SVE ZA HRVATSKU

HRVATSKU NI ZAŠTO

 

Priredila Ankica Tuđman,

VL, Zagreb, 2011.

SRIJEDA, 1. KOLOVOZA 1973.
(…) Sat iza njihova odlaska dobih rješenje Vrhovnog suda i poziv Općinskog suda za nastup kazne.
Vijesti su bile točne:
Vrhovni je sud:
1) potvrdio kaznu Bruni Bušiću, odbivši žalbu tužiteljstva da ga je trebalo kazniti i za špijunažu;
2) odredio novu raspravu pred Vrhovnim sudom za Šćukanca;
3) glede mene odbio žalbu tužiteljstva da je kazna preblaga, a djelomično uvažio moju žalbu.
Odbacivši kvalifikacije presude po čl. 100 (kontrarevolucija) i 109 (veze s inozemstvom), Vrhovni je sud izrekao presudu za jedno krivično djelo po čl. 118 st. 1 (propaganda, uznemiravanje građana) na kaznu u trajanju od godinu dana strogog zatvora.
Ostaje zabrana javne djelatnosti u trajanju od dvije godine, ali sve zaplijenjene predmete vraćaju, jer je utvrđeno da su služili isključivo u znanstvene svrhe.
Tako od optužbe nije ništa ostalo, ali je ostala kazna od godine dana i zabrana javne djelatnosti.
A to što sam istog trena dobio poziv za nastup preostala tri mjeseca zatvora znak je da oni što su htjeli još veću kaznu nastoje pod svaku cijenu da barem to odležim.
Imam se javiti već 15. ovo mj. Sračunato na to da sada nemam nikog tu i da prema tome odgoda nije moguća.
Pitanje je samo gdje su predvidjeli da me pošalju? U Staru Gradišku? Lepoglavu? Ili možda i na Goli Otok?
U dilemi sam da li da pokušam izbjeći ili odrobijati i ta tri mjeseca. To jest da li da pravim molbu za izvanredno ublažavanje kazne, što su mi poručili iz VS, i da odgodu izvršenja ili ne!
Zašto da im priuštim likovanje, a možda i mogućnost da me na robiji snađe neki kamen ili što drugo.
Dejanovo predosjećanje!
Mutaka su oslobodili. Sad je u bolnici iz koje izlazi za koji dan.

 

ČETVRTAK, 2. KOLOVOZA 1973.
Sinoć razgovarao s Ivom.
Danas s Glowatzkym, koji baš odlazi na odmor.
Veli da su za studente već doznali odluku o smanjenju kazne, a onda pročitaše u novinama o potvrdi.
Na upit koliko sam mu dužan odgovara da on za političke slučajeve nikad ništa ne traži, već koliko mu se da. Da ocijenim.
On je za to da tražim ublaženje i odgodu.
Odoh do Krleže u Leksikografski. Ponovio sam mu dilemu. Reče da što se junačim, da ako nemam liječnika u Zagrebu, da ih treba potražiti na odmoru; da bi time i njemu dao vremena. Kaže da se i u tom slučaju ne radi samo o dvije struje nego o nekoliko njih.
Pokušat će razgovarati s Vrhovcem, a u nedjelju putuje na Brijune (hotel Neptun ili Karmen).
Kod Krleže sretoh Krstu Hegedušića. Poslao ga je u drugu sobu dok smo razgovarali. Krsto je dosta slabo. U Zagrebu su utvrdili rak na jednjaku, a Papo ga nije htio operirati. Drago mu je što me vidi – buntovnika.
Priprema veliku monografiju.
Na ulazu se pozdravih s Jironšekom, a naletio je i Zvonko Tkalec ali si ne pružismo ruke. Očita razlika između njih dvojice. Za dogmatika Tkalca ja sam šizmatik koga treba spaliti, vjerojatno. Tako se drži.

 

PETAK, 3. KOLOVOZA 1973.
Dr Atletić (Ante) iz moje (Tuškanačke) ambulante bez ikakvih komplikacija napisao mi je uvjerenje o bolestima (za koje je imao potvrdu) za sud. S obzirom na to da to uvjerenje nema naročitu težinu (discopathia i neurodermitis) odlučio sam da sam napišem molbu za ublaženje kazne u kojoj sam iznio historijat bolesti i još jednom istaknuo posljedice zatvora zbog ljudski krajnje nepravične a društveno i povijesno neodržive optužbe.
Ivo najprije bio skeptik glede bolničkih mogućnosti, a danas mi došao reći da M. K. 37 može sigurno učiniti.
Navečer dogovor s M. Bude li trebalo.

 

SUBOTA, 4. KOLOVOZA 1973.
NIN objavljuje feljton “Od Đilasa do liberalizma” – da bi mladim čitateljima prikazao kontinuitet borbe protiv anarho-liberalističkih skretanja (razumljivo i drugih).
Jamačno, dvosjeklo …

NEDJELJA, 7. KOLOVOZA 1973.
Jučer popodne imao sam dogovor s Tafrinim zamjenikom Grubišićem, ali ga nije bilo. Što da čovjek misli? Neodgovornost, ili… ?
Ne znajući kad ću ga naći danas sam sam odnio na Okružni sud molbu za Vrhovni sud, jer mora ići preko Okružnog.
Tražio sam Gajskog, Morovića ili Motiku, da ih pitam kad će mi po odluci Vrhovnog suda vratiti zaplijenjene stvari, zapravo da li su dali nalog policiji, ali svi su na odmoru.
Prolazeći hodnicima, prvi put bez pratnje stražara, bio sam uzbuđen, osobito na prvom katu pred vratima za zatvor… Mnoge stranke ni ne znaju da iza njih počinje život sužanjstva, za krivce ali i za političke žrtve.
Tko je još tu od prijatelja i znanaca? Bruno, Drago, Šime, Vlado, Jozo, Marko, Hrvoje?…
Vladu Gotovca i Hrvoja Šošića su – po vijestima – već odredili u Gradišku, a vjerojatno sad i Brunu.
Budišu i Čička također. Šime je u zatvorskoj bolnici. Ne znam gdje je Ante Todorić koga još uvijek drže bez suđenja …
Ljeto je kišovito, malo je koji dan bez kiše, tako da jučerašnja i današnja vrućina (27-30°) nisu normalne; vrućina zapravo nije bilo od polovice srpnja.
Višnja dovela O. i sina. Ne vidjesmo se dvije godine. Još ga zovu na saslušanje glede AT 38.
Razgovor o liječničkim koracima…
Popodne jedva-jedvice dođoh do Tafrina zamjenika, Grubišić Miladina. Trebao podići rješenje i jučer biti u uredu, ali nije…
Što da čovjek misli?
O. o dogovoru s IP. Prof Č. rekao da je voljan primiti me ako mu kaže Stevo!
S Ivom u redu. No, mislim da će biti bolje ono što sam dogovorio s Markom.
Vjesnik javlja da je u Mostaru podignuta optužnica protiv odvjetnika Pere Zvaora (znam ga iz obrane prof. Alilovića). U zatvoru je već od travnja, a terete ga zbog dvostruke naplate honorara i zbog neprijateljske djelatnosti, jer da je govorio da će s drugim odvjetnicima napisati bijelu knjigu o zapostavljenosti i proganjanju hercegovačkih Hrvata.
Navečer TV vijest: noćas u garderobi na beogradskom kolodvoru došlo do eksplozije i požara: usmrćen Branislav Babić, a sedmero lakše ozlijeđeno. Istraga pretpostavlja da se radi o terorističkom djelu.
Cijeli me dan boli kralježnica, a noćas nisam ni spavao. Ovaj puta na desnoj strani.
Sve kad bih i htio ići ne bih mogao.
Odvjetnik Grubišić mi reče da se u takvim slučajevima uvijek odgađalo do rješenja zahtjeva za ublaženje; ali budući da je ovdje posrijedi očito neki aranžman – to ćemo vidjeti.

 

ČETVRTAK, 9. KOLOVOZA 1973.
Grubišić u Općinskom sudu nije našao nikog. Svi su na godišnjem odmoru. Ide opet sutra.
Navečer s V. kod IP.
Razgovarali oko jedan sat. Više o prilikama nego li o mogućnosti rješenja.
Spreman primiti redovno ili izvanredno kao hitni slučaj.
Priča kako su hajkali protiv njega, spominje Zimonju, Kneževića, Drobnjaka… Očekivao uhićenje… Crnobrnja se držao fair. Predmet završio negdje kod T. ali još uvijek ga ne puštaju na miru…

 

PETAK, 10. KOLOVOZA 1973.
Grubišić javio da je našao jednu službenicu koja mu je rekla da je napisana uputnica za 19. o. mj. za Lepoglavu. Molbu za odgodu je primila ali ne zna tko će je i kad riješiti. Dok se ne riješi ne moram se javljati. Ali to mogu učiniti već danas ili sutra.
Naumili su, znači, da me pošalju na robijanje u Lepoglavu. Da li će to učiniti pod svaku cijenu? I usprkos priloženom uvjerenju da mi je potrebno liječenje?
Oni koji to sve režiraju i idu za tim da me unište. Da li će se usuditi ići do kraja? Zašto ne! Što im se može dogoditi?
Da li je u međuvremenu Krleža nešto poduzeo i s kakvim rezultatima?
Možda baš zbog njegove intervencije moram okusiti i Lepoglavu! Ispiti čašu do kraja! Ali gdje je kraj?
U podne su došli Pet, Dejan i Stevo. Ostaju 14 dana.