Hrvati između iseljavanja i useljavanja

 

Izborni poraz Donalda Trumpa, kako se svuda mantra, ipak još nije dovoljno jasan. Trump ne popušta. Tvrdi da su mrtvi glasovali za Beidera i zbog toga organizira velike prosvjede širokih slojeva ljudi. Osim toga od visokih sudova traži da ospore ishod izbora u korist Bidena. Dakle, priča nije završena. Nemiri u Sjedinjenim Američkim Državama vjerojatno će se nastaviti. U Hrvatskoj održan kongres o iseljenim Hrvatima

 

 

U godini 2020. po cijelom se svijetu najviše pisalo i govorilo o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Rijetko je tko o njemu govorio pozitivno. Njemačke knjižare bile su pune knjiga o njemu. U tim knjigama govori se uglavnom o čovjeku koji ide krivim putem, koji je u zabludi, koji razbija američku naciju, uništava prijateljstvo između Amerike i Europe, koji uništava demokraciju, koji ne zna naći samog sebe. Malo je bilo novinara i političara koji su pitali ako je to sve tako kako se u bezbrojnim člancima, esejima i u knjigama piše, kako je onda s Europljanima, s Nijemcima. Jesu li oni bolji, jasniji u izražavanju političke stvarnosti u svijetu? Sada kada nakon izbora 3. studenoga nije potpuno jasno tko je zapravo pobijedio, a cijela Europa, čvrsto vjeruje da je na izborima pobijedio demokrat Joe Biden, negativno pisanje o Donaldu Trumpu malo se stišalo. Sve zapadne demokratske države odmah su čestitale Joeu Bidenu na pobjedi, a među njima i Hrvatska, što je svakako dokaz dobrih odnosa između “male” Hrvatske i velike Amerike. Njemačka kancelarica pohvalila je Bidena, jer će on u vanjsku i unutarnju politiku opet unijeti dobra iskustva iz prošlih desetljeća. Kada je prije četiri godine na izborima “pobijedio” Donald Trump, Angela Merkel tražila je od njega da demokraciju ne stavi u pitanje kao i slobodu te prava. Sadašnji poraz Donalda Trumpa, kako se svuda mantra, ipak još nije dovoljno jasan. Trump ne popušta. Tvrdi da su mrtvi glasovali za Bidena i zbog toga organizira velike prosvjede širokih slojeva ljudi. Osim toga od visokih sudova traži da ospore ishod izbora u korist Bidena. Dakle, priča nije završena. Nemiri u Sjedinjenim Američkim Državama vjerojatno će se nastaviti. Čini se da je i supruga Donalda Trumpa, Slovenka Melanija, nesretna i izvjestitelji pišu da joj je dosta Bijele kuće. Možemo si zamisliti da se Trump ne će pomiriti s porazom na izborima, iako to traže neki članovi njegove obitelji. On je već najavio nastavak svoje borbe na sudovima.

Kongres o iseljeništvu
Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati Amerika, koju su gradili i brojni Hrvati. Da, to su bili ljudi koji su tražili bolji život. Bježali su u Ameriku, jer su u nju vjerovali kao u obećanu zemlju. To je bilo vrijeme u kojem se doista moglo bolje živjeti i ujedno pomagati hrvatskoj domovini. Danas je to sve drukčije. Hrvati i dalje napuštaju svoju domovinu i odlaze u zapadnu Europu misleći da će tamo bolje živjeti. O tim pitanjima sadašnjeg napuštanja Hrvatske i slabog povratku u domovinu mnogo se govorilo na Četvrtom hrvatskom iseljeničkom kongresu, koji je održan u Zagrebu 5. i 6. studenoga pod naslovom “Povratak – stvarnost ili Utopija”. Predavači su na temelju znanstvenog istraživanja zaključili da ima malo povrataka, da stvarnost nije tako svijetla i da ima nešto istine u utopiji. Postoji velika razlika između “gastarbajtera” koji su u prošlom stoljeću išli na povremeni rad u Europu, posebice u Njemačku, i “gastarbajtera” koji sada napuštaju domovinu i idu u Skandinaviju, Njemačku, u Irsku i svuda gdje misle da će bolje živjeti. Jedan predavač je podsjetio da su oni u dvadesetom stoljeću pomagali svojim obiteljima u domovinu, da su gradili kuće, preko vikenda posjećivali svoju obitelj. Danas je obratno. Mladi bračni parovi s djecom ostaju u tuđini, ne vraćaju se, ne grade kuće. No, hoće li oni jednom biti sretni, to je veliko pitanje. S obzirom na koronakrizu, na kongres koji se održao u dvorani Matice hrvatske nisu mogli doći svi predavači koji su se prijavili ili se željeli prijaviti. Među onima, koji su željeli doći na kongres bio je i Miljenko Jerneić, predsjednik Zagorske stranke i autor desetak knjiga. On je svoj prilog objavio na mrežnim stranicama stranke, pa ću citirati nekoliko njegovih oštrih rečenica. “Upravo je nevjerojatno da se uz postojeće institucije i društva koja se bave tematikom iseljevanja Hrvata iz Hrvatske, Hrvati i dalje iseljavaju iz svoje zemlje. Spomenut ćemo ovom prilikom Centar za istraživanje hrvatskih iseljenika koji se sastaje svake dvije godine, zatim Hrvatski svjetski kongres i Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji vodi Zvonimir Milas… Normalno je zapitati što to rade ta gospoda da bi se Hrvati počeli vraćati natrag u svoju domovinu i koja je uopće svrha njihova postojanja kada se iz Hrvatske u Njemačku od 2013. do kraja 2019. iselilo u 300.000 Hrvata…? U vrijeme Jugoslavije željelo se vratiti 80 posto iseljenih, a danas ih se želi iz Njemačke vratiti svega 15 posto.” Ovo je oštra kritika i bilo bi dobro da je uzmu na znanje spomenute ustanove, ali moramo naglasiti da je iseljenički kongres svake druge godine vrlo važan i mora se i dalje sazivati. Kongres ima i niz drugih zadaća.

Hrvati i dalje napuštaju svoju domovinu i odlaze u zapadnu Europu,
misleći da će tamo bolje živjeti. O tim pitanjima sadašnjeg napuštanja
Hrvatske i slabog povratka u domovinu mnogo se govorilo na Četvrtom
hrvatskom iseljeničkom kongresu, koji je održan u Zagrebu 5. i 6.
studenoga pod naslovom “Povratak – Stvarnost ili Utopija”

Pogled u prošlost
U okviru kongresa okupljaju se Hrvati iz svih dijelova svijeta. To su obično oni koji su svoj život posvetili Hrvatskoj. Na kongresu se sklapaju veze i trajna prijateljstva. Ljudi iz raznih dijelova svijeta konkretno se upoznaju s novom Hrvatskom, koja na žalost nije ona koju smo željeli u godinama stvaranja samostalne Republike Hrvatske. Tako je ovaj put na kongresu održao referat i Vlado Glavaš, koji je sudionicima opisao program hrvatskog radija “Slobodna Hrvatska” u Chicagu. U rad tog Hrvatskog radija u Chicagu bili su punih petnaest godina uloženi veliki napori, ljubav i vjera za boljitak Hrvatske. Budući da takve činjenice današnji hrvatski naraštaji ne poznaju, gdje se one mogu uznositi nego na jednom takvom kongresu, koji ponovno sjedinjuje Hrvate u domovini i inozemstvu. Pisac ovih redaka iznio je sažetak dugačkog eseja pod naslovom “Kako je hrvatsko političko, kulturno i gastarbajtersko iseljeništvo dočekalo raspad Jugoslavije”. Referat će biti objavljen u posebnom Zborniku svih priloga. U sažetku sam među inim istaknuo: “Njemačka javnost bila je zahvaljujući dopisnicima iz Zagreba i Beograda kao i izvrsnim komentatorima njemačkih i austrijskih novina – kao što je bio dobro poznat i našim čitateljima Hrvatskoga slova Carl Gustav Ströhm – dobro obaviještena o događajima u Jugoslaviji prije njezina konačnog sloma. To su bili komentatori koji su rano prepoznali slom socijalističkih država, pa tako i Jugoslavije… Što se tiče hrvatske emigracije, ona je u prošlosti nakon Drugoga svjetskog rata bila dosta razjedinjena i paralizirana, a u Hrvatskoj postojao je veliki broj ljudi koji su podržavali status quo, no budući da je velikosrpska agresija po zadatku vodstva jugoslavenske armije bila sve oštrija prema Hrvatskoj, hrvatski narod u domovini probudio se i sjedinio s velikim naporima hrvatske političke i kulturne emigracije. To je bio veliki povijesni čin i svi smo bili radosni što smo bili aktivisti i svjedoci toga velikog povjesnog događaja… Osnivanjem višestranačkog sustava u Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji, među gastarbajterima na bauštelama, svećenicima, sveučilištarcima, nastavnicima i liječnicima počela se u inozemstvu razvijati neograničena sloboda u kojoj su Hrvati u tuđini sanjali i u nju vjerovali. Hrvatska stvarnost dobila je dimenziju istodobno kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu na međunarodnom planu. Svi su osjećali da je stigao hrvatski vijek i da se sada treba okrenuti budućnosti hrvatskom snagom i stoljetnim snom hrvatskog naroda…”