Ivan Boždar
(Gradište, 5. studenoga 1936. – Zagreb, 10. ožujka 2020.)

Književnik Ivan Boždar preminuo je u 84. godini. Rođen je u Gradištu, velikome selu u županjskoj Posavini. U Županji se školovao te jedno vrijeme radio kao tajnik u tamošnjoj gimnaziji. Krajem šezdesetih doselio se u Zagreb i do mirovine radio kao knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Prve literarne sastavke, stihove, objelodanio je u 1953. u Seljačkoj slozi. Osim poezije, koja ima lirski, pučki i zavičajni kolorit, pisao je homoreske, feljtone, putopise, aforizme, epigrame, zanstvenofantastične priče. Pisao je i dramske tekstove namijenjene radijskom mediju, a njih desetak „producirao“ je na ondašnjem Radio Zagrebu.
Napisao je libreto za mjuzikl Bećarske vatre (1978.) koji je u režiji Franje Jelineka postavljen u vinkovačkom, tada amaterskom kazalištu.
Neke su mu „popijevke“ uglazbljene te izvođene na festivalima zabavne glazbe. Bio je produktivan i zapažen u prostorima „dječje“ književnosti.
Bio je među osnivačima Hrvatskog književnog lista (1968.). Objavljivao je u brojnim listovima, revijama i časopisima (Telegram, Osječka revija, Glas Slavonije, Matica, Kerempuh, Kana, Modra lasta, Smib, Galeb, Hrvatsko slovo… )
Prvu knjigu (Makovi, sunce i žito) objavio je 1963. u Županji. Devedesetih je godina ukoričio nekoliko naslova: Zvrkaste priče, za koje je dobio Nagradu Grigor Vitez; Brundalice; Pisma Sunce. Godine 2003. pojavila se njegova Trajnožareća riječ. Godine 1980. dobio je nagradu Večernjeg lista za kratku priču. Bio je povremeni suradnik Hrvatskoga slova te je za priču Zemlja dobio 2006. Nagradu Dubravko Horvatić. O njegovim su knjigama pisali – Miroslav Mađer, Vladimir Rem, Dionizije Švagelj, Zvonimir Balog, Hrvojka Mihanović-Salopek…

Ivan BOŽIČEVIĆ