Ponovno otkrivanje domovina
Opet se otkriva prava domovina, pa i Europa, ne onako kako nju zamišljaju nacionalisti, centralisti i globalisti. Nije dobro da se sve bitne svari proizvode na Istoku, u Kini. Bolje je da se proizvode u domovini, gdje ima dosta ljudi koji traže posao. Globalno razmišljanje je doduše važno, ali mnogi u Njemačkoj imaju osjećaj da je mali svijet pregledniji i zdraviji. Bilo bi lijepo kada bi se i u Hrvatskoj tako razmišljalo
Mnogi analitičari, posebno i oni koji izbjegavaju spomenuti Hrvatsku u ovim teškim trenutcima, naglašuju u svojim analizama i komentarima da su ustanove Europske unije samo ograničeno sposobne rješavati probleme koji su nastali nakon što se koronavirus proširio u sve europske i svjetske države i pooštrio svađe između Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Virus je napao sve europske ustanove. Tako Europski parlament već više mjeseci nije aktivan. Kako analitičari ističu, Europski parlament u ovoj virusnoj krizi, koja se postupno pretvara u financijsku, ne sudjeluje u donošenju zakona kao ravnopravna ustanova u Europskoj uniji. Pokazalo se da i Vijeće država članica Europske unije ne djeluje kako treba. Čini se da je gotovo svaka država članica Europske unije iskoristila virusnu krizu i krenula vlastitim putem u borbi protiv nove virusne pošasti. Najviše se u tome istaknula austrijska vlada sa svojim kontrolama na granici između Austrije i Italije. Slijedile su Česka, Poljska, Danska i druge države. To je iznenadilo središnjicu Europske unije. Vlastitim akcijama spomenutih država, Povjerenstvo Europske unije stavljeno je pred gotov čin. Predsjednici Povjerenstva von der Leyen nije drugo preostalo nego da i ona u toj situaciji nešto učini. Počela je govoriti o velikim svotama novca, iako još nitko točno ne zna otkuda bi se došlo do novca u ponovnoj izgradnji Europe. Neki smatraju da bi se do novca moglo doći oporezivanjem digitalnog gospodarstva. Kako to organizirati, još nitko ne zna. O tome se vode rasprave, koje obični ljudi teško shvaćaju.
Nova uloga A. Merkel
Ovih dana u Njemačkoj se puno govori o novoj ulozi kancelarice Angele Merkel. Ona se ubacila u raspravu, jer još nikome nije jasno što Europska unija želi zapravo uništiti: nacionalizam ili europsku euforiju. Neki komentatori drže da Unija želi uništiti obje strane. Nacionalizam jača antieuropske snage, a blaženi Europljani tvrde da se rješenje skriva jedino u paroli “Više Europe”. Sredina je osamljena između istočnog i zapadnog nacionalizma i europskog centralizma pod znakom “Više Europe”. Sad se u igru ubacila Angela Merkel, da ukloni jedne i druge. Ona je u prošlosti napustila sredinu. U izbjegličkoj krizi 2015. odigrala je solo igru i tako raskomadala europski kontinent. Sada se pojavila koronakriza i Angela Merkel se odlučila vratiti sredini, zapravo konzervatizmu. Ovaj put nisu ju zarazili socijaldemokrati i zeleni svojim europskim blaženstvom. Uskoro ćemo vidjeti, kako će se riješiti pitanje nacionalizma, “Više Europe” i sredine, pa osvrnimo se sada malo na to kako obični ljudi doživljavaju posljedice ove virusne krize. Mnogi ljudi u Njemačkoj u virusnoj krizi vide niz pozitivnih stvari. Kad se pojavila ta kriza i kad su državne vlasti zabranile masovno druženje ljudi, oni se vraćaju obiteljskom životu. Smanjuje se trka po ulicama i ostaje se kod kuće. Ljudi su u obitelji opet počeli otkrivati sreću. Igrati se s djecom, čitati knjige, pospremati sobe i podrume, ići na šetnje sumama, smanjiti brzinu života – sve je to što ljudi ponovno otkrivaju kao nešto što je lijepo i veselo. Takvim životom opet se otkriva prava domovina, pa i Europa, ne onako kako nju zamišljaju nacionalisti, centralisti i globalisti. Nije dobro da se sve bitne svari proizvode na Istoku, u Kini. Bolje je da se proizvode u domovini, gdje ima dosta ljudi koji traže posao. Globalno razmišljanje je doduše važno, ali mnogi u Njemačkoj imaju osjećaj da je mali svijet pregledniji i zdraviji. Bilo bi lijepo kada bi se i u Hrvatskoj tako razmišljalo. Hrvatska je prilično osamljena u Europi, unatoč velikom broju Hrvata u Njemačkoj, Irskoj i svuda i unatoč takozvanim hrvatskim predstavnicima u Europskom parlamentu i Povjerenstvu. Tu i tamo neke novine spominju Hrvatsku, kao primjerice dnevnik “Bild”. Taj list piše da Hrvatska ima čistu vodu i mnogo sunca. Njemački turisti mogli bi ovog virusnog ljeta uživati u ljepotama otoka Brača. U Hrvatskoj nema puno zaraženih ljudi ni mrtvih. Izvjestitelj “Bilda” piše da je na milijun ljudi bilo dosad samo 50 mrtvih. U Njemačkoj je na milijun stanovnika 65 mrtvih. U Italiji turistička sezona može početi tek nakon što se smanji broj zaraženih i mrtvih ljudi. Što se Španjolske tiče, teško je zamisliti da bi prije završetka godine bio moguć turizam. Austrijski kancelar Sebastian Kurtz je optimist. Smatra da će se granice opet otvoriti, čim će dvije susjedne države jamčiti da imaju pod kontrolom virus. U Švedsku se već sada može putovati bez problema. Hoteli su otvoreni, život je gotovo normalan. Valja se nadati da koronavirus ne će jednog dana “posjetiti” i Švedsku. Francuska vlada preporučuje da se časovito izbjegava putovati u Francusku, jer je situacija još nesigurna. Poboljšanje stanja nije na vidiku. U Portugal se može putovati, jer trenutačno nema zabrane za njemačke državljane. Hoteli su ograničeno otvoreni. U Tursku bez problema mogu doći uglavnom turisti iz Azije i Rusije. Amerika je prema dopisniku “Bilda” tek na početku krize. Kada će se opet smjeti posjetiti Ameriku, to nitko ne zna.
Novi život
Mnogi analitičari smatraju da se čovječanstvo ne će tako brzo osloboditi tog virusa iz daleke Kine. Ljudi će morati učiti drukčije živjeti nego dosad: u svakodnevnom životu, na radnom mjestu, u školama i odgoju djece, u kulturi, športu. Brojni stručnjaci kažu da čovječanstvo mora još dosta dugo čekati na lijek protiv virusa. U tom novom životu doći će do sukoba između gospodarskih interesa i socijalnog zbrinjavanja siromašnih ljudi. Činjenica je da trenutačno rijetko tko vodi računa o ljudima koji su trajno nezaposleni. Socijalni radnici u Njemačkoj i filozof Richard David Precht naglašuju da je dužnost države pomoći siromašnima i malim poduzetnicima. Njima se mora pomoći mnogo više nego velikim poduzetnicima koji iza sebe imaju moćne lobiste. Medicinske sestre, njegovateljice i čistačice valja bolje plaćati. Za takvu državu koja se brine za malog čovjeka, radnika i radnice borio se cijelog zivota Norbert Blüm, bivši dugogodišnji ministar rada, koji je nedavno preminuo u 84-oj godini života. On je kao sin radnika i kao kršćanski demokrat bio odlučan borac za pristojan život “običnih” ljudi i za umirovljenike. Blüm je bio lice Kršćansko-demokratske unije – piše “Die Welt” (br. 97). On je vodio kršćansko-socijalnu politiku, prema načelima katoličkih enciklika. Bilo bi lijepo kada bi Njemačka i danas imala jednog takvog čovjeka. Takvi ljudi s jasnim mislima nestaju na političkoj pozornici. Također bi i Hrvatska žurno trebala jednog takvog političara, školovanog na idejama katoličkih enciklika, ali pravog političara, a ne samo teoretičara.
U SPOMEN
Ulrike Marija Šulek
(Beč, 23. lipnja1937. – Bühl, 23. travnja 2020.)
U velikoj žalosti javljamo našim čitateljima Hrvatskoga slova, da je Ulrike Marija, supruga Stjepana Šuleka, majka troje djece i baka dviju unuka, nakon teške višegodišnje bolesti preminula 23. travnja 2020. u bolnici u Brühlu. Ulrike Marija rođena je u Beču 23. lipnja1937. Otac se zvao Eugen Natz, rođen u Wallernu, u Gradišću, a majka Gertruda bila je Bečanka, rođena u poznatoj bečkoj obitelji Lautterstein. U obiteljskom rodoslovlju nalazila se u 19. stoljeću Hrvatica Terezija Mladešić.
Draga Ulrike, draga mama i baka, više nije u našoj blizini. Ali mi Te ne ćemo nikad zaboraviti. Tvoja ljubav koju si nam darovala kao i Stjepanovim rođacima, ostat će vječno u našim srcima. Zahvaljujemo Ti na Tvojoj velikoj brizi za sve nas i za Stjepanove rođake u Hrvatskoj:
Stjepan
Kristijan Berislav i Greta,
Judita Slava Julija,
Danijel Tomislav i Martina s Alinom, obitelj Böhm;
obitelj Ružice Šulek sa sinom Andreasom i njegovom suprugom i djecom u Dubrovčanu, s kćerkom Renatom Marević i njezinim sinovima Ninom i Teom na otoku Krku i u Zagrebu,
obitelj Ive i Magdice Petroci,
obitelj Ljubice Ježek sa sinovima i unucima,
rođak Niki i Charito na Filipinima,
rođaci i prijatelji u Hrvatskoj i Austriji te
prijatelji i Uredništvo Hrvatskoga slova.