UZ 75. OBLJETNICU, 1945. – 2020.

 

. . . . . . . .
zašumite šume dolovi i klanci
savo dravo neka strune vaše struje zatrepere
i ti zemljo odaj počast
počast žrtvama
koje nekad ona pošast
u vas sakri prikri prekri ono svoje
smrtnom mukom
mrtvim mukom
+ + +

u danima petog proljeća
u mjesecu cvijeća
u satima posljednjeg im daha
za državu hrvata
niotkud im pomoći pred navalom ponoći

kao sijeno pokošeni
kao smeće izgaženi
bez križa
bez imena
bez ičijeg uzdaha

putniče stani
ovdje su ubijani
za dom spremni
. . . . . . .
+ + +

? otkud vi bijeli kosturi
! iz bosne za dom ponosne
! iz like navik rodu dike
! sa herceg kamena vazda za dom spremna
! iz slavonije ravne gdje obilje kruha za dom i krajeve gladne
! iz srijema mi domu svom istočna predstraža
! naš četverored stegovno iz istre i boke primorja i dalmacije
gdje na jarbolima samo hrvatski se barjak vije
! iz gupčeva zagorja
od davnine za dom buntovnoga kraja
! iz jedinoga svehrvatskog stolnog grada
. . . . . . .
+ + +

+ + +
? gdje nam pera da popišu imena
bleiburga i križnog puta
! imena u knjigu spomena
! oteti ih prahu zaborava
! pohraniti tu knjigu u oltaru panteona
panteona palih svih od vremena onih predvodnika davnih
– klukas lobelos kosentzes muhlo hrobatos tuga i buga
pa do onih svih stoljeća bezimenih
+ + +
uči vuk svog vučića
! ne zalazi u ovu mračnu šumu
pradjed moj mom djedu pričao
tu vampiri ljude vampirski ubijali
smijurili se i orgijali
dok mi vuci užasnuti zubima cvokotali
+ + +
stara sova mlado svoje uči
! u mjesecu svibnju noću ne ravnaj se po mliječnome putu
po riječima moje bake pričale su stare sove
svake godine u svibnju
što jednoga davnog svibnja vidješe
doživješe
kad i one bjehu mlade
priče groze priče strave
o tom više kad porasteš
i da mliječni put se iskrio sve svjetlije sve čudnije
iz noći u noć
iskrio od tisuća pridruženih novih
zvijezda
u storedove na usiljenom maršu
koji nekako odjednom im se pretvori
iz mliječnog u put križni
pa i sove zavara
lutaju odlutaju zalutaju
nestaju
+ + +
mudra zmija savjetuje svoju sestricu
! ne gmiži u ovu jamu jezivu
kostima do grla nakrcanu
i ženskim i muškim bivšim vojničkim
nabacane lešine na lešine
stotine ih pod težinom skršene
skinuli im čizme cipele i odore
na kosturu ponekom još neistrule prnje
gole kosti bez i mrve mesa
! ako ipak se uvučeš u to carstvo smrti
polako kroz rebra
! pažljivo kroz kukove i ruke
da se ne zapleteš
i ostaneš s njima u beskraju mraka
i umreš od gladi
ko i oni ubačeni polumrtvi
! oprezno kroz očne im šupljine
neke lubanje su smrskane
ni očiju ni mozga u njima
a zdrobljene im kosti oštre
! poštuj mrtve sve bez razlike
poštuj mrtve boj se živih
da proživiš dane sunčane

+ + +
zvijezde nebeske
nebeski svjedoci onih strašnih noći
onog bijesa divljanja
do besvijesti uživanja u krvi
kao da su u mjesecu svibnju nemirne
kao da se okreću od zemlje
? stide li se zvijezda na kapama trorogim
? zvijezda kameleonski crvcrvenih
a pakleno crnih
nosim kapu sa tri roga
i borim se protiv Boga
+ + +
! zastave na pola koplja
! na pol koplja sve trobojne sa dvadeset i pet im polja
! na pol koplja za dom spremne
od dragonje do drine

+ + +
! hrvatice
! raspletite pletenice
! kosu srežite
! vijence pletite
okitite njima šume
namjestite ih po dolovima
ukrasite klance
spustite u jame
uresite mariborske rovove
pustite ih niz rijeke
od svih nas i vas vašim momcima u čast
u spomen
u svibanjski amen

! vi bijele udovice
vratite u škrinje za vjenčanje pripremljene haljine
poskidajte narukvice ogrlice ukosnice lančiće
i zaručni prsten
poljubite pretopite u križ
! ne tugujte
ko i oni tako i vi i mi svi
čut ćemo glas trubni
srest ćete ih opet
srest ćete ih opet u dan sudnji

(Ulomak iz veće cjeline)