Novi nemiri
U svjetskoj politici događaju se razni nesporazumi zbog koronavirusa. U Njemačkoj se piše o širenju nacizma i rasizma. U državama bivše Jugoslavije ima također niz pojava, koje su opasne. Iz Beograda su poslane ružne poruke povodom proslave Oluje u Kninu. Sporno je i kako je proslavu Oluje opisao njemački publicist Michael Martens
Koronavirus uzburkao je njemačko gospodarstvo. Prema izvještajima, brutodruštveni proizvod smanjio se više od 10 posto. Ta činjenica kao i politički sukobi velesila i manjih država mnoge promatrače zastrašuje, jer se istodobno širi navodno nacizam i rasizam, a neki govore i o novom hladnom ratu. Kad se govori o novom hladnom ratu, onda se ima pred očima u prvom redu sukob između Kine i Amerike. Kritičari Kine postavljaju pitanje što zapravo žele Amerika i Kina. Žele li globalnu eskalaciju? Kome služi svakodnevna svađa između dviju najsnažnijih država svijeta? Odgovori na takva pitanja nisu jasni. U Njemačkoj više kritiziraju američkog predsjednika Trumpa, nego kineskog predsjednika Xia Jinpinga. Lijevi krugovi u Njemačkoj ne žele da Trump pobijedi na sljedećim izborima. Oni tvrde da je Trump egoman i rasist te da želi potpuno raskoliti Europu. Trijezni komentatori i političari u Njemačkoj uza sva neslaganja s Trumpom smatraju da bez Sjedinjenih Američkih Država nije ništa moguće. Amerika je pomogla Europi nakon Drugoga svjetskog rata i zbog toga se mora i dalje gajiti prijateljstvo, a ne stalna svađa. Prijatelji Amerike u Njemačkoj, poglavito kršćanski demokrati, nesretni su zbog Trumpove ideje da će iz Njemačke povući 12.000 vojnika. Takav potez služi ljevičarima, koji traže da se iz Njemačke potpuno povuče američka vojska i da se očisti od atomskog oružja. Ako bi se to dogodilo, onda bi Njemačka ostala bez obrane. Francuska i Velika Britanija nisu spremne da svoje atomsko oružje dijele s drugim europskim državama – s Njemačkom. Zbog toga, američke atomske bombe koje su Europu čuvale nakon Drugoga svjetskog rata, trebale bi i dalje ostati na svom starom mjestu u Njemačkoj. Amerika se očito oslanja poglavito na Poljsku, koja sklapa ugovor o dolasku 1000 američkih vojnika. Taj ugovor trebao bi uskoro stupiti na snagu, kazao je poljski ministar obrane Mariusz Blaszczak. To je američki predsjednik Donald Trump obećao svom poljskom kolegi Andrzeju Dudi. Poljacima je svejedno otkuda će američki vojnici doći, iz Njemačke ili neke druge države. Njima je bitno da dođu. Njima je važno da se mogu braniti u slučaju kakvih prodora iz Rusije.
Ti razni nesporazumi u svjetskoj politici događaju se u krizi koju je izazvao koronavirus. U Njemačkoj ovih se dana uz posljedice koronavirusa mnogo piše o širenju nacizma i rasizma. To je isto tako jako opasno, kao što su opasni politički sukobi između spomenutih velesila. U državama bivše Jugoslavije ima također niz pojava, koje su opasne. Iz Beograda poslane su ružne poruke povodom proslave Oluje u Kninu. Ne ćemo o njima mnogo pisati, nego tek nešto spomenuti. Na primjer kako je proslavu Oluje opisao njemački publicist Michael Martens u dnevniku “Frankfurter Allgemeine Zeitung” (br. 178).
Hrvatskoj i dalje nedostaju nove knjige na stranim jezicima,
koje bi se preko naših diplomatskih ustanova širile diljem svijeta,
kako to čini većina država. To se na razne načine činilo i u ratnim
godinama. Na mojim policama je upravo niz knjiga koje su nam
prije trideset godina služile u našem izlasku u svijet. Danas se doduše
pišu dobre knjige na hrvatskom jeziku, ali ne i na stranim jezicima, pa nije
čudo što se u inozemstvu daju neprovjerene ili krive slike događaja
Sporne raščlambe
Michael Martens, autor analize oslobođenja Hrvatske od srpske okupacije prije 25 godina, i u Hrvatskoj je poznat zbog nekih afera i knjige o Andriću. Martens svoj članak počinje objektivnim iznošenjem događaja i rečenicom da je Hrvatska imala pravo svoj teritorij osloboditi i srediti. No odmah iza takve rečenice slijedi informacija da se u Hrvatskoj rado ignorira da je nakon oslobođenja uslijedio zločin nad srpskim stanovništvom. Autor citira promatrača Ujedinjenih nacija koji je dokazao da su hrvatski vojnici palili i pljačkali srpska sela i da je 200.000 srpskih civila potražilo spas u bijegu, jer nisu vjerovali pozivu hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana da ostanu kod kuće. Hrvati su u Oluji ubili više stotina Srba i zapalili više tisuća kuća – stoji u tekstu Michaela Maratensa. Situacija se nije smirila nakon Oluje, jer je i 1996. nastavljeno uništavanje srpskih kuća – piše autor članka za današnje čitatelje. Moramo ipak pitati Michaela Martensa, zar on nije pročitao knjige koje su objavljene u ratno doba i koje opisuju zločine koje su učinili srpski jurišnici na hrvatska sela, uništavajući crkve i sve kulturne ustanove. Čitatelje bismo podsjetili na ove knjige: “Ratni zločini protiv Hrvatske – War crimes against Croatia”, “Croatia – Vinkovci – Slike rata, War pictures, Kriegsbilder, Images de guerre”, “Rat u Hrvatskoj – Bibliografija članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska i razaranja 1991”, “Bosna – Hercegovina – Slike rata”, “Sjeverozapadne Bosne glas – Akcija za Banjaluku”. To je samo nekoliko knjiga o razaranju Hrvatske i BiH na samom početku agresije. Da je na sadržaj tih knjiga autor barem ukratko ukazao za sadašnje njemačke čitatelje, koji malo znaju što se stvarno događalo u tom ratu, onda bismo mogli reći da je objektivan u iznošenju podataka o onom tužnom vremenu u kojem je bilo zločina i na hrvatskoj strani u obrani Hrvatske, kako je to iznijeto i na ovogodišnjoj proslavi Oluje u Kninu. Srbi za sebe kažu da “sve pamte”, a to isto kažu i Hrvati od onih dana kada su im ubili Stjepana Radića i u zatvorima mučili hrvatske domoljube. Nedavno smo na jednom beogradskom televizijskom programu mogli čuti grozne riječi jednog srpskog intelektualca da je glavni jezik u paklu hrvatski jezik i ponešto njemački. Isti intelektualac tvrdi da sadašnji poraz Srbije usmjeruje prema pobjedi. Dokle će oni govoriti na taj način i sve bitne hrvatske kulturne i književne vrijednosti proglašavati srpskim ili talijanskim, ne će biti mira, nego širenje novih nemira. No, mi se moramo nadati da dolazi novo doba, u kojem će svi ljudi postati bolji i čistiti svoj nered pred vlastitom kućom, a ne uvijek samo pred drugom. To je zasigurno velika poruka i ovogodišnje proslave Oluje u Kninu, koju će prihvatiti većina hrvatskoga naroda, većina hrvatskih državljana svih vjeroispovijesti i nacionalnih korijena.
Trebaju nam prijevodi
Na kraju nekoliko riječi o tome o čemu smo već bezbroj puta govorili i pisali. Hrvatskoj i dalje nedostaju nove knjige na stranim jezicima, koje bi se preko naših diplomatskih ustanova širile diljem svijeta, kako to čini većina država. To se na razne načine činilo u doba Jugoslavije i u ratnim godinama. Na policama u sobi gdje sada pišem ove retke ima čitav niz knjiga koje su nam prije trideset godina služile u našem izlasku u svijet. Danas se doduše pišu dobre knjige na hrvatskom jeziku, ali ne i na stranim jezicima, pa nije čudo što publicisti kao što je Michael Martens iznose poluistine, iako bi on trebao više znati o čemu je riječ.
Stjepan ŠULEK