SVE ZA HRVATSKU
HRVATSKU NI ZAŠTO
Priredila Ankica Tuđman,
VL, Zagreb, 2011.
SRIJEDA, 27. LIPNJA 1973.
Nada Holjevac je razgovarala s F. L. koji je svekar Tanjičin. Veli da je dobar čovjek, premda bivši Udbovac, ali da ne donose odluke oni nego dobivaju naloge.
S Kolom kod Ive. Milivoj je već razgovarao s J.
Pita da li sam zadovoljan? Ni na Morovića se nisam mogao žaliti!
Oni idu s tim da nema baš nikakve osnove po zakonima za presudu.
Nevenka M. priča kako je Capo još pred desetak godina govorio za “kuma” da je švarckinstler, hohštapler, da ne trpi ličnosti, da će sve oko sebe rastjerati. A on ga zna iz predratnog revol. života. Jedan od rijetkih revolucionara i članova CK KPJ koji je imao hrabrosti izjaviti: mi… bratija smo gangsterska banda…
NEDJELJA, 1. SRPNJA 1973.
Posljednja tri dana radio sam krajnje naporno u vrtu: kosio travu što je narasla do pasa i druge mučne poslove. Ne znam koliko je to dobro za moju diskopatiju, ali umoran sam na mrtvo.
SRIJEDA, 4. SRPNJA 1973.
Dan Borca. Tito na Tjentištu.
Poslije niza drugih poskupljenja danas objavljena odluka o poskupljenju gradskog saobraćaja za 100%: tramvajska karta i autobusna od 1 din. na 2, a stanarine za 14,3%.
ČETVRTAK, 5. SRPNJA 1973.
Tafra pred odlazak na odmor na Hvar: “čuo sam da je izvršena prekvalifikacija i kazna smanjena na godinu dana”!
Kole se ne da kod J. R.
Seka nenadano došla, prije nego je bilo ugovoreno.
Miro sa Sašom od nedjelje na odmoru u Rovinju.
PETAK, 6. SRPNJA 1973.
Kruno Š.35 donio mi Tanjugov prijevod posebnog dodatka londonskog Economista od 21.8.1971. (The Economist, Vol. 240, Number 6678, August 21, 1971) Another Way. A survey of Jugoslavia).
Prilog je imao 44 str. a najavljen je na uvodnoj stranici s tekstom (ispod slike Tita):
“U zaključnim godinama Titovog dugog upravljanja Jugoslavija pokušava da nađe sopstveni put između komunizma i zapadne demokratije – i između dezintegracije i obnovljene ruske kontrole”.
“Titova ostavština”
Čak i žive legende… moraju jednog dana umrijeti…
Od kad je stvorena Jugoslavija uvijek bijaše neka vrsta nevjerojatnosti… Teškoće da se premoste granice svijeta, što su tu od kad je 395. g. n. e. imperator Teodosije podijelio rimsko carstvo između svoja dva sina. Dunav-Sava-Drina-Budva: demarkaciona crta kulturne, vjerske, lingvističke i političke granice; latinsko-katolički zapad, Europa s jedne, a s druge strane grčko pravoslavni istok, Bizant.
Prije nekoliko godina, povjesničar A. J. P. Taylor nazvao je Tita posljednjim Habsburgovcem…
Početak kraja ili polazak na putu napredne Jugoslavije koja bi kao jedinstvo raznovrsnosti i tolerancije mogla koegzistirati i s istokom i sa zapadom?
(uz ovu kartu dana je današnja SFRJ) Teodosijeva granica slika
(N. B. podjela izvršena tek nakon njegove smrti, a ne znam da li između njegova dva sina? F.T.)
Dalji međunaslovi:
“Ti grabljivi imperijalisti” (prikaz Titova odnosa prema zapadu i istoku… )
“Balkanska topionica” 3/4 Jug. planinska; vladavina Turaka; problem albanske republike u Jug.)
“Puška iza svakog kamena” (nastojanje Rankovića da dobije at. bombu i po Supeku iza 1968 – općenarodni rat; nakon Tita vojska pod vojni komitet, u početku se mislilo sastavljen od 3 osobe (Srbin, Hrvat i Slovenac), danas od svih republika.
“Iz nacionalnog ugla”: (Još prije jednog stoljeća John Stuart Nill: “Gdje postoji bilo kakvo jako osjećanje nacionalnosti, postoji prvenstveni razlog za ujedinjavanje svih pripadnika nacionalnosti pod istom vladom, i stvaranje jedne vlade za njih posebno”; beskompromisno stajalište Tripala u obrani hrv. interesa, donio mu mnogo neprij. ali i najveću popularnost u Hrvatskoj poslije Radića; slučaj Crnjanski u Makedoniji; nezadovoljstvo Srba – 40% izvan Srbije).
“Zajedničko tržište unatrag” (pogled na jug. decentralizaciju, kao da bi europsko zajedničko tržište počelo dezintegrirati (!); “u prilog Jug. ide činjenica da se sada prave kompromisi i da su postignute pogodbe”).
“Tko kime upravlja” (nejasnosti samoupravljanja; birokracija, antiintegracioni procesi; samoupravljanje bilo put za demontiranje staljinističke ideologije, ali kako reče jedan jug. funkcioner: ništa od samoupravljanja dok sindikati ne budu imali pravo na štrajk).
“Gdje je važno” (jug. model neće se cijeniti po apstraktnim marksističkim načelima nego po rezultatima; nac. dohodak od 375 dol u 1955 na 750; danas se brutto nac. produkt može usporediti s Franc. iz 1939. U Sloveniji 1.000, a na Kosovu 200 dol; zanemarivanje poljoprivrede, investiciona ulaganja u poljoprivredu samo 4-9% zbog toga 1966. povećanje samo za 54% u odnosu na 1939, a industrijske proizvodnje za osam puta; još uvijek više od 40%.
Glavni trgovački partner ZET. 31% izvoza i 40% uvoza; sa sovjetskim blokom 1/3 izvoza i uvoza, sa zemljama u razvoju 17% izvoza i 11 “uvoza”).
“A gdje cipela žulji” (trg. devizni deficit: 1.170 milijuna dolara; inflacija više od 15% godišnje; važnost turističke privrede; rad. doznaka).
“Kako postati dobro igralište” (ako bi privukla 10% turističkog prometa Europe mogla bi zaraditi 2.700 milijuna dolara godišnje; šansa za lokalnu i privatnu inicijativu).
“Podstrekavanj” (studentski pokret, živo u Beogradu, ali još življe u Zagrebu; točno je da je 10% omladine na Sveučilištu, ali je 20% puč. nepismeno).
“Dalji put” (izgradnja federalističkog eksperimenta zakasnila tvrde pesimisti ili otišao odveć daleko kako misle ortodoksni jug. marksisti; ozbiljna ekonomska kriza, praćena unutarnjim trzavicama mogla bi gurnuti Jugoslaviju u desno – u centralizam, ili možda čak u pravcu uključenja u ruski blok; KPJ bi se morala još više otvoriti reformama a ima svoje konzervativce što koče demokratske procese i mogli bi kazaljke vratiti unazad; Rusija i njeni sateliti su na vratima; Tito nastavlja svoj izvanredni put balansiranja; Nikson, Brežnjev, to stvara izvjesnu dvosmislenost u politici Jugoslavije. Ta dvosmislenost još veća u unutarnjoj ekonomskoj i političkoj situaciji. Konzervativci bi se mogli pretjerano uplašiti i pokušati da sve zakoče; liberali bi mogli postati odveć smjeli i neobuzdani; to bi moglo produbiti nesuglasice u jug. društvu, samo izbjegavanje preciznih odgovora put rješavanja tih nesuglasica; dvosmislenost je dio cijene kojom se plaća insistiranje na vlastitom putu).
Tako Economist, kolovoza 1971. Uoči Karađorđeva!
SUBOTA, 7. SRPNJA 1973.
Krležin rođendan proslavljen u novinama i na RTV kao ni jednog književnika; čestitke svih dužnosnika od Vrhovca i Milke i Jakova do Doke (J) i Jovanke i Tita.
PETAK, 13. SRPNJA 1973.
Dejan me probudio u 3,30 sati. Nisam više mogao zaspati.
Umaranje vrtnim poslovima donosi samo fizički zamor.
Vrti se film osame…
Kole neki dan priča o susretu sa Srećkom i Mikom.
Beograd se nije htio odreći financijske supremacije, a Kardelj se suprotstavio svakom sporazumu Zagreba i Beograda!
Potvrđuju se vijesti o prekvalifikaciji presude i smanjenju kazne na godinu dana.
PONEDJELJAK, 16. SRPNJA 1973.
Kole razgovarao s J. R. Sva petorica članova vijeća bila jednoglasna da nema nikakve osnove presudi, ali (navodno) bojali se da se tužiteljstvo ne žali Beogradu. Zbog toga donijeli odluku o prekvalifikaciji sa čl. 100 i 109 na čl. 118 i o smanjenju kazne na jednu godinu strogog zatvora.
Zabrana javne djelatnosti ostaje 2 godine. Oduzete stvari bit će navodno vraćene.
Vimpulšek je tjedan dana obilazio dok je postigao suglasnost između politike i vijeća (!??)
Za Šćukanca još nisu odlučili. Idu na poništenje. Tu se znači ne boje. Priče za djecu.
Politika osigurava moje isključenje iz znanstvenog života.
Koja je to politika? Ili točnije: čemu i kome služi i to nije tajna.
Napokon se javio IG bez obrazloženja izbivanja.
Ima dva broja revije koje bi me mogle zanimati.
Da, još nešto. Preporučuju da kad dobijem rješenje da tražim izvanredno smanjenje kazne na temelju zdravstvenog stanja, da bi to rješavali isti i mogli bi strogi zatvor pretvoriti u obični …
Politika ili traženje osobnog opravdanja savjesti?
SRIJEDA, 25. SRPNJA 1973.
Na pokopu dr. Antuna Blau-a. Ode još jedna poštenjačina.
S njim me je 1961. upoznao Jakov Katušić, a prijateljski kasnije povezao Veco.
Jakov poludio a Veco i Tonček pod zemljom. Razgovor s arhitektom B. T 36. Ništa se u Zagrebu ne gradi. Nitko se ne usudi ništa… Sin mu, agronom, otišao u Kanadu. Tu je imao 119.000 plaće, a nije mogao više ni izdržati… Tamo se odmah namjestio u struci, i već nakon nekoliko mjeseci bio kadar ocu i majci platiti put do Londona da se sretnu s njim.
Kod I. s Božom. Posudio mi četiri broja za čitanje.
PETAK, 27. SRPNJA 1973.
Fredi svratio s književnikom T. B. koji je već dugo vremena želio da me upozna.
Reče da mu je moja knjiga Velike ideje… značila više no što može izraziti: otkriće povijesti, najdragocjenije iskustvo…
Varaždinsko kazalište imalo puno uspjeha s dramom o Radiću; imali poziva i u BiH.
Napisao Matiju Gupca, kojeg daje kazalište mladih.
Želi napisati Supila. Moli sugestije i moje rasprave iz tog razdoblja.
SRIJEDA, 1. KOLOVOZA 1973.
Dejan sinoć – pred sutrašnji put sa svojima u Sloveniju – nikako da se odvoji od mene i zaspi.
Oko pola tri u noći probudio me uzvikom: “A zašto, zašto Dedica mora umrijeti?” – Doslovce. Našao sam ga razotkrivenog, poprijeko krevetca i upiškinog. To mu se može oprostiti – ima svega tri godine i četiri mjeseca, a mora da je sanjao neki strašan san, od kojeg sam čuo onaj uzvik o mojoj smrti.
Moram priznati da me se to duboko dojmilo, zapravo kosnulo me. Odakle mu to?!
Sjetih se, kako je pred mjesec dana, u maju, predosjećao da će mu doći sutradan (to sam već rekao) mama i tata, što nismo ni mi, ni on, ni nitko drugi u Umagu znali.
Ujutro su Dejan, Pet i Stevo otputovali (…)