D O M U S M A G N A

Gajim naklonost Trogiru, dalmatinskom gradu s glavom i repom, čija ga otočnost sačuva od intruzije moderne arhitekture bez identiteta. Jedna je od najljepših urbanih cjelina na Jadranu, i najstarijih obalnih gradova, od starogrčkog Traguriona. Malo mjesta tako čuva kulturološku nit od davnina. Patricij Koriolan Cipiko (1425.-1493.) – humanist, ratnik, poduzetnik i graditelj, općinski dužnosnik, upravitelj solana, skrbnik i rizničar katedrale diplomira pravo u Padovi. Kao zapovjednik trogirske galije sudjelova u mletačkom vojnom pohodu na Levantu 1470.–74. Uredi veliku i malu palaču Cipiko. God. 1481. sagradi kaštel (danas Kaštel Stari), kao ljetnikovac i utvrdu. Očuvaše se samo ratne uspomene Djela vrhovnog zapovjednika Petra Moceniga (Petri Mocenici Imperatoris gesta, 1477.), s opisom mletačkog mornaričkog pohoda na otok Eubeju, Malu Aziju, Egej i Jonsko more i faktografski preciznim kulturno-povijesnim opisima gradova i mjesta, antičkih spomenika, krajolika, obrtničkih proizvoda itd., uz interes za antiku i humanističku erudiciju. Do kraja XVIII. st. doživi sedam izdanja, pod imenom O azijskom ratu (De bello asiatico). Sin je Petra Cipika i Pelegrine Cegea koja je mirazom unese palaču. Najmoćniji trogirski rod Cega posjedova blok na pjaci, naspram katedrale. Prezime Cipiko (Cippico) izvedeno je iz imena osnivača roda Stephanusa Cippchisa, a Stipan je tada bio Čipo, Čipan, Čipko (Stipko). Po slavodobitničkom povratku s levantinskog ratišta 1474. – Koriolan Cipiko pristupa radovima na svojim palačama. Angažira graditelje i kipare Nikolu Firentinca, Andriju Alešija i Ivana Duknovića, na adaptiranju i rešenju svojih palača i za gradnju nove Kapele sv. Ivana u Katedrali. Troetažna Velika palača Cipiko (Domus magna) osovljena je oko reprezentativnog dvorišta, s nizom obodnih trijemova i stubištem kroz katove, loggiama na katovima nad dvorištem i bunarom u njemu. Trijem je nosila drvena konstrukcija oslonjena na kamene stupove i konzole. Poznogotičke trifore istočnog pročelja pripisuju se graditelju i kiparu Andriji Alešiju, dok se renesansni portal pripisuje Ivanu Duknoviću. Portal seže visinom do romaničkoga vijenca kuće. Nad nadvratnikom se kočio krilati putto grbonoša s grbom obitelji Cipiko na štitu u jednoj ruci, a bakljom u drugoj. Simboličko je značenje baklje božansko svjetlo, alegorijski prikaz vjerske spoznaje i svete razumnosti. Južni portal ima elemente kasnogotičkog ornamentalnog stila (kapiteli, oblik heraldičkih štitova), pripisano Andriji Alešiju, moguće s Nikolom Firentincem. Pravokutni renesansni portal ima široke profilirane okvire, i masivni nadvratnik, s reljefima i profiliranim okvirom. Kanelure na dovratnicima preuzete su iz antike. Kapiteli su lisnati s glavicom. Nadvratnik je visok, s kiparskom kompozicijom u gornjem dijelu. Postrance su predivni medaljoni s anđelima, koji nose svitak s natpisom Nosce te ipsum. Posred su dva lava, koji šapama simetrično pridržavaju obiteljski grb, pod kojim stoji: COR.CIP.P.F..Anđele u medaljonima Aleši opetuje na triforama istočnog pročelja. U dvorištu je isklesana kruna bunara u stilu pozne mletačke gotike. Sjeverna loža ima kapitele s mesnatim akantusovim lišćem, kao i zapad. Nasuprot tome, kapiteli istočnog krila se mogu pripisati Nikoli Firentincu i Andriji Alešiju, nastalih 1470-ih. Gradnja je bila spora. Renesansa se nadahnjuje antikom, i rimskom kućom, čije podražavanje je tada popularno na Italskom poluotoku, a čiji je krasni primjer dubrovački Knežev dvor. Koriolan boravi u Dubrovniku, gdje nađe nadahnuće za gradnju kaštela, pregradnju palače i gradnju vodovoda u Kaštel Starom, kružne kule, za bolju otpornost topništvu, postavu kanalskih lanaca itd. Krstionica u atriju katedrale završena je 1467., gradska loža izgrađena od 1465. do 1471., obližnja crkva svetoga Sebastijana 1476., čime je kompletiran gradski trg. Kipar Ivan Duknović (Ioannes Dalmata, Giovanni da Trau) bio je sin protomagistra trogirskih kamenara. Nakon kućne izuke klesarskog zanata nastavi školovanje onkraj Jadrana. Godina 1470-ih u vrhu je renesansnog kiparstva u Rimu. Njegovi su radovi: dva monumentalna portala na Mletačkoj palači u Rimu i razvijene skulpture završnoga dijela pročelja hrama Sv. Jakova u Vicovaru kraj Tivolija. Petnaestak godina tijesno surađuje s A. Bregnom i Minom da Fiesole. S Bregnom izrađuje grobnicu s likom pokojnog kardinala G. Tebaldija u crkvi Santa Maria sopra Minerva u Rimu. Oko 1485. Duknović odlazi na ugarski dvor Matije Korvina u Budimu. Sačuvana je njegova figuralna fontana Herakla s lernejskom hidrom i kruna zdenca iz kraljevske vile u madžarskom Višegradu te reljefna pala oltara iz pavlinske crkve u Diósgyőru. Zaslužan je za prijenos talijanske renesanse na Dunav. Dobi plemićki naslov i feud s dvorcem Majkovec u Hrvatskoj. U Trogiru je izveo kipove u renesansnoj kapeli gradskoga zaštitnika Sv. Ivana i Sv. Tome i kipom Sv. Magdalene u franjevačkom samostanu, portalom s puttom grbonošom palače Cipiko, lunetom s grbom obitelji Cega, i grbom s klesarskim priborom. To su ujedno i najbolja djela zrelorenesansnoga kiparstva u nas. Dubrovčani ga odbiše, pa ostatak života provede u Veneciji, gdje 1498. započe monumentalni oltar Sv. Marka (sa 17 figura). Izradi reljef Blažene Djevice Marije u padovanskomu muzeju i poprsje A. Zena u muzeju Correr. Zadnji svoj rad, grobnicu Blaženoga G. Gianellija, Duknović 1509. ostvari u katedrali u Anconi. Duknović spada u vrh renesansne skulpture u Italiji i kod nas. Povodom Dana grada Trogira i blagdana sv. Ivana, zaštitnika Trogira 2009. svečano je otvoren istočni portal velike palače Čipiko, o petstotoj godišnjici od smrti kipara Duknovića, po obnovi pod vodstvom Konzervatorskog odjela u Trogiru, na čelu s arhitektom dr. sc. Radoslavom Bužančićem, koji je na otvorenju podsjetio na Duknovićevo rođenje u Orihovici u Vinišću, u navod najznačajnijega djela, monumentalnu papinu grobnicu u Rimu, a u Trogiru kipove apostola Ivana i Tome u kapeli sv. Ivana Trogirskog, kip sv. Magdalene u franjevačkom samostanu i dekorativnu kamenu plastiku palača Cipiko i Cega. Obnovu portala financirala je Županija splitsko-dalmatinska.

Ati SALVARO