SVE ZA HRVATSKU
HRVATSKU NI ZAŠTO
Priredila Ankica Tuđman,
VL, Zagreb, 2011.
PETAK, 9. STUDENOG 1973.
(…) Anabreont (570-485) pjesnik bijaše što je jednakim ljubavnim žarom izgarao i za ženama i za lijepim momcima, što je rijetkost sve do dana današnjih, ali bijaše pjesnik.
Kao kovač sjekirom ogromnom opet me Eros udari
I u studenoj me okupa bujici
—
Mrzim i ljubim. Zašto to činim, možda pitaš.
Ne znam, ali osjećam da tako biva i mučim se.
SUBOTA, 10. STUDENOG 1973.
Prije podne svratio Kole s dugočekanom novošću. Bio mu sam Okraj…
Doniješe odluku o smanjenju na devet mjeseci. I opet su bili jedinstveni.
Čak i zamjenik tužitelja u razgovoru reče: i ja se slažem, znam da tu nema ništa, ali bojim se reagiranja, jer znaš da su tražili da se Tuđman i Đodan kazne više od ostalih.
Pa da, zna se i zašto. Povijesna i ekonomska podloga…
Hiršl, kao zamjenik, u odsutnosti Vimpulšeka, ne htjedne potpisati:
neka čeka Vimpulšeka (a taj se liječi u Austriji od alkoholizma).
On se vraća za koji dan, ali bojazan da netko ne utječe na nj… I tako odluka vijeća Vrhovnog suda, još nije odluka…
Popodne Ivo na kavi. Gledamo prijenos nogometne utakmice iz Skoplja i razgovaramo.
Boji se da represija još nije skinuta s dnevnog reda. Naprotiv.
Dođoše i Fredi i Erika. Ići će svojoj rođaki da je podsjeti daje sad na njemu riječ…
Motika je davao izjave nezadovoljstva s odlukom Vrhovnog suda o smanjenju na godinu dana i osobito o prekvalifikaciji sa čl. 100 i 109 na 118. Nikakvo čudo, ako sam morao biti najviše osuđen.
Valjalo bi točno znati da li je taj kramp od Motike zaista bio domobran, a onda i ibeovac?
Sad kad sam načisto kakve su namjere imali sa mnom (uostalom to su i rekli u optužbi glavnoj Matičinoj skupini: da sam bio glavni ideolog) onda je očito da su pojedini ljudi ipak dosta učinili, već samim time što su stvari sveli kako-tako u zakonske okvire…
Da treba stvari i aktere pogledati temeljitije unatrag …
Na radiju: tekst čitao Tomislav Bakarić. Pred tjedan dana part. org. razmatrala njegovu ostavku na članstvu u SK. U obrazloženju rekao da je izgubio svako povjerenje u politiku. Što će mu teatralnost kad već piše drame o hrvatskim političarima…
NEDJELJA, 11. STUDENOG 1973.
Vjesnik, (XXXIV, 9536, 11. i 12.11. 1973):
“Osam zagrebačkih frontova” komentar Mirka Galića o odluci Gradskog komiteta (Šajber, Plašć, Remenar) o otvorenim pitanjima, tj. o uporištima suprotstavljanja politici SK, a to su:
– opće-trgovačko poduzeće i njegov direktor Duško Suić
– Zavod za kulturu i obrazovanje i njegova direktorica Ljiljana Antonijević
– mjesna org. SK Solovljeva – Trpimirova
– mjesna org. SK J. Kulušić i njen sekretar Milan Knežević
– Pravni fakultet
– Filozofski fakultet
– Fakultet političkih nauka
– Zagrebački velesajam
– zastupnik u Saboru Ilija Antunović
Netko ili nešto, čini se ipak nije fronta, jer bi ih inače bilo devet…
I protiv desnih i protiv lijevih. Burno vidjeli gdo bu platil ceh.
Fakultetu političkih nauka posvećen je i poseban članak: raspušten nastavnički ogranak SK, a kao vodeći ljudi grupe koja je onemogućivala ostvarenje odluka OOSK navedeni su: dr. Ante Pažanin, Ante Marušić, Davor Rodin i Branka Brujić. Glavni je problem što nisu udaljeni s nastavničke dužnosti Nerkez Smailagić i Zvonimir Baletić. Komisiju, koja će ispitivati odgovornost nastavničkog kadra čine: sekretar studentskih ogranaka, te Tomislav Jantol, Jovo Mirić i Branka Blagojević, a osim njih u poziv. smislu spominju se Slaven Ravlić, Milan Cvitojević, Stevo Pandžić, Nevenka Car, Božidar Knežević, Ivica Malogorski, Predrag Šipka, Neven Mates, Peto Vičan, Branko Caratan, Nedjeljko Rendulić.
Gdje je Iko Babić?
Držanje članova SK studentskih ogranaka uvjetovano očito njihovim soc. podrijetlom (v. prezimena).
Da Fakultet političkih nauka.
Što bi bilo sa mnom da sam 1965. prihvatio poziv da se primim mjesta stalnog profesora? (mjesto honorarnog).
Općinski komitet i SK Zrenjanin opozvala Mirka Tepavca iz Pokrajinske konferencije Vojvodine i predložili njegovo isključenje iz SK.
Tito na poziv Brežnjeva putuje u Kijev. Prate ga Dolanc, Minić i Vlaškalić.
Komentar na TV: dokaz razvijanja suradnje kojoj ne smetaju neke male razlike…
Ruža i Cuco s Markom na ručku. Ostali do navečer.
Ruža se vratila iz Beča, u naredna četiri tjedna dvaput ide u München, a zatim u Milano. U Münchenu pjeva isto što i u Beču: u Carmen, Trubaduru i Tanhëuseru.
Zagreb nema ništa na programu za nju.
Stan ne mogu naći ni uz goleme novce.
Neki dan bili u društvu s Dašom Ma(r)janović, odvjetnicom koja je branila studente. Reče da sam se ja sretno izvukao, iako sam bio glavni ideolog, a mladići moraju ležati…
Da li je to ponavljanje crnorukaških ocjena – što je u slučaju Motike očito – ili i mišljenje iz hrvattskih redova?
Da su moji tekstovi imali posebnu specifičnu težinu – to mi je poznato, ali da su me baš smatrali ideologom? Doduše, mnogi su mi stavljali do znanja da sam postao jednim od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca svojim povijesnim tekstovima, zato što su pisani znanstveno, i od najveće važnosti za oblikovanje suvremene nacionalne svijesti.
PONEDJELJAK, 12. STUDENOG 1973.
Zahvaljujući se na dodjeli počasnog doktorata znanosti Strassburškog (ili Luxemburškog) sveučilišta, Willy Brandt je rekao da je rat na Srednjem istoku dokazao da su europske zemlje pojedinačno nemoćne da utječu i na ona svjetska pitanja koja su od životnog interesa za samu Europu.
Stoga on smatra da Europa mora svoju ekonommsku zajednicu proširiti i što prije ostvariti takvu svoju zajednicu koja će voditi jedinstvenu politiku obrane i međunarodnih odnosa.
UTORAK, 13. STUDENOG 1973.
Vjesnik o razgovorima Tita s Brežnjevom u Kijevu – što će trajati od ponedjeljka do četvrtka – ističući jačanje suradnje, piše da će u tako dugim razgovorima biti prilike da se napravi bilans suglasnosti ali i razlika.
SRIJEDA, 14. STUDENOG 1973.
Pada kiša pa nisam završio vrtne radove.
U Zagrebu nema benzina. Soli nema već nekoliko dana; prije toga nije bilo šećera, ulje je poskupjelo od 1.000 na 1.500 dinara.
Dostavljač je donio M. primjerak Macanove “Povijesti hrvatskog naroda”: “evo vam jedan primjerak, uspio sam uzeti pet komada kad su doveli puna dva kamiona da ih prerade”.
Tako smo eto doživjeli da se uništava hrvatska povijest i bez zabrane. Zabraniti je uostalom nema zašto.
Jedini – i glavni – joj je grijeh što je pisana s hrrvatskog gledišta.
Da, i to što sam ja bio jedan od glavnih recenzenata.
A vjerojatno i to što je tu povijest izdala Školska knjiga 1971. god.
Za “Hrvatskim pravopisom” pošla je u ponor i “Povijest…”.
Lacković, jedan od sadašnjih studentskih prvaka, prorektor, priča u uredništvu “Studentskog lista”: “nije u redu da su bivši studentski lideri tako mnogo kažnjeni ako su Tripalo, Savka D-K i Tuđman vani, na slobodi”.
To ni Lacković, isto kao ni Motika ili Daša M., nije sam izmislio.
Bojim se da to nije “priprema”, ili uvod u puštanje zatvorenih već znak zaoštravanja prema “glavnima”.
Jučer s Ankicom u Antikvarijatu Tin Ujević (Marijan Krovinović) susret sa Šimom Balenom.
Ušli smo u zadnju sobicu, gdje se kupuju i prodaju rijetke knjige, a kad tamo Šime B. pije s Marijanom kavu.
Pogledasmo se, ali budući da on nije pozdravio: nisam htio ni ja. Otišao sam razgledati knjige dok on nije otišao.
Reče Marijan da kako se ljutim na njega zbog onog u Matici, kad je on ukazivao na neke preuranjenosti…
Nije on bio protiv preuranjenosti, nego je bio u grupi onih što su iz Matice htjeli ukloniti najistaknutije hrvatske intelektualce, na prvom mjestu mene, pa Šimu Đodana, pa Petra Šegedina i to godinu dana prije Karađorđeva…