Industrijsko naslijeđe kao spomenička i kulturna baština
OBNOVA ZGRADE MUSTAD / ŽEČE
U prošlom broju objavili smo razgovor s gospodinom Ivanom Mikšićem, osnivačem i vlasnikom Tvornice turbina Karlovac. Jedna od izvrsnih ideja i planova Ivana Mikšića i Tvornice turbina Karlovac je i obnova zgrade Mustad/ŽEČE u Karlovcu, koja se nalazila u blizini Karlovačke gimnazije koju je pohađao Ivan Mikšić, od 1957. do 1961., a profesor likovnog odgoja bio je poznati akademski slikar Alfred Krupa, te su tu zanimljivu zgradu crtali na temu: „Pogled kroz školski prozor“. Tvornica turbina Karlovac kupila je zgradu Mustad/ŽEČE od Karlovačke banke, potpuno devastiranu i zapuštenu, te su joj samo zidovi u prihvatljivom stanju, ali se ipak može obnavljati. Obnova će se vršiti u nekoliko etapa ili faza, od kojih neke navodimo u nastavku.
Sanacija, čišćenje objekta, zamjena dotrajale ograde, uklanjanje raslinja, panjeva, zatvaranje objekta zbog sprječavanja daljnje devastacije, ugradnja video nadzora, popravak dovoda vode, ugradnja stakala na prozorima, montaža skele… u tijeku.
Izrada projektne dokumentacije za potpunu zamjenu krovišta i obnova kompletnog krovišta prema izvornoj dokumentaciji iz godine 1920., s oborinskom kanalizacijom i gromobranskom instalacijom da se ne spriječi daljnje urušavanje krovišta a time i zidova.
Uz zgradu postoji vratarnica koja od prvoga dana arhitektonski i urbanistički pripada kompleksu zgrada, no bivši ju je vlasnik prodao osiguravajućoj kući Adriatic osiguranje, te potpuno zapustio pa iz krovova i oluka koji su dotrajali raste trava. Adratic osiguranju ponuđen je otkup vratarnice na pismeni zahtjev Ministarstva kulture, no oni za sada nisu prihvatili i gotovo da ignoriraju od tog rješenja, hoće li doći do kupoprodaje ovisi projektno rješenje zahvata obnove.
Sve aktivnosti izvode se u stalnoj suradnji s odjelom Ministarstva kulture u Karlovcu pa radovi ne idu ritmom koji bi se očekivao za tu vrstu poslova. Očekuje se da će uskoro biti prihvaćena projektna dokumentacija a zatim slijedi traženje ponuda za izvođenje radova pa ugovaranje. U TTK se nadaju barem potpisivanju ugovora do kraja ove godine. Sve radove financira Tvornica turbina i do sada nitko nije ponudio bilo kakvu pomoć.
Namjena objekta u izgradnji/obnovi:
Skladištenje repromaterijala manje težine i dimenzija.
Preseljenje i povećanje postojećeg Tehničkog muzeja Jugoturbine od 1949. do 1992., koji je u vlasništvu TTK i sada u poslovnoj zgradi na Baniji, zgradi koja je stara 100 godina i obnovljena potpuno o trošku TTK pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Karlovcu, te je na njezinu prvom katu smješten najmoderniji inženjerski ured s 34 zaposlena inženjera.
Organizirat će se i za javnost otvoriti dva manja stalna postava za dvije istaknute hrvatske osobe: – poznatog hrvatskog likovnog umjetnika Miroslava Šuteja, autora hrvatskog grba, zastave i svih novčanica kune u slobodnoj Republici Hrvatskoj; – drugi postav za književnicu i prevoditeljicu Irenu Lukšić.
Proširiti tehnički muzej i s ostalom industrijom grada Karlovca i opremom i strojevima koji su se koristili u poljoprivredi, obrtima i industriji u Karlovcu i okolici.
Jedan kat zgrade imat će dvoranu za razna dopunska tehnička obrazovanja, specijalističke tečajeve za inženjere i radnike ostalih tehničkih struka, stručne prezentacije i stručna predavanja.
U zgradi je ostalo samo teretno dizalo nosivosti 1500 kg, staro 100 godina, unikatno, koje će se obnoviti za posjetitelje.
Planira se i kiosk sa suvenirima, knjigama, razglednicama i kafeom. Ima puno ideja. Ali će se konačno znati koji će sve sadržaji biti uvršteni sljedeće godine.
Kad projektna dokumentacija bude potpuna, pokušat će se aplicirati na neki od natječaja za Eu fondove i obnovu industrijske baštine (takav izvrstan primjer je obnova Holandske kuće u Sisku i u njemu smještena Galerija Striegl i drugi važni kulturni sadržaji).
Godine 2000. u Biblioteci Psefizma, Nakladništvu Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac, objavljena je zanimljiva knjižica: „Karlovački proizvod za 5 kontinenata / Tvornica potkivačkih čavala Mustad Karlovac“, uredništvo koje potpisuje Krešimir Rogina, a u Uredničkom odboru su bili: Jurana Hraste, Snježana Jakopčić, Mirta Jušić, Ana Marinković, Zvonko Maković, Tomislav Premerl, Miroslav Raič, Janko Velnić; grafičko oblikovanje potpisuje Mirjana Goršić a ovitak Dalibor Martinis.
Donosimo ulomke iz nekoliko radova, osnovne odrednice.
Iz Predgovora autorice Ljiljane Šepić:
„Tako je i Karlovac povezan 1873. g. prugom koja od Budimpešte vodi preko Zagreba do Rijeke. U takvom društveno-ekonomskom okviru grade se do potkraj 19. st. manji industrijski pogoni od kojih je najznačajniji veliki mlin na vodeni pogon dok su ostali uglavnom lokalnog značaja. I opet novi polet razvoju industrije donosi smještaj Karlovca na rijekama jer se izgradnjom hidrocentrale kod Ozlja 1908. grad počeo opskrbljivati električnom energijom. Na rijeci Mrežnici, u Dugoj Resi, nastaje i kompleks tzv. „single factory towna“ – Domaće tvornice predenja i tkanja, radničkog naselja i parka s vilom upravitelja.
U nizu industrijskih pogona nastalih u Karlovcu koji su mu i dali naziv hrvatskog Manchestera nalazi se i tvornica Mustad. Zgrada tvornice, prvotno građena kao tvornica ulja, prenamijenjena je u tvornicu potkivačkih čavala. U svom oblikovanju ona preuzima model tvorničkih zgrada koji se kao prototip javio još u Engleskoj početkom 18. st. a čine ga vanjski nosivi zidovi u opeci i stupovi u unutrašnjosti koji dijele raspon i predstavljaju prvi začetak pravilne okvirne skeletne konstrukcije. U početku su to bili drveni stupovi…
Takav konstruktivni sistem preuzima i tvornica Mustad u svom glavnom objektu gdje je u unutrašnjosti vidljiva tada najsuvremenija armirano betonska konstrukcija. Međutim, oblikovanje je karakteristično za tvornice 19. stoljeća, proteklo u traženju adekvatnog oblikovnog izraza za novu funkciju industrijske proizvodnje. U doba izgradnje Mustada već su međutim nastali 1909. g. Behrensova Tvornica turbina i 1911. g. Gropiusova Fagus – Tvornica cipela koji su ukinuli zid i sveli ga na opnu između skeletne konstrukcije, a u Zagrebu I. Fischer 1919. g. u projektu za rafineriju tvornice Arko pročelje otvara velikim staklenim plohama između nosivih stupova. I tako, dok su fasade Mustada u opeci skromno urešene plastičnom dekoracijom, unutrašnjost tvornice sa suvremeno koncipiranim konstruktivnim sistemom, s tada najsuvremenijom tehnologijom i unutarnjim transportom i vanjskim liftom sjajan su primjer inženjerskog oblikovanja, jedan rijedak „svjedok“ određenog stupnja razvoja konstruktivnog sistema i tehnologije.
Zaštita kompleksa Mustada kao „working museuma“ bitno bi pridonijela očuvanju identiteta četvrti Rakovica i samog grada Karlovca i time ostvarila kontinuitet života i rada na određenom prostoru postajući time dio mehanizma kojim društvena zajednica na najbolji način koristi postojeći građevni fond, a time bi se ujedno i u našoj zemlji dovelo do ojačanja svijesti o značenju industrijskog nasljeđa kao bitnog segmenta graditeljske baštine.
Iz rada Igora Čuliga: Sustav spomeničkih vrijednosti Mustadove tvornice potkivačkih čavala:
„Znanstveno utemeljenje arhitektonskih, strojnih i povijesnih odlika tvornice omogućuje nam sintetiziranje svojevrsnog sustava spomeničkih vrijednosti kao ishodišta za njeno čuvanje. U istu svrhu valjalo nam je ocrtati i kontekst hrvatske ali i svjetske baštine kroz koji razabiremo njen cjeloviti identitet.
Sustav spomeničkih vrijednosti čine: arhitektura, infrastruktura unutarnjeg prometa i uskotračna željeznica, instalirana pogonsko proizvodna linija, pomoćni strojevi i alati, materijali kulture rada i produkt proizvodnje, to jest, potkivački čavli. Integracija identiteta veže se za kontekst naslijeđa Karlovačke regije i cijele Hrvatske: instalirana strojna linija integrira se i u još širi kontekst kao važan spomenik ukupnog europskog strojnog naslijeđa. Produkt proizvodnje važan je dapače u kontekstu svjetskog tržišta potkivačkih čavala.
Ove konstatacije obvezuju na pažljivo očuvanje postojećeg stanja, ali i omogućuju planiranje kulturnog, to jest muzejskog tretmana – bilo bi uputno pronaći modalitete otvaranja Tvornice publici koja bi tu mogla iskusiti okružje još živućeg naslijeđa ne tako davne povijesti koje ipak ubrzano iščezava sa obzora svakodnevnice. Ipak neizvjesnu mogućnost arhaične proizvodnje arhaičnog proizvoda valjalo bi predusresti programom in situ muzealizacije, kako bi njen opstanak bio osiguran i uz opciju prestanka primarnog konteksta.
…
Mustadova tvornica potkivačkih čavala ističe se po vrsnoći čiji atest čini i 75 godine neprekinutog i neizmijenjenog trajanja. Njena budućnost mogao bi biti osobit spoj primarnog i muzealnog konteksta*: ovaj potonji mogao bi, u smislu muzejske dopune predviđenog in situ segmenta, slijediti ne samo šire odrednice strojne baštine Karlovačke županije već i spomenuti konvergencijski moment suvremene kulture a on premašuje opredjeljenje ka dokumentiranju minulih vremena, jasno se uklapajući u tendencije buduće produkcije – tehničke i umjetničke.
Muzealni kontekst u pravilu se javlja kao moguće odredište pri prelasku spomenika baštine iz primarnog u arheološki kontekst. Bitno je uočiti da muzealni kontekst može uključiti i modalitet prelaska iz zatvorenog u javni, publici pristupačni sustav vrijednosti, bez obzira na kontinuitet primarne uporabe.
Pripremila:
Dubravka VIDAK