Skrivene slike – Infra RedArt

Slikarstvo svjetla i tišine Nade Žiljak

Tišina, svjetlo i kozmička ravnodušnost, to je okvir u kojemu egzistira slikarstvo Nade Žiljak.
Ne može se ne primijetiti da i ljudi i predmeti na slikama Nade Žiljak zrače treperavom, ublaženom svjetlošću (poput tirkizne violine što ju, na jednoj od slika s ove izložbe, ovlaš drži ruka, koja možda svira, a možda i ne). I što se gledatelj više udubljuje u detalje, to mu se sve više otvara bogatstvo boja kojima je ispunjen svaki milimetar platna: nevjerojatno sićušan kaleidoskop u kojem se svjetlo prelama kao dijamant pod lupom „procjenitelja boja.“
Kako drukčije to izreći, kako opisati riječima, da bi se razumjelo koliko se Nada posvećuje svakoj obojenoj točkici. Tu se ne radi o tehnici poentilizma, daleko od toga. Kap boje nema strukturirani oblik, ona je razlivena u svom hologramu poput cjeline kakve Turnerove slike – rubovi joj se prelijevaju i gube u koloriranom sfumatu. Takvo je Nadino slikarstvo kad ga se motri u detaljima. A u cjelovitom dojmu ono podsjeća na Watteaua i maglovito svjetlo njegova „Putovanja na Kiteru“.
Nadini InfraRed crteži skriveni iza njenih slika, zapravo ovlašni krokiji, na prvi pogled nemaju veze s onim što vidimo na slici.
Možda će gledatelj tražiti neku vezu, neki smisao, povezanost jednoga s drugim, vidljivoga sa skrivenim, ali već u samom pokušaju će griješiti. Jer ta veza nije „od ovoga svijeta“. Dapače, jasno se uočava neobavezna sveza muških i ženskih likova. Njihova blizina ne govori o njihovoj strastvenoj ili erotskoj povezanosti, više o njihovoj ravnodušnosti prema golotinji u kojoj su se zatekli. Traži li netko kakvu „moralnost“ u njihovom odnosu, trebat će reći da je ravnodušnost ono što ih „iskupljuje.“ Oni su samo modeli i u zamišljenom atelieru – vječnoj slikarskoj temi.
Ali možda više od svega njeni InfraRed crteži potvrđuju ono što je bit Nadinog odnosa prema slikarstvu pa onda i prema svijetu i bit njezine filozofije života. Njen temeljni životni doživljaj jest doživljaj jedinstva u kojemu „vanjsko“ i „unutarnje“, slika i njen skriveni Infra Red sadržaj tvore jedinstvo. Ono JEDNO u što stane sve njezino osobno i slikarsko bogatstvo.
I na kraju, ta treća odrednica njena slikarstva – ta „kozmička ravnodušnost“ njen je osobni doživljaj svijeta, na koji se izvana ne može utjecati. On kao da nam govori: „Na život ovdje ne može se priviknuti“.
Što ne znači da u njen skriven, slojevit i tajnovit svijet ne možemo proniknuti. On nam se i na ovoj izložbi nudi.

Dora KINERT BUČAN