Poštovani i dragi čitatelji i suradnici, poštovatelji i podupiratelji Hrvatskoga slova, i dalje nam pristižu čestitke za naš jubilej, 25. obljetnicu neprestanoga izlaženja hrvatskoga tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Posebno su nam drage čestitke upućene zbog objavljivanja Osobnoga dnevnika prvoga predsjednika svih Hrvata dr. Franje Tuđmana (u ovomu, 1304. broju objavljujemo 13 nastavak u nizu), za kojega tvrdismo da ne će prestati izlaziti. Nu, za to će biti potrebna i vaša svesrdna pomoć! Zahvaljujemo svima na iskrenim čestitkama kao i na dobrim željama za nastavkom izlaženja i prevladavanja financijskih problema s kojima se nosi Hrvatsko slovo.
Na žalost, mi nismo u ovakvim financijskim okolnostima u mogućnosti izlaziti svakoga petka, premda i dalje želimo ostati tjednikom za kulturu, kao što smo to namislili u početku Hrvatskoga slova, 28. travnja 1995. Da se razumijemo, i da svi znaju, i oni koji su odgovorni za ovakav materijalni, novčani, proračunski, odnos prema Hrvatskomu slovu, mi nismo u mogućnosti – ne zbog nedostatka tekstova, kojih Uredništvo ima za dva-tri broja unaprijed, od značajnih hrvatskih književnika i ostalih kulturnih poslenika, već zbog nedostatka novca za i ovakvo izlaženje, bez plaćanja honorara suradnicima, nedostatka novca za poštanske usluge, nedostatka novca za troškove tiskanja, nedostatka novca za troškove distribucije, nedostatka novca za troškove najamnine i na kraju nedostatka novac za plaće tri djelatnika-urednika i dva umirovljenika na pola radnoga vremena. Tek onda dolaze razlozi povezani s pandemijom koronavirusa!
Nedostatak novaca je razlog da smo morali ići i na nešto manji format Hrvatskoga slova, koji će smanjiti težinu pa onda i cijenu poštarine, no to nije izmijenilo sadržajnu kvalitetu priloga koji su ostali na uobičajnoj visokoj razini Hrvatskoga slova.
Na našu veliku žalost sljedeći 1305. broj Hrvatskoga slova pojavit će se na prodajnim mjestima u petak 22. svibnja 2020.
Dužni smo se ispričati zbog propusta u prošlom broju u informaciji o Prosudbenom povjerenstvu za Nagradu Ljubica Štefan pa to ovdje ispravljamo. Povjerenstvo u sastavu Mijo Jukić, Ante Beljo i Žarko Brkić predložilo je, a Zakladna uprava Hrvatske kulturne zaklade prihvatila da nagrađenik za godinu 2019. bude povjesničar iz Splita dr. sc. Stjepan Lozo.
Ovdje donosimo pismo našega mladoga čitatelj iz Tübingena iz Njemačke, na kojemu mu iskreno zahvaljujemo. Ostavljamo i autorov izvorni naslov, koji glasi:
Spasimo Hrvatsko slovo u ovim teškim trenutcima!
Na današnjoj, nažalost, opustošenoj medijskoj sceni rijetko ćemo naći još medije koji promiču istinske vrijednosti te se zalažu za istinu. Doista je poražavajuća činjenica da ćemo kada pregledavamo razne medije u Hrvatskoj, od onih digitalnih do tiskanih izdanja, naći u mnogima od njih sve ono što je suprotno hrvatskoj kulturi.
Teško je danas naći tjednik za kulturu koji doista predstavlja ono što hrvatski narod zaista i jest, vrijednosti koje ga predstavljaju. Stoga je što važnije očuvati upravo tjednik za kulturu koji i dalje neprestano promiče hrvatsku kulturnu baštinu, bogati hrvatski jezik, hrvatske vrijednosti i svetinje, kao što je Domovinski rat. Dakako, da takav tjednik kulture u Republici Hrvatskoj postoji.
Međutim, on ne dobiva dostatna financijska sredstva iz državnog proračuna koja, zbog svojeg djelovanja i pridonošenja čuvanju hrvatskog identiteta i rasvjetljivanju istine, zasigurno zaslužuje. Nažalost, ta sredstva u današnjoj Hrvatskoj ne dobivaju oni koji ih zaslužuju, već oni koji svakim svojim izdanjem nanovo pokušavaju oblatiti i ocrniti hrvatski narod, negirajući uz to i hrvatsku povijest, rušeći tako svaki put same temelje hrvatske države koja ih uostalom financira. Obveza svakoga onoga kome je stalo do budućnosti hrvatskog naroda i jedine i vječne domovine Hrvatske je, kad to već država sama ne čini, na sve moguće načine pomoći tjednicima za kulturu u Republici Hrvatskoj, koji su upravo promicatelji onoga što bi nama kao hrvatskom narodu trebalo biti sveto. Nažalost, tjednik za kulturu Hrvatsko slovo, koji promiče istinu o obrambenom pobjedničkom Domovinskom ratu i o cijeloj našoj slavnoj povijesti, te uz to njeguje našu hrvatsku kulturnu baštinu ostavljen je od hrvatskih institucija na cjedilu, te je prepušten sam sebi. Hrvatska država je opsjednuta financiranjem medija, koji svakim danom nanovo pišu laži o hrvatskom narodu potkrjepljujući to izmišljenim i u potpunosti neutemeljenim argumentima.
Koji apsurd! Hrvatske institucije umjesto da iz državnog proračuna pomažu onima koji svakim svojim izdanjem oplemenjuju hrvatski kulturni prostor, financiraju one kojima sam pojam hrvatske države i hrvatskog naroda izaziva golemi bijes. Danas kada u medijima možemo čitati i gledati svakakve besmislice, potrebno je više nego ikada stati uz časopise za kulturu koji se suprotstavljaju takvom negativnom, razočaravajućem i poražavajućem razvoju, te koji će i u budućnosti promicati i njegovati sve ono što je nama kao hrvatskom narodu srcu drago i milo.
Sada kada se obilježava 25. godišnjica Hrvatskog slova – prvi broj je objavljen 28. travnja 1995., godine ponosa i slave za hrvatski narod – s potpunim uvjerenjem mogu reći da je Hrvatsko slovo danas više nego ikada potrebno hrvatskom narodu u domovini i iseljeništvu. Kao pripadnik trećega naraštaja hrvatskog iseljeništva mogu samo naglasiti koliko je nama hrvatskim iseljenicima potrebno imati tjednik za kulturu u kojemu ćemo i mi imati mogućnost pisati o našim emocijama i našoj neprocjenjivoj ljubavi prema jedinoj nam ponosnoj domovini Hrvatskoj. No, u kojem ćemo isto tako imati prostora iznijeti i sve ono što nas muči, sve ono što nam nanosi golemu nepravdu, kao što je primjerice činjenica da nam se na svakim izborima uskraćuje Ustavom zajamčeno pravo glasovanja.
Kao pripadnici hrvatskog iseljeništva, svakodnevno pokušavamo njegovati bogati i najljepši nam hrvatski jezik. Sve to što je nama važno dobivamo i kroz Hrvatsko slovo. Stoga je na nama da zajedničkim snagama pomognemo tom tjedniku za kulturu, koji našem hrvatskom narodu mnogo znači. To možemo učiniti na razne načine. Ne dopustimo da oni kojima je Hrvatsko slovo trn u oku, jer promiče sve ono što je njima strano, to su hrvatski jezik, hrvatski književnici, istina o našoj slavnoj povijesti itd., na kraju u potpunosti uspiju opustošiti hrvatsku medijsku scenu. Jasno je zašto je Hrvatsko slovo mnogima trn u oku: te se osobe nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da žive u slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, a ne u njima dragoj, a nama Hrvatima zločinačkoj i crnoj Jugoslaviji. Dakle, na nama je da budemo uz onaj tjednik koji će kao i proteklih četvrt stoljeća i u budućnosti, u to sam uvjeren, čuvati dostojanstvo naših hrvatskih branitelja, promicati i vrjednovati hrvatski jezik, prisjećati se naših stradanja i tragedija tijekom povijesti kako ih nikada ne bismo zaboravili. Ne dopustimo da se zanemaruje hrvatski jezik, “zahvaljujući” medijima koji radije koriste izraze iz, kako oni kažu, “regije” ili one engleske, nego naše najljepše hrvatske riječi. Hrvatsko slovo je uvijek stajalo i uvijek će stajati na braniku našega bogatoga i prelijepoga hrvatskog jezika. Stoga je bitno da i mi hrvatski iseljenici čuvamo takav tjednik za kulturu kako bi i naraštaji u budućnosti imali priliku čitati ga te usavršavati svoj hrvatski jezik i učiti o hrvatskoj kulturi, našoj slavnoj povijesti i svim našim hrvatskim velikanima. Jer najgore što se jednom narodu može dogoditi jest gubitak vlastitog identiteta. A naš hrvatski jezik, naši književnici, velikani i naša hrvatska povijest dio su tog identiteta.
Koliko god mnogi mediji u Hrvatskoj pokušavali upravo rušiti sve to, dok ima nas Hrvata i tjednika kao što je Hrvatsko slovo u svojim naumima ne će uspjeti. Uvjeren sam da ne ćemo dopustiti da Hrvatsko slovo ne bude u mogućnosti više izlaziti, već da ćemo se zajedno izboriti za to da ono i dalje čini sve ono što je nama Hrvatima u ovim teškim vremenima prijeko potrebno.
Davor ČELAN
