Zoran BOŠKOVIĆ, nakladnik

Mi smo drugima vrata u nebo

Ponedjeljak, 12. listopada

Među mnogima sam u Hrvatskoj koji pokušavaju živjeti od riječi i to tuđe ne izgovorene nego napisane. Riječi napisane malim slovom. Na tržištu knjiga malo tko vjeruje u riječi. Odnos Autora i nakladnika vrlo je složen jer prvi misle da su stvorili remek-djelo, a drugi su ugroženi jer to djelo malo tko prepoznaje kao vrijedno.
Listopad je obilježen krunom. Umanjenica je za krunu krunica a u listopadskoj pobožnosti krunica i molitva znakovi su većeg štovanja Blažene Djevice Marije.
Ovaj listopad gotovo smo svi opterećeni krunskim virusom kako ga zove dr. Drago Štambuk, popularnom koronom. Iako se zove Covid-19, djeluje razorno 24 sata. Od danas maske treba nositi i u kafićima. Cijela Europa, čini se, ima strože mjere od Hrvatske, ali buntovnika ima u svim djelatnostima. I opet je nedostatno znanje (ovaj put o virusu) uzrok različitih pristupa i tumačenja sveznalaca i savjetnika. Sveti Franjo sigurno bi koronu zvao brat virus, ali ta spoznaja ne otklanja mi strah. Plašim se susreta s onima koji se ne plaše. To su dvojbe i problemi nekih, poput mene, koji su zagazili u treću životnu dob.
Današnji dan bilježimo po zlu čiji je autor golobradi mladić. Strahotnim i osuđujućim činom razbojništva u oružanom napadu nad nedužnim čuvarom reda ušao je u povijest i sebi presudio. Duboko opterećen problemima pokrenuo je lavinu u kojoj će zlo biti još dugo dominantna tema dana. Pucanj u prvoga koji predstavlja Vladu teroristički je čin. Jedna od ključnih misli Tomislava Ivančića, utemeljitelja hagioterapije sljedeća je: „Nije važno da li ovdje trpiš, nije važno šta moraš podnijeti, samo jedno je važno: voliš li ti čovjeka, voliš li ti sebe, jesi li dovoljno pametan da vidiš, ovdje se ništa ne može imati. Ovdje je samo jedno važno, činiti dobro čovjeku, voljeti čovjeka. Tim ljudima koje voliš ti postaješ vrata za nebo.“ Neki odobravaju čin ovoga mladića, no vjernici znaju da Sotona u opisu rada ima glorificiranje zla i njegovu konačnu pobjedu. Dalai Lama rekao je da imamo samo dva dana u godini kada ništa ne možemo učiniti, jedan se zove jučer, a drugi sutra. Pomozimo mladima danas.

Utorak, 13. listopada

općenju za medije izvješćuje da je roman Sjaj neotkopane krune dobitnik Književne nagrade Knez Trpimir za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman 2020. Tu je odluku donijelo Povjerenstvo u čijem su sastavu: Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović i Hrvoje Hitrec. Treću godinu za redom Naklada Bošković u suradnji s GKK i vrlo poduzetnom ravnateljicom Renatom Dobrić, objavit će to djelo. Prethodni su prvonagrađeni romani: Otok Tomislava Bašića i Krsnik Ane Cerovac. Autori su do tada bili gotovo nepoznati u književnim krugovima što me posebno raduje jer po objavljivanju autorskih prvvijenaca ova kuća prednjači na hrvatskoj izdavačkoj sceni. Nažalost, oba prethodna romana Ministarstvo kulture nije otkupilo, što je pljuska Povjerenstvu koje odlučuje o izboru, ali i mladim autorima kojima to nije poticajno.
Nekad je bilo prihvatljivo i pohvalno naglasiti kako želite da vaša misija bude pomagati drugima. Kad to kažete, danas gotovo da vam nitko ne vjeruje. Postajete sumnjivi čak i prijateljima.

Srijeda, 14. listopada

Spomendan kada Crkva slavi sv. Kalista I., papu i mučenika. Pod njegovom upravom od 217. do 222. godine bilo je groblje na cesti Via Appia Antica i po njemu se i danas zove Kalistove katakombe koje su redovito mjesto posjeta hrvatskih hodočasnika u Rim i Vatikan.
Tijekom listopada traje natjecanje za hrvatsko stablo 2020. a izbor ulazi u konkurenciju Europskog stabla godine. Među predloženim drvenim ljepoticama moj izbor ostaje u granicama Splitsko-dalmatinske županije i glasam za „Baku maslinu“ u Kaštel-Štafiliću. Ona više od 1500 godina svjedoči burnoj povijesti Kaštela. Mjesec u kojemu je počela berba maslina ostat će upamćen po siromašnom urodu. Ove godine uskraćena mi je radost susreta s tim svetim drvom i rijetki trenutci kada živim u dosluhu s prirodom u svome masliniku na Braču, jer ploda gotovo i nema. Kao da je i maslina zatražila predah i odmor u samoizolaciji.

Četvrtak, 15. listopada

Već 25 godina održava se od 15. listopada do 15. studenog nacionalna manifestacija Mjesec hrvatske knjige. Ovogodišnji moto glasi: Razlistaj se! Naše želje često su protuprirodne pa je i ovaj moto u mjesecu nazvanom listopad naoko paradoksalan, ali samo naoko.
Tijekom Mjeseca knjige u Gradskoj knjižnici Marka Marulića predstavit ćemo knjigu Njena priča žena u iseljeništvu Branke Bezić Filipović i knjige Otisci tjeskobe i Zamrznute slike Zorana Fistonića. Budu li to dopuštale epidemiološke mjere, posjetitelji će uživati u dokumentarnim i literarnim vrijednostima tih djela.
Nobelovu nagradu za književnost za 2020. dobila je američka pjesnikinja Louise Elisabeth Glück „za nepogrešiv poetski glas koji jednostavnom ljepotom individualno čini univerzalnim“, objavio je švedski odbor za dodjelu ove prestižne nagrade. Naklada Bošković vjerojatno će biti prva u Hrvatskoj koja će objaviti izbor iz njezina pjesništva u prijevodu Petra Opačića.

Petak, 16. listopada

Na današnji dan 1978. bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele objavio je da je Katolička Crkva dobila novog papu. Kardinalska konklava izabrala je Karola Józefa Wojtyłu, koji u 58-oj godini života, kao jedan od najmlađih, postaje 264. Petrov nasljednik. Tijekom pontifikata dokazao se kao jedan od najvećih državnika XX. stoljeća i duhovni autoritet svjetskog utjecaja. Devet godina poslije njegove smrti papa Franjo proglasio ga je svetim. Ivan Pavao II. pokazao je životom onima koji obnašaju javne dužnosti kako biti državnik i postati svet. Hrvate je zadužio iskrenom ljubavlju i molbom: Budite narod nade, budite narod koji moli, budite narod koji vjeruje u Riječ koju nam je dao Bog!
Ne mogu zaboraviti da je ovaj datum u bližoj povijesti ostao upisan po agresorskom divljanju i ubojstvu dvojice omiljenih zapovjednika i junaka obrane Vukovara Blagi Zadri i Alfredu Hillu.
U Hrvatskoj je probijena psihološka granica od 1000 novozaraženih Covidom19.

Subota, 17. listopada

Međunarodni je dan borbe protiv siromaštva. Nažalost, malo ga tko povezuje s jučerašnjim Svjetskim danom hrane. Na Zemlji živi nešto manje od 8 milijardi ljudi, a hrane se proizvodi dostatno za prehranu 20 milijardi. No unatoč tomu, prema podatcima UN-a, iz 2017. u svijetu je 821 milijun umiralo od gladi ili bilo pothranjeno.
S ovim opterećujućim mislima započinjem dan. Ali, srećom i ovo jutro dolazi na WhatsApp nova poruka i pjesma fra Ive Kramara. Posljednjih tjedana obraduje me svojim duboko misaonim porukama i pjesmama iznimne poetske snage koje čita svojim smirujućim glasom. Lijepo je započeti dan poezijom, koju naše knjižare pa i knjižnice izbjegavaju, držeći da im knjige pjesama samo zauzimaju skučeni prostor. S radošću iščekujem fra Ivino tumačenje evanđeoske poruke. I redovito me produhovi i oplemeni, a to mi ispunja prazninu i smanjuje tugu zbog izostajanja sa svete mise.
U Slobodnoj Dalmaciji Mladen Bariša pod naslovom „Dan kad su rođeni Vatreni“ vraća nas 30 godina unatrag i podsjeća na športsko-politički trenutak kada je Hrvatska na Maksimiru debitirala na nogometnoj sceni i pobijedila reprezentaciju SAD-a. Prethodila je vrlo složena i politički osjetljiva organizacija utakmice, ali mudrošću tada mr. sc. Mladena Vedriša koji se odlučno upustio u razdruživanje hrvatskog nogometa od jugoslavenskog saveza, uz pomoć naših iseljenika iz Amerike i Kanade uspjeli smo. State Department odobrio je gostovanje reprezentacije SAD-a u Zagrebu! Ali presudno je bilo ishoditi i dopuštenje FIFA-e jer od dviju država „jedna je samu sebe uvjeravala da postoji“. U postupku ishođenja dopusnice pojavio se jedan bizaran detalj: Hrvatska je imala tretman članice FIFA-e (od 1941.) sa zamrznutim statusom!
Vikend je izgubio svoj smisao za one koji rade od kuće. Predaha nema jer moramo završavati plan za 2021. Hoću li dosegnuti razinu dobre nakladničke kuće i u 2021.? Uspjelice iz prošlih i tekuće godine su: Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima projekt „Homogena Srbija“ 1941. Stjepana Loze, Zovem se Nitko Jakova Skočibušića, Rat u meni Wintona Afrića, Utvrde Splita Duška Kečkemeta, Osuda Hrvata na zaborav Ive Rendića Miočevića, Nevidljiva ljepota Rose L. Harper, Vrijeme u meni i ja u vremenu Josipa Jovića. Po čemu bih želio da 2021. obilježi moju nakladničku djelatnost? To će svakako biti nastavak objavljivanja Sabranih pjesama akad. Luka Paljetka od kojih je objavljeno već sedam knjiga. Nedostaju još Sabrane pjesme za djecu i Sabrani igrokazi za djecu. Ovakav golemi i kapitalni projekt obogatit će hrvatsku književnost i učiniti dostupnim sva autorova djela, kada je o poeziji i prozi za djecu riječ, glasovitog i čudesnog akademika Luka Paljetka.
Na moju žalost rođeni 1954., moraju biti oslobođeni pisanih projekcija poslovanja za sljedeće tri godine. Naime, kada pogledam kućnu ljekarnu i terapijski program, govoriti o trogodišnjem planu čini mi se nestvarnim bez konzultacije s obiteljskom liječnicom.
Večeras svemir poziva na party. Mars je najbliži Zemlji a to će biti ponovno tek 2033. Hrvatski astronomski savez poziva građane da posjete Zvjezdano selo Mosor do ponoći, te pogledaju Jupiter i Saturn. Osjetno je lakše pogledati kroz teleskop Mars nego izbliza nekog siromaška koji prosi ili skuplja boce da bi preživio.

Nedjelja, 18. listopada

Danas je sv. Luka, evanđelist, pratitelj i učenik svetoga Pavla i njegov suputnik na misijskim putovanjima što se očitava iz Pavlovih poslanica te Djela apostolskih. Obraćenik na kršćanstvo, prema predaji liječnik po struci. Pripisuje mu se da je naslikao lik Isusa i Majke Božje na prvim ikonama. I „kao što nam opisuje silazak Riječi na zemlju, isto tako nam opisuje i njezino uzašašće na nebo, njezin povratak Očevu prijestolju…“ Crkva ga slavi kao jednog od četvorice evanđelista, koja nam po Božjem nadahnuću napisaše najdragocjeniju poruku. Sveti Luka časti se kao zaštitnik i duhovni vođa liječnika i slikara.
Iako znam da ne ću biti prvi čestitar, hitam akad. Luku čestitati imendan i poželjeti dobro zdravlje. Već je bio na putu prema Zagrebu jer sutra je predstavljanje pjesničko-grafičke mape Hommage Tonku Maroeviću u kojoj je pisao stihove svom dugogodišnjem prijatelju. Svečanost je trebala biti uoči rođendana akad. Tonka Maroevića, a sada je uspomena na čovjeka koji je obilježio svoje razdoblje u hrvatskoj kulturi.
Dolaze nam dani Svih svetih i Dušni dan kao spomen na sve vjerne i drage mrtve. Tih ćemo se dana sjetiti svih pokojnih i u mislima prebirati brojne uspomene.