raspudić zapazio elemente priče i to one koja u kulturi pamćenja ostaje onoliko snažna koliko i Stari most pa kaže: Obnova (ili izgradnja) mosta idealan je materijal za pravu priču, jer ima izrazito izražena sva tri osnovna elementa: od jasnog početka– traumatske šupljine nad rijekom, pokidanih veza, srušenih nada i rasutih života, preko posredujuće sredine koju čini strpljiva i dugotrajna gradnja, do zaokruženog kraja, kada se skidaju skele, otkriva rezultat i, nakon ceremonijalne potvrde, život započinje opet strujati i transverzalno, prirodnoj barijeri toka rijeke unatoč.
A Landeka je napravio upravo to, priču o Starom mostu koja u sebi donosi ono malo nam znano, ono što smo previdjeli, ono što je prikrio sjaj samog projekta ili ono na što nitko nije mogao utjecati. Iza 105 članaka u knjizi se nalaze reakcije onih koji imaju zasluge u objavljivanju ovog krucijalnog teksta za povijest najljepše i najvažnije građevine ako most smijemo nazvati tako jer u literaturi možemo pronaći mnoštvo rečenica iz područja lijepe književnosti, psihologije ili arhitekture koji most ne daju zvati građevinom, jer on je puno više od smjese željeza i kamena.
Tako Marko Romić ne krije svoje ushićenje kako obnovom tako i ovom knjigom koja je priča o Starome mostu koji gotovo svima izvuče na vidjelo skrivenu emociju koja je udružena sa strukom i podigla ga nakon stradanja. Zapamtio je Stari puno toga. U više od 450 godina svoga života vidio je i dobro i zlo. Na žalost, doživio je i to da se, ranjen i pogođen granatama, privremeno spusti Neretvi u dubine. No, srećom – čini se kao besmrtan. Ponovo se digao, zahvaljujući ljubavi stotina tisuća ili milijuna ljudi – ističe Romić pa dodaje:
Miroslav Landeka, jedan od tih zaljubljenika u Staroga, svoju je ljubav iskazao na iznimno lijep, svrsishodan i svima koji živimo danas te posebno onima koji će doći iza nas, ovim je djelom rasvijetlio i približio puno iznimno zanimljivih detalja, o vremenu od donošenja odluke da se Stari most – nakon rušenja 1993. godine, obnovi i nastavi svoj život.
Odmah iza Danijel Vidović odaje priznanje autoru, zaljubljeniku Staroga mosta i posebno ističe uvrštavanje Mosta i stare gradske jezgre na listu svjetske baštine UNESCO-a što je bilo prvo kulturno dobro iz Bosne i Hercegovine upisano na ovu prestižnu listu.
Priča o Starome mostu, ističe Vidović i njegovu stradanju prepuna je političkih spletki i manipulacija te jednostranih, u pravilu isključivih tumačenja, dok je s druge strane kroz nju zorno prikazan veliki entuzijazam stručnih pojedinaca kao i kompleksan proces suradnje domaćih i međunarodnih institucija na iznimno zahtjevnom projektu obnove ratom uništene kulturno-povijesne baštine te ponovnom povezivanju i gradnji onih nevidljivih, ali ne manje važnih, mostova među ljudima.
Potpuno se slažemo s njim u ocjeni i potrebi trećeg izdanja ove knjige i to baš u vrijeme kada se neke važne i elementarne činjenice žele zamagliti.
Važno je da se zbog budućih naraštaja njegovo svjedočanstvo, kao i svjedočanstva suvremenika i aktera zbivanja cjelovito objedine u jedno monografsko djelo, a da je autor ove knjige u tome uspio dovoljno govori pojava njezinog trećeg, dopunjenog izdanja – ističe Vidović. A upravo kultura sjećanja i oživljavanje priče koja je nezaobilazna kada govorimo o Starome mostu jest način pozitivnog promicanja kulture dobra koja uvijek nađe načina preskočiti vrtloge podvala i mraka, izdići se iznad mahale i prosječnosti malograđanskih vrjednota te pokazati pravu svoju vrijednost.
Gotovo jednako važna, snažna i vrijedna je ova knjiga koja pripada zdanju koje je izronilo iz neretvanske dubine. Ovo su 105 kamenčića utkanih u Staroga i dirnuta snagom priče i vezana za Grad mogu samo pozdraviti i preporučiti ovo treće izdanje kako za tisak tako i za njegovu preradu u serijal ili dokumentarni film kako bi na tisuću načina živjela priča koju nam je autor tako skromno podario, možda i ne znajući da je baš njegova vezanost i ljubav za prostor u kojemu živi pomogla Starome da izroni, a nama da spoznamo kako ništa nije važno osim tog osjećaja koji nas drži unatoč i usprkos svima koji bi htjeli neku drugu priču.
Hvala Miroslavu Landeki, hvala nakladniku i svima koji imaju bilo kakve veze s izgradnjom Staroga, kao i s ovim trećim dopunjenim izdanjem knjige koju treba čitati i darovati svima.
prof. dr. sc. Vanda BABIĆ