Stjepan Šulek: POGLED U EUROPU

Amerika – Europa – Kina

Godina 2020. bila je strašna, a kakva će biti ova 2021., o tome se može samo nagađati. Korona, cjepivo i utrka s vremenom, njegova raspodjela, američki izbori i događaji, upad prosvjednika u zgradu američkog parlamenta, širenje gospodarskog utjecaja Kine… teme su koje zaokupljaju svijet. Mnogi smatraju da u ovim krizama Zapad pada, a Kina se diže

 

 

Godina 2020. bila je strašna, a kakva će biti ova 2021., o tome se može samo nagađati. Koronavirus leti i dalje cijelim svijetom i još se ne zna hoće li ove godine biti uništen cjepivom i novim ponašanjem ljudi. U europskim državama, posebno u Njemačkoj, javno se prepiru oko tog cjepiva. Neki kritičari predbacuju njemačkoj vladi da nije pravodobno naručila veću količinu tog cjepiva. No Njemačka je na početku naručila više cjepiva, a onda je vlada veliku količinu predala na raspolaganje Europskoj uniji. To je na početku 2021. bila velika tema dnevnog tiska i drugih medija, što je ljudima išlo na živce. Vlada nije željela da Njemačka sama preuzme veliku količinu, jer bi time druge države imale manje čime je željela pokazati da cjepivo ne koristi u službi nacionalizma. Neke novine naglašuju da narod ima pravo doznati što zapravo stoji iza kulisa. Neki su posebno kritizirali ministra zdravstva Jensa Spahna. Svijet je u tunelu – smatra dnevnik “Frankfurter Allgemeine” (br. 5, 2021.). Korona će političare 2021. još više uzrujavati nego minule godine. Politika lockdowna stalno se mijenja, slaba je i ljude sve više uznemiruje. Kada je koronavirus zahvatio Europu prije godinu dana, u Njemačkoj nisu poduzete zaštite u staračkim domovima, a one su i danas slabe. To je dokaz – kažu kritičari – da politika uništenja virusa ni danas nije na visini. Živimo u vremenu u kojem se svaki dan bilježe visoke brojke umrlih. Trijezni stručnjaci ističu da će masovno cjepljenje tijekom godine ipak mnogo pomoći u uništenju virusa. Ima čak velikih optimista diljem svijeta. Tako dnevnik “Die Welt” citira američkog profesora sociologije Nicholasa Christakisa, koji tvrdi da će se čovječanstvo novim lijekovima osvježiti i bolje živjeti nego danas.

Američki događaji
Nesreća je ovih dana zahvatila napose Sjedinjene Američke Države. Osim velikog broja zaraženih i mrtvih ljudi, tamo se 6. siječnja dogodila provala oko 30 tisuća ljudi u zgradu parlamenta. To su pristaše dosadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa, koje su željele spriječiti dolazak na vlast Joea Bidena. Neka i to bude ukratko zabilježeno u Hrvatskom slovu, jer je prema mišljenju promatrača taj događaj jedinstven u cijeloj povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Predsjednik Donald Trump nastojao je prekinuti sjednicu Kongresa, na kojoj se trebalo potvrditi ustoličenje novog predsjednika. Dana 6. siječnju 2021. u Washingtonu se zbog toga dogodilo nešto što mnogi Amerikanci i političari po cijelom svijetu opisuju kao rastroj američke nacije. Pristaše Donalda Trumpa zauzele su zgradu parlamenta i u njoj izvele neku vrstu revolucije. Taj upad u zgradu parlamenta promatrao je preko televizije i društvenih mreža cijeli svijet – prijatelji i protivnici Sjedinjenih Američkih Država. Njemački mediji iznosili su sve pojedinosti tog događaja, koji ulazi ne samo u američku, nego i u svjetsku povijest. To nije nešto što bi se moglo usporediti s francuskom i listopadskom revolucijom u Rusiji, ali je slično. Pristaše Donalda Trumpa razbijale su prozore i rušile predmete u prostorijama parlamenta. Čuvari parlamenta nisu bili u stanju zaštititi prostorije, a policija je tek kasnije stigla do zgrade parlamenta. Smatra se da je Trump učinio sve da policija i vojska ne dođu na vrijeme, kako bi spriječili opći kaos. Ono što je činio Donald Trump prije tog sastanka u parlamentu, razbio je pravila igre i štetio najviše sebi – smatraju promatrači. Prema mišljenju novog predsjednika Bidena, ne će biti lako voditi politiku Sjedinjenih Američkih Država. U Americi se ne smije dogoditi ono što se 1933. dogodilo u Njemačkoj, kada je zbog teških političkih i gospodarskih prilika zemlje vlast preuzeo Adolf Hitler – ističu promatrači i kažu da američka demokracija još nije spašena. No, možda je ipak spašena. Dok pišem ove retke, 8. siječnja 2021., radiopostaje i televizija javljaju da se Trump ispričao i pozvao američku naciju da se smiri. Koliko god to lijepo zvuči, opet se ne zna je li ta izjava iskrena, ili se iza nje skriva nešto drugo. Svi koji su prošlih dana Trumpa opisivali kao čovjeka koji stalno laže i koji mržnjom uništava demokraciju i slobodu mišljenja, sada ne znaju kako reagirati. O njemu se loše govorilo u cijeloj zapadnoj Europi. Jedino je u Madžarskoj, Poljskoj, Sloveniji i u nekim drugim državama imao prijatelje. Isto tako uz njega su bile desne radikalne stranke. Kako će svi oni sada reagirati? Možda stojimo pred nekim novim promjenama u cijelom svijetu. Nitko nije očekivao da će predsjednik Donald Trumpa javno odustati od svoje dosadašnje politike. No, je li stvarno odustao? On je razbijao Europsku uniju, pa kako će se sada odnositi prema njoj?
Predsjednik Donald Trump je nakon juriša na Kapitol u Washingtonu rekao: “Svi Amerikanci, tako i ja negodujemo zbog nasilja, bezakonja i kaosa.” U tom kaosu izgubilo je život najmanje pet ljudi. Tko je stvarno kriv za taj juriš na parlament, simbol američke demokracije, još nije sasvim jasno. Demokrati uzimaju vlast u svoju ruku. Na temelju Ustava, dodatnog članka 25, žele Donalda Trumpa proglasiti nesposobnim. Donalda Trumpa biralo je na izborima 75 milijuna Amerikanaca. On prema tome nije osamljen, iako su Twitter i niz drugih mreža, koje vladaju svijetom, Trumpa blokirali. Što je Trump zaista govorio, to je Twitter izbrisao – ističe se u vijestima. Protiv Trumpa digli su se najviše nositelji globalizacije, koju je on odbijao. Kako će se dalje razvijati politika, to ne mogu objasniti ni najbolji poznavatelji sadašnjeg stanja Sjedinjenih Američkih Država. Širi se pesimizam. U Njemačkoj je vlada naredila da zgradu parlamenta čuva jače osiguranje nego do sada. Nedavno su neki protivnici vlade provalili u parlament, pa se želi spriječiti neki novi napad prema američkom primjeru. Kad je Hitler 1933. preuzeo vlast u svoje ruke, parlament je gorio. Ne smije se dogoditi nešto slično.

Svaki siječanj važan je mjesec za Hrvatsku. Krajem prosinca
1991. počelo je priznavanje Republike Hrvatske, 13. siječnja
1992. Hrvatsku je priznala Sveta Stolica, a 15. siječnja priznala
ju je Europska zajednica, današnja Europska unija

 

Pogled na Kinu
Novi predsjednik također nije prijatelj Kine kao što nije ni Trump. Stoga bacimo pogled na Kinu, koja širi svoj gospodarski utjecaj ne samo u 15 azijskih država, nego po cijelom svijetu, pa tako i u državama Europske unije, u koju spada i Republika Hrvatska. Mnogi smatraju da Zapad pada, a Kina se diže. Kina investira mnogo u digitalnu inovaciju, u umjetnu inteligenciju, u digitalno obrazovanje i u sve ono što Zapadu nedostaje. Moglo bi se dogoditi da za 20 ili 30 godina cijeli Zapad padne pod kontrolu Kine – naglašuju poznavatelji kineske politike. No, u Europskoj uniji ipak se počeo dizati glas protiv kineskog osvajanja svijeta. Oko 70 zastupnika iz država članica G-7 uputilo je pismo i budućem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Bidenu. U tom pismu se traži da se on odlučno suprotstavi ponašanju komunističke Narodne Republike Kine, jer ona u unutarnjoj i vanjskoj politici ugrožava međunarodne norme, načela međunarodne politike. Norbert Röttgen, kršćanskodemokratski političar, smatra da nema ništa protiv gospodarske suradnje s Kinom, ali ona se mora zasnivati na demokratskim osnovama. Zastupnik američke republikanske stranke Anthony Gonzalez naglasio je da su prijetnje Komunističke partije Kine najveći izazov našeg vremena. On ističe da nije ugrožena samo Amerika, nego i sve druge demokratske države. Gonzales je kao primjer naveo kinesko ponašanje u svezi s korona-pandemijom, gaženje ljudskih prava, nepoštivanje međunarodnih organizacija i neprijateljsko ponašanje prema državama indopacifičkog prostora. Zbog svega toga je potrebno da se Kinu pozove na odgovornost. Ona se obvezala da će čuvati slobodu. To pismo napisano je na inicijativu Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država još prije američkih izbora. S njemačke strane pismo su potpisali zastupnici njemačkog parlamenta – članovi dviju kršćanskih stranaka (CDU i CSU), Socijaldemokratske stranke, Liberalne stranke i Stranke zelenih. Kako naglašuju dobro obaviješteni krugovi, budući ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, već je istupio u javnost u svezi s pismom. On je naglasio da će nova američka vlada biti na strani Hongkonga, a protiv Pekinga, koji razbija demokraciju. Dakle, bit će zanimljivo dalje pratiti odnose između Kine i Zapada, jer je već svima jasno da Kina želi uskoro postati najsnažnija gospodarska država svijeta. To više što su Kina i Europska unija nedavno potpisale sporazum o investicijskoj suradnji.

Priznanje Hrvatske
Sjetimo se na kraju hrvatske prošlosti. Svaki siječanj važan je mjesec za Hrvatsku. Krajem prosinca 1991. počelo je priznavanje Republike Hrvatske; 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznala Sveta Stolica, a 15. siječnja Hrvatsku je priznala i Europska zajednica (današnja Europska unija). U siječnju 1991. utvrđeno je da granice između bivših jugoslavenskih republika imaju međunarodni karakter i da stoje pod zaštitom međunarodnih pravnih propisa. Time je rat protiv Slovenije i Hrvatske internacionaliziran. U svom ratnohuskačkom govoru 5. srpnja 1991. general jugoslavenske armije Blagoje Adžić je naglasio: “Mi smo izgubili jednu bitku, ali ne i rat.” On je u Beogradu pred časnicima brutalnim načinom istupio protiv Hrvatske i rekao da “izdajnike treba na licu mjesta ubiti bez svake milosti”. Sve te činjenice naveo je dr. Hrvoje Kačić u svojoj knjizi u “Službi domovine”, koja je prevedena na više jezika, pa tako i na njemački pod naslovom “Mit der Wahrheit in die Welt” (2006.). Predgovor toj važnoj knjizi napisao je ministar vanjskih poslova Austrije dr. Alois Mock. Prema tome, ne može se govoriti da na stranim jezicima nema podataka o najnovijoj hrvatskoj povijesti. Bilo bi važno da naši diplomati i naši iseljenici po cijelom svijetu uzmu u ruke tu i druge knjige dr. Hrvoja Kačića kao i knjige drugih autora. Tužna je činjenica da veliki broj ljudi iz bivše Jugoslavije i dalje stoji na liniji jednog B. Adžića. To se mora znati.