BAR VIŠE NE GAZITE LJUDE, GOSPODO „ANTIFAŠISTI“!

Proslavu 25. obljetnice akcije “Bljesak” u Okučanima napustio je predsjednik Zoran Milanović jer su tu bila dvojica branitelja hosovaca s majicama HOS-a na kojima je pisalo “Za dom spremni”

Čim je švicarska tv prikazala kako tenkovi iz Srbije preko Dunava prelaze na Hrvatsku, ovdje u Hrvatskoj katoličkoj misiji (Švicarska)dvojicu mladića nitko nije mogao zaustaviti da ne odu „braniti Hrvatsku od srpske agresije“. Slično kao naš Francuz Nicolier, koji je rekao majci: “Idem pomoći tim ljudima, oni me trebaju.” Iznenadio sam se, jer prije toga nikad se nisu nacionalno isticali njih dvojica. Dobro opremljeni za svoju ulogu napustili su sigurnost rodne Švicarske i stavili se na raspolaganje hrvatskim vlastima. Na vlastito inzistiranje završili su u Hrvatskim obrambenim snagama (HOS), o kojima je legendarni Siniša Glavašević rekao: “Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu”… Prošli su najopasnija bojišta, jedan je poginuo, a drugi je ostao teži invalid.

A sada proslavu 25. obljetnice akcije “Bljesak” u Okučanima napustio je predsjednik Zoran Milanović jer su tu bila dvojica branitelja hosovaca s majicama HOS-a na kojima je pisalo “Za dom spremni”. Predsjednik Vlade Andrej Plenković je odmah rekao: „Uvijek smo poštovali žrtvu hrvatskih branitelja pa nikada nećete od nas čuti da ploču s imenima branitelja se može baciti. Tako je i s onom pločom koja je premještena iz Jasenovca za što smatram da je dobro… Svi koji su dali život za Hrvatsku imaju moje poštovanje, pa tako i pripadnici HOS-a. Ono što su predsjednik Tuđman i hrvatska vojska učinili jest objedinjavanje svih hrvatskih snaga u službeni formalni sastav naše vojske i policije. Razlika koju radimo danas na ovom mjestu, na ovaj način, nije dobra. Dakle, to što je predsjednik napravio. Jer ovdje smo došli da bismo odali počast tim ljudima i hrvatskoj slobodi…“

A tjedan prije toga predsjednik RH i zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga (koji je za vrijeme Domovinskog rata živio u salonskoj sigurnosti), izjavi da spomen ploču u Novskoj palim HOS-ovcima treba negdje baciti, jer da to nema veze s Domovinskim ratom. Tako baš s mjesta zločina u Jasenovcu, o kojemu se od 1945. do danas širilo više laži nego i o čem drugom, a što se svaki dan sve više dokumentirano pokazuje. Na jedan takav poguban stav oštro su reagirale veteranske udruge, ministri Tomo Medved i Damir Krstičević, ali i mnogi drugi. Oni s desnice koji su, znamo zbog čega, sračunato bojkotirali drugi krug izbora i tako ga doveli na vlast, imaju manje pravo prosvjedovati… Predsjednik se ustobočio i sve to lakoćom bahata čovjeka sveo pod (sic!) agresivnost „političkih štetočina koji misle da mogu dovijeka parazitirati na afirmaciji NDH”! Vjerojatno misleći, da će sa carske stolice i brabonjci zazvoniti kao cekini!
Njegova jasenovačka izjava odaje čovjeka koji bezobzirno gazi po žrtvi hrvatskih branitelja, a razinu ljudskosti da i ne spominjemo! U predsjedničkoj kampanji zaklinjao se kako će se strogo držati Ustava i zakona, a u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, donesenog s potpisom S. Mesića 2004. piše da u hrvatske branitelje spadaju i pripadnici “Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a)”! Ta njegova varka verbalizma, tog praznog razmetanja riječima pali u dijelu naših nezrelih ljudi! I k tomu, pokazao se krajnje licemjernim: pozdrav „Za dom spremni“ i u vrijeme Milanovićeve Vlade „bio je legalni simbol jedne od postrojbi Hrvatske vojske“. Pripadnici HOS-a zavorili su svoju zastavu s natpisom „Za dom spremni“ i na mimohodu u povodu 20. obljetnice “Oluje” koji je organizirala njegova Vlada. A sada sugerira sadašnjoj vlasti (ili možda nekim lijevim jurišnicima), da to riješi bacanjem spomenika u kakvu jamu!
U obranu predsjednikova gaženja ljudi, među našim „antifašistima“ javio se i notorni Žarko Puhovski. Poznamo njegovu „filozofiju“ od 1971. do svjedočenja u Haagu protiv hrvatskog vodstva. On kao da je radio reprezentativna istraživanja na svemu tome, a ne na temelju svoje „filozofije“, pa perfidno umanjuje ulogu branitelja u stvaranju hrvatske države. Pri tome je, prema njemu, Badinterova komisija imala gotovo važniju ulogu od braniteljske, hos-ovci su „bili natjerani na obranu“, „ispalo je da se bore i za Hrvatsku“, „oni su se po svojem programu borili i za NDH“ i slične nebuloze, a one koji ne misle kao on trpa u glasove „moralističke histerije“. Kao da tisuće branitelja ne znaju da se uz poklič „Za dom spremni“ u Domovinskom ratu oslobađala i branila zemlja, a većini nije ni padalo na um, kao ni spomenutim mojim Švicarcima i Francuzu, da su ga koristile jedinice ustaša…
Zbog ovakvog stvaranja ozračja s „antifašističke“ strane, nužno je podsjetiti na neke gole činjenice, koje neki ciljano ignoriraju, a drugi lako zaborave. Danas je svakom našem građaninu dobre volje poznato, da je Hrvatskoj na čelu s Franjom Tuđmanom i braniteljima uspjelo oprijeti se neprijateljima stvaranja hrvatske države, kako JNA i raznim srpskim vojskama tako i svjetskim moćnicima. Bez obzira na to što je golema većina hrvatskih građana i referendumom pokazala u svibnju 1991. da je za samostalnu svoju državu (osim one vrste koja nam je 1918. i 1941. kao 1990-ih gazila to pravo), rečeni neprijatelji nisu popuštali! Još polovicom 1991. ministar vanjskih poslova SAD-a J. Baker dolazi u Beograd i daje zeleno svjetlo JNA i Miloševiću da ukrote Hrvatsku izjavljujući, da je „integritet Jugoslavije i u američkom interesu“. Isto svjetlo dat će u ime V. Britanije ministar vanjskih poslova D. Hurd, kao članice Vijeća sigurnosti UN-a, potičući da „sami jugoslavenski čimbenici odluče o budućim vojnim aranžmanima u svojoj zemlji“. P. Carrington, predsjedatelj Mirovne konferencije o Jugoslaviji, u rujnu 1991. preporučuje Miloševiću i JNA da srede stanje u Hrvatskoj „brzo i bez mnogo prolijevanja krvi“, a malo potom francuski predsjednik F. Mitterand poručuje da su granice tamo „gdje su bojišnice“ te da su UN i SAD protiv „odcjepljenja republika“… Itd.
A samo nekoliko mjeseci kasnije, kad nisu mogli zaustaviti oslobađanje i stvaranje hrvatske države te uvidjevši „na čijoj je Bog strani“, 15. siječnja 1992. članice EU-a, a potom SAD i druge države priznale su Republiku Hrvatsku. Tom je prigodom Arbitražna komisija EU-a zauzela stav da se zadrže granice jugoslavenskih republika. Ukratko, svi ti svjetski moćni zatirači narodne slobode, pali su kad je RH s Tuđmanom, braniteljima i cijelim narodom počela nezaustavljivo oslobađati svoju zemlju. Da ne bi toga, RH bi postala Čečenija, a ono beogradsko maskirno pravo na odcjepljenje iz 1974. i dalje bi visjelo mačku o repu.

Šimun Šito ČORIĆ