Miljenko Stojić: UZ 25. OBLJETNICU HRVATSKOGA SLOVA

Opet ta vremena


Stanimo uz Hrvatsko slovo i Svjetski festival hrvatske književnosti. Zar možemo zamisliti petak bez našeg omiljenog časopisa i jesen bez druženja s raspršenom književnom braćom i sestrama?

Mi stariji naraštaji rodismo se dok je carevao jugokomunizam »s ljudskim licem«. Tupili su nam da je to nešto neviđeno do sada u povijesti, na dobrobit naših naroda i narodnosti, da je naš voljeni… Roditelji su šutjeli o svemu ili su štogod škrto pridodali, a braća i sestre po inozemstvu znali bi progovoriti više od toga, osobito oni koji su bili »narodni neprijatelji«. I tako smo učili što je život.

Našavši se u tom inozemstvu žudjeli smo vidjeti što to piše u toj »neprijateljskoj štampi«. Pa i ja. Jednoga dana sam tako u Londonu čitao Novu Hrvatsku i zanesen napisanim zapucao u ulični stup. Prolaznici su se grohotom nasmijali. Nije mi bilo žao.

Preskočimo sada godine. Ovih dana dobih uskrsnu čestitku od jedne osobe u hrvatskoj književnosti. Uz ostalo piše da sprema novu knjigu i skuplja novac za nju jer od Hrvatskog ministarstva kulture ne može više dobiti ni kunu. Zgriješila je. Javno je u posljednje vrijeme pisala protiv jugokomunizma »s ljudskim licem«. Uzdahnuo sam. Još jedan dokaz da ona vremena nisu iščezla iz naše sredine.

U ovim odrednicama možemo pronaći i nevolje Hrvatskog slova i Svjetskog festivala hrvatske književnosti. Hrvatsko slovo, naime, već 25 godina piše ono što nismo mogli čitati u zločinačkoj jugotvorevini, a Svjetski festival hrvatske književnosti se drznu okupljati hrvatske književnike po svijetu i gajiti zaista našu, hrvatsku književnost. Zbog toga skakahu i skaču jugomiševi s raznih strana nedodirnuti metlom lustracije. Predsjednik Tuđman bio im je ponudio častan izlaz: pomirdbu. Naravno, ona je podrazumijevala pokajanje za ono loše što je učinjeno, ma koja strana to napravila, i nastavljanje rada za opće hrvatsko dobro. Ali oni ne htjedoše tim putem. Između ostaloga dobro su se razmiljeli po raznim službama tako da se osjećaju zaštićenima.

Sad što je tu je, treba se nastaviti boriti. Veseli u spomenutim nevoljama da su navijestili kako će se pokrenuti Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine i Matica hrvatskih iseljenika. Valjda ih ne će smesti te preusmjeriti i taj novac za Novosti koje ih već dobivaju u milijunskim iznosima. A ne bih rekao da rade za hrvatski probitak.

Stanimo, dakle, uz Hrvatsko slovo i Svjetski festival hrvatske književnosti. Zar možemo zamisliti petak bez našeg omiljenog časopisa i jesen bez druženja s raspršenom književnom braćom i sestrama?

Miljenko STOJIĆ