Nobilov pejzažizam bez urbanizma

Izložba Stipe Nobila „Posveta zavičaju“ održana je u Umjetničkoj galeriji Hrvatskoga kulturnog središta Zaklade kralja Tomislava u Čapljini

Marljiva Umjetnička galerija Založbe kralja Tomislava u Čapljini, kao svoju četrdeset i sedmu po redu, ugostila je izložbu korčulanskog akademskog slikara Stipe Nobila pod nazivom „Posveta zavičaju“. Trideset prvorazrednih slika nastalih u protekle tri godine, koje je odabrala povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić, prikazale su se prvi puta čapljinskoj publici. Prepoznatljivo obilježje slikarstva Stipe Nobila posljednjih nekoliko desetljeća vedute su korčulanskog podneblja. Na početku karijere gledište na slikama bilo je visoko pozicionirano da bi se sad spustilo u „očište približeno horizontu“. Iz samog razgovora s umjetnikom, zaključujemo kako je u naravi jako jednostavan čovjek, okrenut svome rodnom kraju i kako uživa uzgajati masline, vinovu lozu i obrađivati vrt svoga kaštela. Vedute ekspresivnog izričaja, snažnog kolorita, hommage su rodnoj mu Lumbardi i otoku Korčuli. Crvena boja rujnoga vina, plavetnilo čistoga Jadranskog mora te nijanse ploda masline u dozrijevanju, samo su neke od vatrometa Nobilovih boja. Predanost zavičaju i rodnoj mu grudi daleko su prepoznatljive, a emocija koju umjetnik prenosi pomoću kista zrači nesvakidašnjim optimizmom. Nobilovi pejzaži panoramske su kompozicije u kojima se stvarnost i neposredan motiv, imaginacijom i sposobnošću ovog slikara, pretvaraju u fascinantne kolorističke vizije slikarova zavičajnog ambijenta i njegove atmosfere, koje su njegovom voljom stalno obasjane ljetnim suncem. Ambijentalni prostor, ocrtan u totalu, ispunjen je nizom detalja poput mirnoga mora, uskovitlanih borova, zemlje crvenice, vinograda i maslinika okruženih suhozidom, cvijećem, barkama, smokvom te tek kojom kućicom u daljini.
„Pejzaži Stipe Nobila zorne su potvrde slikarove metijerske izvrsnosti i njegove meditativne osobnosti kako u svojstvenom mu postmodernističkom ekspresionizmu na razmeđu figurativnih i ne figurativnih izričaja, tako i u primjeni čistih boja pri slikanju opojno bogatog kolorita bliskog mu podneblja. (…) Njegove slike imaginacija su ne samo onoga što oko vidi, nego i onoga što mu duša osjeća spram korčulanskog zavičaja, morskog i zemnog obilja kojeg mu pruža i bogate spomeničke baštine koja ga okružuje. U tom krugu Stipe Nobilo nalazi nepresušni izvor nadahnuća za svoje slikarstvo i vazda je u potrazi za skladom i ravnotežom između okoline i vlastite nutrine, između detalja i cjeline krajobraza kojima je posvećen.“, precizno uočava Biserka Rauter Plančić.
Umjetnik na čiji su profesionalni put značajno utjecali Antun Mezdjić, Ivo Dulčić, Šime Perić, Omer Mujadžić i Antun Kaštelančić danas, skoro pedeset godina od diplome i dalje pokazuje svježinu i optimizam u svojim djelima. Individualni ekspresionist, kako za sebe voli reći sam Nobilo, inspiraciju crpi iz svoga rodnoga kraja kamo se iz Zagreba vratio 1987. Od tada pa sve do danas, ostao je relevantan na umjetničkoj sceni o čemu svjedoči velik broj samostalnih izložbi kao i dvije opsežne monografije autora Tonka Maroevića i Luka Paljetka.

Vladimir FILIPOVIĆ