SVE ŠTO DOLAZI PRIMAM
SA ZAHVALNOŠĆU
![]()
DIVNO JE BITI ČOVJEK
u našim predugačkim mislima
istrzanim odnosima
sa sobom i drugima
zapetljani u lancima želja
gonjeni slabostima i strahovima
zatrpani lažima
zaslijepljeni samoljubljem
često zaboravljamo
okruženi ekranima praznine
i nikad-do-kraja ispunjenim htijenjima
ciljevima koji ne vrijede ništa
čim ih dostignemo
umetnuti u žrvanj našega vremena
u kojemu je sve prilagođeno zabavi
ispraznosti
bijegu
rastrzani između nametnutih potreba
u beskonačnim žudnjama i dvojbama
često zaboravljamo
ČESTO ZABORAVLJAMO
držeći na licu naučene osmijehe
kao da smo se zaboravili
smijati
govoreći riječi koje se očekuju
kao da gubimo
gla
s
srećom
malo je dovoljno
jedan trenutak jedna gesta
jedna
misao
sve
m
i
j
e
nj
a
kolikogod nas obavijali
lažnim sigurnostima
koje uništavaju smisao
ljepotom koja se uvijek iznova
preobličava u svoju suprotnost
strahom prijetnjama
propitivanjima izoliranjima izrugivanjima
podilaženjima dodvoravanjima ugađanjima
laskanjima
nemaju šanse uspjeti
zato što znaš
zato
što
zna
m
divno je biti čovjek
LJUDI KOJI NE ZNAJU I NE RAZUMIJU
ljudi koji ne znaju i ne razumiju
čak i ne naslućuju
ono bitno
često vrednuju i određuju
lijepo
dobro
istinito
pravedno
nezaustavljivo stvaraju javno mnijenje
prevladavajuće mišljenje
a smisao ne traže
cjelinu ne vide
kad bi se njih pitalo
ne bi bilo
ni boga
ni istine
ni ljubavi
s
lijepi
i
p
razni
preziru
p
u
n
i
n
u
OTVORENOST BITNOME
s užitkom sam hodio fluidnim tragovima
tvoga osobitog svijeta
kojega si tako mekano i istinski
satkala
nepretenciozno dotičeš stvarnu duhovnu jezgru
koja posve prožima
tvoj svemir – naš svemir
dimenzija vremena i prostora više nije zadanost
nego povlaštena mogućnost
za doživljajnost trenutka
za nadživotnu povezanost
za treperenje svjetlosne spirale
za udomljenje riječi
ljubavi
začudno je
koliko punine koliko ljepote koliko nježnosti
možeš
vidjeti
naslutiti
prepoznati
osjetiti
obuhvatiti
dozvati i
izdržati
tvoja je otvorenost bitnome zadivljujuća
DOBRO I ZLO
sve što dolazi primam sa zahvalnošću
svemu što dolazi
u životu koji mi je darovan
radujem se
nadajući se iščekujući
radost ljubav zdravlje
sa zahvalnošću primam
i bol
i tugu
i bolest
sve što dolazi
zlo i dobro
Milan Bošnjak (Gospić, 1974.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij filozofije i komparativne književnosti te poslijediplomski sveučilišni doktorski studij kroatistike. Niz godina radio je u Ministarstvu znanosti i obrazovanja gdje se bavio hrvatskom nastavom u inozemstvu i međunarodnom suradnjom u području obrazovanja, a od 2014. do danas radi u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu. Poeziju te znanstvene i stručne članke objavljuje u brojnim časopisima i zbornicima u domovini i inozemstvu. Objavio je dvije pjesničke zbirke, dvije stručne knjige te jedan edukacijsko-ekološki vodič. Oženjen je, otac jedne kćeri. Živi i radi u Zagrebu.
