Isti rukopis zločina

Izrazili smo pijetet nevinim žrtvama velikosrpske agresije u Vukovaru i Škabrnji, ali ponovno smo ostali bez odgovora – gdje su zločinci, odnosno zašto do danas gotovo ni jedan nije osuđen? Jer, ako je bilo žrtava, bilo je i zločina. Prisjećamo se i Maceljske šume, Jazovke…

Još jednom obilježili smo ponosnu, ali i tužnu obljetnicu stradanja Hrvata u Vukovaru i Škabrnji (18. studenoga). Na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata 938 bijelih mramornih križeva podsjeća nas da je na ovom mjestu bila najveća masovna grobnica u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata.
Izrazili smo pijetet nevinim žrtvama velikosrpske agresije, ali ponovno smo ostali bez odgovora – gdje su zločinci, odnosno zašto do danas gotovo ni jedan nije osuđen?
Jer, ako je bilo žrtava, bilo je i zločina.
Zahvaljujući Ministarstvu hrvatskih branitelja tijekom srpnja ove godine iz jame Jazovka izvađeni su posmrtni ostatci više od 800 osoba. Prije toga u Maceljskoj šumi pronađeno je u samo jednoj masovnoj grobnici (od još nekoliko stotina koje čekaju da ih se prekopa) čak oko 200.
Prema prikupljenim podatcima mjerodavnih međuresornih službi, riječ je o žrtvama Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, koje su uglavnom ubijane po kratkom postupku – bez suda i suđenja. Bilo je to (ne)djelo Titovih partizana, koji su se na taj način osvećivali.
O tome se šutjelo u vrijeme komunizma. Povjesničari su pisali i objavljivali „znanstvene radove“ o svemu i svačemu, ali ovu temu nisu dirali, pretvarali su se kao da ne postoji. Za takav sramotni rad uglavnom su primali „zaslužene“ nagrade i priznanja, pa čak su im „preko veza“ dodjeljivane i titule – magistra ili doktora znanosti!
Gdje su danas svi ti „doktori“? Evo ih u školama, fakultetima, znanstvenim ustanovama, pa čak i u HAZU. Na pitanje zašto nisu obrađivali i partizanske zločine? – mirno odgovaraju – Takvo je bilo vrijeme! Takvi se i danas mnogo ne trude da partizanski i komunistički zločini ugledaju svjetlost dana.
„Najdraže“ teme su im i dalje Matija Gubec, Zrinski i Frankopani, 16. ili 17. stoljeće, tj. one gdje jedan od drugoga prepisuju. Oni, rijetki, koji se bave zločinima Tita i partije manje-više su minorizirani, prešućivani, ali i bez državne potpore za svoj rad.
Otkako su izvađeni posmrtni ostatci iz Jazovke ili Maceljske šume još se ni jedan (svaka čast iznimkama) istaknuti hrvatski povjesničar nije javio, odnosno zagrmio.
Dakle, posmrtni ostatci su izvađeni, i što sad?

Još nije kasno da se pita tzv. „antifašiste“
tko su egzekutori, a tko nalogodavci, to
prije što je zločin-zločin, ili bi trebao biti

Zbog dugog vremena, od ubojstva do iskopa, nitko ne može reći imena tih nesretnika, jer su od njih ostale samo razbacane kosti. To je očito i bio cilj. Zamutiti i marginalizirati.
Predsjednik „antifašist“ Franjo Habulin ovako objašnjava kako su nevini Hrvati “završili” u Jazovki: „U svibnju 1945. (dakle, nakon završetka II. svjetskog rata!) jedinice NOV-a, po ulasku u Zagreb, u bolnicama su našle veliki broj ranjenika-ustaša, policajaca i pripadnika raznih represivnih jedinica nacističke vojske, koji su odgovorni za brojne žrtve. Bili su to ljudi različitih nacija, iz Europe, pa čak i iz Azije. (sic!) Dakle, nisu bili samo Hrvati, što je razvidno iz liječničkih lista, koje se, nadamo se, još nalaze u Državnom arhivu. Ti ljudi su, zbog počinjenih zločina završili u Jazovki, a ne zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Vjerojatno je bilo i onih, koji nisu trebali tamo završiti.“ – objašnjava „mladi partizan“, inače rođen 1956.
I što sad tu nije jasno? Tko je bio protiv, završio je u Jazovki, iako ni jednom od tih koji su doživjeli tako strašnu sudbinu ništa sudski nije dokazano.
Po raznim habulinima i pupovcima i pusićima i goldsteinima i klasićima to nije ni trebalo.
Posmrtni ostatci, koji su nažalost pretvoreni u brojeve, nalaze se u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, gdje se provodi njihova antropološka obrada.
Još nitko ne zna kad će i gdje će ti „brojevi“ biti dostojno pokopani.
Već se morala odrediti lokacija i podignuti spomenik.
I ne samo to: netko je zbog ovih zločina već trebao i odgovarati, to prije što Habulin kaže da je „vjerojatno tamo bilo i onih koji nisu trebali tako završiti“.
Dakle, još nije kasno da se pita tzv. „antifašiste“ tko su egzekutori, a tko nalogodavci, tim prije što je zločin-zločin, ili bi trebao biti.
Predstavnici državnih institucija Hrvata i Srba odlaze se redovito pokloniti i poginulim agresorima i civilima u hrvatskom Domovinskom ratu, pa zašto ne bi otišli i do Jazovke ili Maceljske šume, jer i tamo su stradali nevini ljudi?
Sve u svemu, ove žrtve treba što prije dostojno pokopati, to prije što diljem Hrvatske (u Sloveniji da i ne govorimo) ima još na tisuće neistraženih masovnih grobnica, koje su iza sebe ostavili – partizani, predvođeni Josipom Brozom Titom.