Milanović je predsjednik koji ne poštuje zakone svoje države
Iako je Milanovićev govor u izbornoj noći bio pomirljiv i suvisao, po svemu sudeći njegov mandat ne će biti ni jedno ni drugo. Što se tiče pomirljivosti više je nego jasno da će aktualni predsjednik nastaviti s politikom „mi ili oni“ koju je započeo u svom katastrofalnom premijerskom mandatu. A o njegovoj suvislosti najbolje svjedoči spomenuti sedamnaestosekundni govor koji se ni uz najbolju volju ne da racionalno objasniti.
Bizarno i potpuno nesuvislo obraćanje Zorana Milanovića okupljenima u prigodi svečanog obilježavanja Dana Hrvatske vojske i Dana Hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu, zapanjilo je i njegove najveće obožavatelje. „Gospođe i gospođo, čestitam. Nastavite raditi. Govorancija ne će biti, jer je izborno vrijeme pa se lako kaže kriva riječ. To je to. Do sljedećeg viđenja, na kojem će vam vjerojatno, na promociji, vjerojatno čestitati neki drugi predsjednik ili predsjednica. Hvala“, kazao je aktualni predsjednik RH okupljenim pripadnicima Hrvatske vojske. „Čak“ 17 sekundi lopatom nabacanog teksta koji baš ništa ne znači za tako važnu prigodu.
Milanoviću, međutim, nije prvi put da u prigodi obljetnica vezanih uz Hrvatsku vojsku, Domovinski rat i njegove žrtve pokušava napraviti cirkus i izvrgnuti ruglu vrijednosti Domovinskog rata. Dovoljno da se javnost može legitimno upitati radi li Milanović to smišljeno? U Jasenovcu je ničim izazvan poručio da negdje treba baciti spomen-obilježje poginulim pripadnicima HOS-a. S obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene akcije Bljesak doslovno je pobjegao s obrazloženjem da ne će biti na istom mjestu gdje je netko s obilježjem ratnih postrojbi HOS-a. I najgore, Milanović je predsjednik države koji ne poštuje zakone te države. Zakone koji kažu da je Dan državnosti 30. svibnja. Milanović se ponaša kao razmaženo derište koje kuka da mu se taj datum ne sviđa. Pa onda iznosi torije kako je datum obilježavanja 30. svibnja donesen jednostrano?! Kao da je odluka lijeve koalicije u kojoj je glavnu riječ imala njegova partija, 2001. – da se promijeni dotadašnji datum Dana državnosti, koji je potpuno zaživio u narodu i koji se u tom trenutku obilježavao jedno desetljeće – bila u suglasju s ostalim parlamentarnim strankama. Naprotiv, ta odluka bila je na silu nametnuta, protivila se i zdravom razumu i svim argumentima. Unijela je zbrku među ljudima, ali i dovela do toga da se taj važan dan nije obilježavao onako kako je trebao. I što je najgore, odlukom lijeve koalicije tako važan datum nije se obilježavao tijekom školske godine pa ga ni nove generacije nisu mogle doživjeti kako je trebalo. Ta je nepravda srećom ispravljena, pa je razumljivo zašto je Milanović tako nezadovoljan i zašto tvrdi da je to dan koji nas dijeli.
Milanoviću, međutim, nije prvi put da u
prigodi obljetnica vezanih uz Hrvatsku vojsku,
Domovinski rat i njegove žrtve pokušava
napraviti cirkus i izvrgnuti ruglu vrijednosti
Domovinskog rata. Dovoljno da se javnost može
legitimno upitati radi li Milanović to smišljeno?
Iako je Milanovićev govor u izbornoj noći bio pomirljiv i suvisao, po svemu sudeći njegov mandat ne će biti ni jedno ni drugo. Što se tiče pomirljivosti, više je nego jasno da će aktualni predsjednik nastaviti s politikom „mi ili oni“ koju je započeo u svom katastrofalnom premijerskom mandatu. Milanović je čovjek podjela. Čovjek bez ikakve, a kamoli političke širine. O onoj državničkoj ne treba ni govoriti. Milanović nije u stanju položiti vijenac na grob prvom hrvatskom predsjedniku, stalno izmišlja neke probleme i razloge zašto se ne ponaša onako kako bi trebao. Od vlastite inauguracije napravio je lakrdiju. Ukinuo je svečane odore počasnoj bojnoj da se dodvori svojim biračima i ljevici. I čini se da će jedino što će kvalitetno raditi biti „skandali“ oko državnih obljetnica i hrvatskih branitelja. Kad je, pak, riječ o suvislosti koju je pokazao u izbornoj noći, ona se već u prvim mjesecima rasplinula. Da je tomu tako, najbolje svjedoči spomenuti sedamnaestosekundni govor koji se ni uz najbolju volju ne da racionalno objasniti.
Milanović se dosadašnjim upravljačkim stilom poprilično približio svojim prethodnicima: Mesiću koji je u Haagu svjedočio protiv države kojoj je kasnije postao predsjednikom. I koji je dokumente Ureda predsjednika ne samo dao haaškim tužiteljima da s njima rade što god hoće već je dovodio snimatelje stranih televizija da ih i snimaju. Ili Josipoviću koji je čekao prigodu da gostujući u drugim državama može klevetati državu čiji je predsjednik. Sličnu cirkusantsku politiku vodit će i Milanović kojemu još uvijek iz ormara ispadaju kosturi i afere iz njegova premijerskog mandata. Treba li uopće reći da se nitko ne će usuditi dublje zagrebati u te afere!?