„Imamo Hrvatsku, naša je i bit će takva kakvu je želimo“

Često se od pojedinaca može čuti neshvatljiva izjava „Mi se za ovo nismo borili“, ili pak „Ovo nije Hrvatska koju smo sanjali.“ Pritom zaboravljaju iznimno značajnu i upravo danas aktualnu izjavu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je često isticao: „Imamo Hrvatsku, naša je i bit će takva kakvu mi želimo.“ Malodušnost koja je obuzela čak i mnoge dobronamjerne ljude zapravo je ljudska slabost

U vremenu u kojemu se, posebice u medijskoj sferi, na razne načine i s raznih strana osporavaju hrvatske nacionalne vrjednote, spasonosno i učinkovito bilo bi ne biti ravnodušan te primjereno, odnosno ispunjeni nadom i vjerom djelatno odgovoriti na neshvatljive napade, koji su najčešće potaknuti mržnjom i neljudskom željom da se napakosti vlastitom narodu i domovini. U vremenu kada slavimo Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, i to s utemeljenim razlogom i ponosom, ne bi imalo smisla niti svrhe istraživati razloge zbog kojih u Hrvatskoj pojedinci i određene strukture ne mogu poput većine hrvatskog naroda prihvatiti blagodati uspostave samostalne i neovisne hrvatske države, te nedvojbene plodove veličanstvene pobjede hrvatskih branitelja i većine hrvatskog naroda i hrvatskih građana protiv jugosrpskog agresora u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu. Uistinu je neshvatljivo da ima onih koji su u prigodi najvećeg hrvatskog nacionalnog blagdana ne samo žalosni nego i ogorčeni dok se većina hrvatskog naroda i hrvatskih građana raduje i slavi.
Zaista ne bi imalo smisla niti bi bilo primjereno u vremenu općeg slavlja i radosti iskazivati bilo kakvu pozornost onima koji se ne mogu pomiriti s činjenicom uspostave suverene države Hrvatske. Primjereno i učinkovito bilo bi ostaviti ih u njihovoj tuzi i mržnji, jer zapravo svojom mržnjom oni kažnjavaju sami sebe, budući da mržnja još nikoga nije usrećila pa ne će ni njih. Za nas je u ovom trenutku vrjednije i značajnije posvetiti se vrjednotama koje nam unatoč svim poteškoćama i preprekama mogu biti plodonosne u ostvarivanju ideala za koje su svoje živote na žrtvenik domovine položili mnogi hrvatski sinovi i kćeri. Vrjednote za koje su prinesene bezbrojne žrtve i patnje hrvatskih mučenika su sloboda, istina, pravda, domoljublje i ljubav prema bližnjima. U ostvarivanju i obrani spomenutih vrjednota, koje su obranjene u Domovinskom ratu, danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj nada i vjera zasigurno bi trebale imati posebno mjesto i one bi sadržajno i djelatno trebale ispuniti veći dio javnog prostora u našem društvu. Nažalost svjedoci smo u posljednje vrijeme da javni prostor sve više ispunjavaju pojedinci svojim pesimističnim i negativnim istupima. Mnogi od spomenutih pojedinaca izjašnjavaju se kao domoljubi i vjernici, a svojim stajalištima djeluju potpuno suprotno vrijednostima i domoljublja i vjere, i to šireći malodušnost i beznađe. Često se od njih može čuti neshvatljiva izjava „Mi se za ovo nismo borili“, ili pak „Ovo nije Hrvatska koju smo sanjali.“ Pritom zaboravljaju iznimno značajnu i upravo danas aktualnu izjavu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je često isticao: „Imamo Hrvatsku, naša je i bit će takva kakvu mi želimo.“ Malodušnost koja je obuzela čak i mnoge dobronamjerne ljude zapravo je ljudska slabost koja se javlja kao posljedica nedostatka svijesti o sebi i vrjednotama hrvatskog nacionalnog identiteta, u kojemu su kao neuništivi „zaglavni kamen“ i zalog za prosperitetnu budućnost hrvatskog naroda položene mnoge hrvatske žrtve, patnje i krv hrvatskih mučenika. Zasigurno bi u ovom trenutku moglo biti spasonosno podsjetiti da je Isus apostole, kad su se našli u teškoj nevolji, odlučno upozorio: „Ne budite malodušni!“ Mi koji danas u miru i slobodi uživamo stvarnost hrvatske državnosti i suverenosti ne samo da ne smijemo biti malodušni nego na to čak nemamo niti pravo. Biti malodušan i osjećati beznađe u svojoj i slobodnoj Hrvatskoj znači iznevjeriti i ne poštivati one koji su nesebično za nas i za buduće naraštaje žrtvovali najvrjednije što su imali – svoje živote. Malodušnost i beznađe uglavnom se javljaju u ljudima koji ne žele preuzeti odgovornost za stanje u društvu i koji smatraju da je za nezdravo stanje duha u nacionalnoj zajednici uvijek kriv i odgovoran netko drugi, a sebi nimalo ponizno i skromno pridaju ulogu kritičara i sudaca.
Zaključno uz Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja želimo istaknuti da je svatko od nas, a ne samo političari, odgovoran za stanje duha u našoj Hrvatskoj i da svatko osobno treba preuzeti odgovornost i djelovati za dobrobit Lijepe Naše. Domoljublje se najbolje svjedoči poštenim i predanim radom za opće dobro i jedino se na taj način može ostvariti mudra politička misao prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koja nam treba biti putokaz u našem životu i djelovanju, a koja glasi: „Imamo Hrvatsku, naša je i bit će takva kakvu mi želimo.“ Poželimo uz najveći hrvatski nacionalni blagdan hrvatskim žrtvama da u miru počivaju u slobodnoj hrvatskoj zemlji, a nama više nade i vjere u ostvarivanju ideala za koje su žrtve prinesene.

Tin Kolumbić