OLAKŠICE PODUZETNICIMA KORISTILE BI UKUPNOM HRVATSKOM GOSPODARSTVU

Članarina HGK, kao i članarina Hrvatske obrtničke komore, parafiskalni su nameti koje treba odmah ukinuti jer doslovno guše poduzetnike. Kao i većinu ostalih, a riječ je o stotinama parafiskalnih nameta, od kojih neki izgledaju doslovno kao loš vic.

Prema procjenama MMF-a hrvatski bi BDP u ovoj godini mogao pasti za čak 9 posto. Hrvatska je tako postala jedna od država EU koju će kriza izazvana pandemijom COVID-19 najgore pogoditi. Ne treba se tome čuditi. Hrvatska spada u rijetke tranzicijske države u kojima nisu provedene ozbiljne gospodarske reforme, kao ni reforme javne uprave i samouprave. Ni jedna dosadašnja Vlada, pa tako ni ova Plenkovićeva, nije imala volje nešto promijeniti na tom planu. Upravo suprotno, svi su stvarali svoju biračku vojsku zapošljavajući (ili nepopularno: uhljebljujući) svoje kadrove u raznim ministarstvima, javnim poduzećima te lokalnim i regionalnim upravama. I moglo je tako do korone, koja je pokazala potpuni besmisao takvog načina vođenja države. Sada kada je sve stalo, kada je taj golemi administrativni aparat doma, zapravo se najbolje vidi koliko nam ne treba. Jednostavno je, Hrvatska i oni koji pune proračun (a to je realni sektor) više nemaju ni snage ni sredstava financirati svu tu bespotrebnu birokraciju, desetke agencija, tisuće raznoraznih uhljeba… I da ne bi bilo zabune, nisu u pitanju ni djelatnici u zdravstvu i obrazovanju, ni policija ili vojska – kako to nekorektno pokušavaju imputirati neki od sindikalnih čelnika – već onaj skupi višak zaposlenih na, za njih, izmišljenim i bespotrebnim radnim mjestima u ministarstvima i agencijama. Treba napraviti ozbiljnu reformu javne uprave koja će, osim smanjenja radnih mjesta, dovesti do toga da se zaposlenici plaćaju pravedno, po učinku. Reformu u kojoj će biti nagrađeni oni koji rade. I obrnuto.

Ova pandemija je također ogolila nužnost toga da se smanji broj općina. Onih koje nisu u stanju izdržavati same sebe, koje nemaju nikakve prihode. Isto tako nužno je dodatno digitalizirati sve ono što se može. A može se puno toga! Treba uvesti elektroničko glasovanje na svim izborima. Zašto? Zato što je to puno jeftinije, preciznije, komotnije. I zato što se tako puno lakše mogu izbjeći nepravilnosti. Bez obzira na to što elektroničko glasovanje (zbog sličnih interesa) ne odgovara dvjema najvećim strankama HDZ-u i SDP-u.

Ako nas je nečemu naučila ova kriza, koja će zasigurno na gospodarskom planu potrajati još dugo, onda je to da moramo osvijestiti činjenicu da netko, kada troši kao pijani milijarder, barata našim novcem. A za to treba polagati račune. Onako kako su račune položili u inspektoratu nakon što su usred krize zbog banalnih razloga pretjerano oštro i nerazumljivo kaznili one koji već doslovno dišu na škrge. I tako bi i ostalo da nije reagirala Udruga Glas poduzetnika. Udruga koja je spontano osnovana početkom krize i koja se pokazala kao ozbiljna snaga i ozbiljan čimbenik na gospodarsko-političkoj sceni. Udruga koja se izborila da Vlada poboljša i u drugom krugu donese relativno solidne mjere pomoći prema poduzetnicima. I u konačnici, Udruga koja je uskočila i pomogla poduzetnicima umjesto Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca. I jedni i drugi su se počeli pojavljivati u javnosti tek nakon što su u medijima počele prozivke o broju zaposlenih u komori kojih je oko 500 i njihovim plaćama i činjenice da ih plaćaju sve tvrtke, ovisno o prometu i broju zaposlenih. Ako HGK toliko koristi poduzetnicima i ako ima tako važne rezultate, ne vidim razlog zbog kojeg ne bi mogla poslovati na tržišnim osnovama. Nema sumnje u to da će poduzetnici i te kako platiti usluge HGK i financirati njihovih 500 zaposlenika, ako im HGK pruži uslugu koju traže i trebaju. Rječju, članarina HGK, kao i članarina Hrvatske obrtničke komore, parafiskalni su nameti koje treba odmah ukinuti jer doslovno guše poduzetnike. Kao i većinu ostalih, a riječ je o stotinama parafiskalnih nameta, od kojih neki izgledaju doslovno kao loš vic.

Također, ova je kriza pokazala i kako rade koja ministarstva i njihovi čelni ljudi. Ministarstvo obrazovanja je potpuno podbacilo, a pompozno najavljivana škola za život se pokazala u potpunom svojem jadu, a to najbolje znaju roditelji. Štoviše, ministrica Divjak pogubila je sve konce i zapravo u njenom je resoru najveći nered. Podbacilo je i Ministarstvo socijale, čija ministrica nije bila u stanju na vrijeme dati precizne upute ravnateljima domova za starije i nemoćne. S druge strane, ministar financija Marić, s obzirom na politička ograničenja, izvukao je maksimum. Bilo bi dobro da ga i predsjednik Vlade i kolege poslušaju kada upozorava da se moraju provesti ozbiljni rezovi i uštede i da ne smije biti onih koji će biti izuzeti od toga. One koje apsolutno treba pohvaliti jesu ministri Beroš i Božinović, kao i cijeli Stožer civilne zaštite (posebice dr. Markotić i prof. Capak) koji su odradili vrlo ozbiljan posao i poduzetnim mjerama, uspjeli spriječiti potencijalno opterećenje zdravstvenog sustava.

Ono što je jasno jest da se Hrvatska mora okrenuti proizvodnji i djelatnostima koje nam trebaju. U tom kontekstu neozbiljno zvuče najave kako se ovog ljeta očekuju strani turisti koji bi nas trebali spasiti. Za početak očekuje se da će u Europi milijuni ljudi ostati bez posla pa je iluzorno vjerovati da će u takvoj krizi doći do masovnog izdvajanja za ljetovanja. I drugo, mnoge europske države već sada najavljuju da će jedno dulje vrijeme imati zatvorene granice i za svoje državljane. Dakle, nemojmo se baviti iluzijama, već osvijestimo ono što je realno i olakšajmo poduzetnicima da prebrode ovu ozbiljnu krizu.