S V E T V I N Č E N A T

Istra se prva riješila naleta corone. Tu je nakon prve žrtve i s njom povezanog lokalnog žarišta provedena dezinfekcija, nepoznanica u većem dijelu zemlje. Svetvinčenat, Savičenta malo je mjesto unutrašnjosti Istre, na pola puta između Pazina i Pule, na sastavu bregovitog i istarskog ravnjaka, u dijelu Istre s crljenicom i krškim oblicima: jamama, vrtačama, lokvama i kamenjarima. Drugo veliko naseljavanje Hrvata u Istru u razdoblju nakon 774. godine dovodi do izgradnje utvrđenog starohrvatskog naselja Stari Gočan podignutog na mjestu pretpovijesnog kastelijera. Mjesto dobi ime po crkvi svetog Vincenta, na križanju putova Stari Gočan-Vodnjan i Dvigrad-Mutvoran. Nastanak Svetvinčenta povezan je s benediktinskim samostanom u Ravenni. Uz crkvu svetoga Vincenta nasta prvotno naselje. Spominje se u ispravi cara Otona II. 983., kao posjed porečkoga biskupa. God. 1211., feud dobiva pulska obitelj Castropola (1211.). Kao opatija navodi se i u glagoljskom Istarskom razvodu 1325. Svetvinčenat je bio seoska zajednica (komun) u sklopu feudalnog posjeda Goričkih grofova. Već u XIII st. postoji utvrđeni kaštel. Nastao je iz tradicije ladanja, opsežnog posjeda s velikom poljoprivrednom proizvodnjom i s vojnom ulogom, feudalcem kao sigurnim uporištem. Urbanu jezgru tvore: trg s cisternom, kaštel, župna crkva, loggia, javne i stambene zgrade. Kameni kaštel Grimani najočuvanija je utvrda u Istri, simbol mjesta, a nekoć nahodište vojnika, gostiju vlastele, putopisaca i trgovaca. Graditeljio castropolske utvrde smješta utvrđenu palaču uz rub velike vrtače kojoj je okrenut sjeverni zid, u službi poboljšane obrane, što uz visinu zidina povećava odvraćajuću dojmljivost. Tlocrtno je trapezni četverokut. Na dva ugla su kružni tornjevi, a na jednom kvadratni. Nakon Castropola bio je u vlasništvu obitelji Morosini. Godine 1384. porečki biskup daje dio feudalne investiture u uživanje mletačkom plemiću Andreji Morosiniju. Morosini završavaju obnovu kaštela 1485. i preoblikuju mjesto u skladu s renesansnim konceptom. Renesansno zdanje ima obrambenu ulogu, služi pohrani proizvoda s velikog feuda, ima stan kapetana i simbol je moći feudalca. Za rata Venecije i akvilejskog patrijarha 1420. razrušen je i Svetvinčenat. Za vladavine Morosinija, 1485.-1560. podignuta je elegantna palača skošenih zidova prizemlja i jakog profiliranog krovnog vijenca s četverostrešnim krovom. Glavni ulaz u kaštel je posred južnog pročelja kaštela, prema trgu i naselju. Pred ulazom je nasip s prilaznom rampom. Nad portalom je grb obitelji Morosini s godinom 1485. Svi obodni zidovi kaštela zidani su klesancima. U donjoj zoni zidovi su deblji veću deblji, i skošeni prema vis. ponegdje zazidanih. Kaštel je povećan, na 49 x 27 metara. Godine 1520. Pietro donio je statut Svetvinčenta. Papa Clement VII. mu je 1524. potvrdio vlasništvo, što je potaknuo rad na uređenju mjesta, prema renesansnom konceptu, u zlatno doba Svetvinčenta. Svetvinčenat se nalazio blizu mletačko-austrijske granice u Istri, i bio sjedište vojne posade. Mirom nakon rata Cambraiske lige i Mletačke Republike Svetvinčenat 1535. dolazi pod mletačku vlast. Udajom Angele Morosini za Grimanija di San Luca, Svetvinčent dolazi u posjed te venecijanske patricijske obitelji godine 1560. Nakon požara 1586. Marin Grimani, vitez i prokurator sv. Marka, obnovio je 1589., kada dobiva sadašnji oblik, prema nacrtu venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne. Na tri su ugla kule, a na četvrtom je palača s prostorijama za gospodu i stanom kapetana. S tih kula su se kontrolirala četiri ulaza u grad. Kule su povezane bedemima koji izvana pri dnu imaju i potporni zid, a iznutra po cijeloj dužini balkon s kojeg su stražari motrili kroz otvore puškarnica. Na vratima, osim pokretnog mosta postojala je i velika rešetka za spuštanje. Nad ulazom je grb kaštela, suvremeni grb Svetvinčenta, i grb obitelji Grimani di San Luca. Unutra je bilo prostrano dvorište, stan upravitelja mjesta, skladište za javna davanja i municiju, oružarnica, prostorije za 200 mušketira i kopljanika i zatvorpod zemljom. Uskoro 1595. postaje 89. mletački dužd. Angela Morosini je okrunjena kao dužica u jednoj od najraskošnijih krunidbi u povijesti, 1597. Postala je zaštitnica čipkarske industrije na Buranu. U drugom velikom ratu između Venecije i Austrije, početkom XVII. st., Svetvinčenat posta jednom od važnijih pograničnih utvrda mletačke vojske, u koji je moglo smjestiti do 200 vojnika. Grimani prodaju kaštel s okolnim zemljištem porečkom biskupu oko 1840. Od tada kaštel tada više nije naseljen. U svojim je njedrima krio palaču. Saniran je 1907. pod nadzorom austrijskog zemaljskog konzervatora Antun Gnirsa. Kaštel ostaje u vlasništvu porečkog biskupa, ali napušten. Godine 1932. kupuje ga općina i temeljito je obnovljen 1933., kad su zgrade uređene za potrebe općine, pod vodstvom inženjera G. Brassa, i nadzorom tršćanskog zavoda za zaštitu povijesnih i umjetničkih spomenika. Projektom je radikalna izmjenjena i preuređena unutrašnjosi palače i sjevernog krila kaštela, s potpunim uništenjem svih dijelova postojećeg interijera kaštela. Krajem II. svjetskog rata kaštel je bio zapaljen, a potom prepušten propadanju. Godina 1975. izvođeni su radovi na obnovi kaštela: novo krovište palače i jugoistočni toranj. Unutrašnjost palače je devastirana. Zidovi su mjestimično ostali žbukani, a kamene stube i podesti većim su dijelom slomljeni i odneseni. Osobit je kontrast između urbaniteta tako malog mjesta, koje ima sve elemente grada, a s druge strane brojčane i prostorne sitnosti, seoske okruženosti poljima. Na takvo što nailazimo na više mjesta u Istri. Na južnom dijelu gradskoga trga nalazi se gradska loža s otvorenim trijemom i arkadama. Gradska loža otvara se jednim ulazom trijema prema trgu, a drugim ulazom otvorena je prema sporednoj ulici. Svetvinčentski trg, pučkog naziva Placa, sačuvao je izvorni renesansni izgled, skladnih arhitektonskih proporcija. Trg trapezoidnoga tlocrta okružen je kaštelom s kulama i palačom, župnom crkvom Marijina Navještenja, gradskom ložom te nizom renesansnih kuća iz XVI. stoljeća. U središtu se nalazi gradska šterna (cisterna) u klesanom kamenu, sagrađena 1808. od priloga puka. Ima pet crkava. Na istočnom dijelu gradskoga trga nalazi se župna crkva Navještenja Marijina, građena početkom XVI. stoljeća, dovršena 1529. u doba smrti Pietra Morosinija, čiji su inicijali na grbovima isklesanim na pročelju crkve. Predivno renesansno pročelje daje timbar pjaci svojim dojmljivim oblikovanjem, u kojem nas središnja rozeta hipnotizira. Unutra se nalazi pet oltara s palama. U crkvi se štuje tijelo svete Viktorije, čije je tijelo preneseno iz Rima u crkvu 1669., i kojoj je posvećen oltar. Najstarija je, crkva sv. Vincenta bila je opatijska i župna crkva, iz XII. stoljeća. Jednobrodna crkva s tri apside u svojoj unutrašnjosti ima tri sloja zidnih fresaka, među kojima je i najopsežniji istarski ciklus romaničkih fresaka pod bizantskim utjecajem s kraja XIII. stoljeća, rad majstora Ognobenusa Trevisanusa. Do XVI. st. djelovala kao jedna od župnih crkava porečke biskupije. Crkva svete Katarine iz XVI. st. je na istočnom izlazu iz mjesta i primjer je pučke romanike u Istri. Oslikana je freskama s početka XV. stoljeća. Uz gradski trg je crkva sv. Antuna Opata. Ova crkva s preslicom nepravilnog je tlocrta i pripada gotičkoj pučkoj arhitekturi. U unutrašnjosti crkve nalazi se drveni kip sveca, rad domaćeg majstora iz XIV. stoljeća. Crkva sv. Roka je iz 1622. U Svetvinčentu se održava Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, međunarodni ljetni plesni festival. Povijesna udruga Kaštel iz Svetvinčenta ljeti organizira predstavu „Srednjovjekovne noći u kaštelu“. Predstave se održavaju u kaštelu Morosini-Grimani u Svetvinčentu i traju sat vremena. Program obuhvaća viteški turnir, spaljivanje vještice, natjecanje gađanja katapultom i noćna borba vitezova sa zapaljenim bakljama. Srednjovjekovni festival je u kolovozu. U listopadu je Smotra istarskog tovara, i Fešta mladega vina.