KOMENTAR: PIŠE SILVANA ORUČ IVOŠ

Milanovićev sramotni igrokaz

 

Koliko god Milanović bio osebujan, koliko god pokušavao ostaviti dojam nekog drugačijeg političara, državu ne može voditi ili se odnositi prema ratnim postrojbama ili vrijednostima ovisno o svojim osobnim političkim afinitetima. A upravo je to učinio u posljednja dva slučaja.

Ispadom na obilježavanju 25. obljetnice Bljeska, Milanović je nastavio igrokaz započet u Jasenovcu kada je bez ikakvog povoda rekao da spomen-ploču poginulim braniteljima „treba maknuti, baciti negdje“.
Milanoviću, predsjedniku RH, užasno je zasmetala spomen-ploča na kojoj su imena dragovoljaca HOS-a te njihov grb na kojem je slogan „Za dom spremni“. Inače, grb HOS-a s navedenim sloganom u takvom je obliku registriran i legaliziran za vrijeme koalicijske vlade SDP-a na čijem je čelu bio Ivica Račan. Plenkovićevo Vijeće za suočavanje s prošlošću također je utvrdilo da je poklič Za dom spremni protuustavan, ali je dopustiv u iznimnim situacijama kao što je to grb ratne postrojbe, recimo, na komemoraciji. Za razliku od pokliča Za dom spremni, komunistički simboli i crvena zvijezda Plenkovićevu povjerenstvu nisu bili sporni.
Nije Milanović jedini kojem spomen-ploča poginulim pripadnicima HOS-a smeta. Naime, prije nekoliko godina i Vlada je potaknula premještanje HOS-ove spomen-ploče iz Jasenovca u Novsku, što je uslijedilo nakon brojnih kritika Plenkovićevih koalicijskih partnera, posebice najutjecajnijeg partnera – Pupovca i njegova SDSS-a. Na spomen-ploči HOS-a koju bi Milanović bacio negdje, a Plenković premjestio iz Jasenovca, nalaze se imena jedanaest pripadnika HOS-a koje su srbočetničke snage okrutno ubile. Ti mladi ljudi, za razliku od svojih vršnjaka Milanovića i Plenkovića koji su sanjali karijeru u bruxelleskim salonima, dragovoljno su otišli braniti Hrvatsku u Domovinskom ratu.
Cijela priča oko naglog javnog pripetavanja oko znakovlja HOS-a može se sagledavati u nekoliko konteksta. Prvo, zanimljivo i znakovito je to što je HDZ nakon Milanovićeva igrokaza u Jasenovcu, a kojim je iznimno grubo uvrijedio pripadnike HOS-a, ali i sve ostale dragovoljce i domoljube, reagirao tek dan poslije i to poprilično mlako. Naravno, tek nakon javnih prozivki i upozorenja da su to trebali učiniti. U javnosti je to ostavilo dojam da je riječ o dogovoru između Milanovića i Plenkovića. Nije, naime, nikakva tajna da ta dvojica političara iznimno dobro surađuju. U dijelu HDZ-a, ali i u krugovima bivše predsjednice Grabar-Kitarović, otvoreno se govorilo o tome da je Plenković nije podržao onako kako je trebao i na način kako je to stranka (s tadašnjim vodstvom) učinila pet godina ranije. Stoga ne čudi da u jednom dijelu javnosti prevladava mišljenje kako je Milanovićevo ponašanje i neobjašnjivi napadi na dio hrvatskih branitelja, pažljivo dogovoreno s Plenkovićem, a u kontekstu najavljenih ljetnih izbora?! Jer, kažu, jedino Plenkoviću odgovara ovakvo Milanovićevo ponašanje. Na taj način, Plenković jača svoju (izgubljenu) poziciju među desnim biračima i predstavlja se kao netko tko štiti vrijednosti Domovinskog rata iako je baš njegova komisija upotrebu HOS-ova grba maksimalno ograničila na komemoracije. Drugim riječima, kada netko u javnosti odjene majicu s grbom Tigrova ili neke druge ratne postrojbe, to nije kazneno djelo, ali jest ukoliko netko odjene majicu s grbom HOS-a, a ne nalazi se na komemoraciji.
Drugi segment ove priče je manipulacija vrijednostima Domovinskog rata, ratnih postrojbi i branitelja. One su trajne vrijednosti i nedopustivo je da bilo koja stranka ili pojedinac s njima manipuliraju na bilo koji način, a posebice ne u igrokazima prije parlamentarnih izbora. Bez obzira na to je li riječ o strankama i pojedincima desnog, centra ili lijevog političkog spektra.
I treće, najsramotnije i potpuno nedopustivo je Milanovićevo ponašanje kojim izruguje i instituciju predsjednika RH. Koliko god Milanović bio osebujan, koliko god pokušavao ostaviti dojam drugačijeg političara, državu ne može voditi ili se odnositi prema ratnim postrojbama ili vrijednostima ovisno o svojim osobnim političkim afinitetima. A upravo je to učinio u posljednja dva slučaja. Njegovo objašnjenje o tome kako je s komemoracije na 25. obljetnici vojno-redarstvene akcije Bljesak otišao jer su dva branitelja, među ostalim, na svojim majicama imala obilježja HOS-ovih ratnih postrojbi – potpuno je neprihvatljivo. I ružno! Koliko je ružno, najbolje svjedoči to što su takvu njegovu izjavu pozdravili osvjedočeni četnici poput srpskog ministra obrane Vulina. Inače, treba reći da u puno slučajeva ranije Milanoviću nije smetao grb postrojbi HOS-a. Nadalje, Milanović koji se za vrijeme Domovinskog rata, iako je mogao, nije uključio u obranu Hrvatske, bez obzira na to što je sad predsjednik, zadnji je koji može prozivati dragovoljce HOS-a i branitelje. Nemojmo zaboraviti da se Milanović narugao braniteljima kada je javno kazao da su u rat išli siromašni i manje obrazovani. Ali isto tako, nemojmo zaboraviti da je Milanović osoba koja je na stopostotne invalide Domovinskog rata, koji su prosvjedovali protiv njegove politike, poslao specijalce.