Viši kustos i ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu

Ljubomir RADIĆ

 

 

 

 

 

 

 

Razgovarala: Dubravka VIDAK

Važnost trajekata i prometne povezanosti otoka i kopna

Ljubomir Radić, viši kustos i ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split, završio je studij arheologije i povijesti na Sveučilištu u Zadru. Po završetku studija radio je na arheološkim istraživanjima, a potom kao učitelj povijesti, prije radnog mjesta kustosa Hrvatskog pomorskog muzeja godine 2008. Deset godina kasnije, 2018., postao je višim kustosom a godine 2020. i ravnateljem Hrvatskog pomorskog muzeja Split.

 

Ovih dana u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu postavljate izložbu „Prva na Jadranu“, o prvoj trajektnoj liniji na istočnoj obali Jadrana. Riječ je o izložbi u organizaciji Hrvatskog pomorskog muzeja Split i Muzeja Grada Crikvenice čiji su, uz Vas,autori Tea Rosić, kustosica Muzeja Grada Crikvenice i Stjepan Špalj, vanjski suradnik Muzeja Grada Crikvenice. Izložba je omogućena i financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Crikvenice i Turističke zajednice Grada Crikvenice, uz pomoć i suradnju brojnih tvrtki i pojedinaca. Recite nam više opostavu izložbe koju će Zagrepčani moći razgledati od 30. travnja do 27. lipnja 2021., radnim danom od 9 do 17 sati, te subotom i nedjeljom od 9 do 13, u Savskoj ulici 18, hali A (1. kat).

Riječ je o iznimno zanimljivoj i vrijednoj izložbi. Naime, Crikvenica tijekom 1960.-e započinje svoj snažni turistički razvoj koji je, između ostalog, povezan s njenim dobrim prometnim položajem i sve razvijenijom prometnom mrežom. Osim izgradnje Magistrale, veliki su pomaci napravljeni 1959. puštanjem u promet trajektne linije Crikvenica-Šilo na otoku Krku. Liniju je održavao legendarni trajekt Bodulka kojeg pamte svi stariji Crikveničani kao i stanovnici drugih otočnih mjesta na Jadranu koje je Bodulka povezivala s kopnom. Bodulka je kao prva na Jadranu „uplovila“ u povijest ne samo Crikvenice, nego i općenito prometa Hrvatske. Prigodna izložba osim trajektne linije tematizira i općenito razvoj crikveničke luke, parobrodarske linije koje su prije pojave trajekata bile glavne poveznice obalnih naselja, ali i povijesnu usmjerenost Crikveničana na istočnu obalu otoka Krka što utječe na osnutak mjesta Šilo te naposlijetku gradnju Krčkog mosta koji je prošle godine obilježio 40 godina od otvaranja za promet. Uz izložbu „Prva na Jadranu“, 60.-a godišnjica puštanja u promet prve trajektne linije na istočnom Jadranu obilježena je dvojezičnim katalogom. Inače, izložba je prvi put upriličena u lipnju 2019. u Muzeju Grada Crikvenice, a u listopadu 2020. bila je izložena u Splitu.  Osim povijesti nastanka ideje o prvoj trajektnoj pruzi, željeli smo javnost upoznati i s onim što joj je prethodilo, od parobrodarskih linija s kraja 19. stoljeća, pomorstvu između dva rata i onim što se događalo nakon Drugog svjetskog rata. U toj povijesnoj priči posjetitelji mogu vidjeti zanimljive artefakte; stvari koje su se koristile na brodu, makete brodova Bodulka, Voz i Lošinjanka. Ujedno mogu se vidjeti i dokumenti pomoraca koji su plovili kao i dionice parobrodarskih društava koje su prethodile ovome povezivanju. Izložba završava kratkim filmom o gradnji Krčkog mosta koji prati tijek gradnje od početka do otvorenja. Tu se vide i aktivnosti nekada slavne Brodospasove dizalice Veli Jože. Izlažu se i odore pomoraca Kvarnerske plovidbe i Jadrolinije koji su održavali te trajektne linije.

Kako je izgledao put prve trajektne linije?

12. travnja 1959. iz luke Šilo isplovila je Bodulka kojem je odredište bilo četiri milje udaljeni porat Šilo na Krku. Bodulka je bila bivši desantni brod tadašnje mornarice prenamijenjen u brod za ukrcaj i iskrcaj  automobila. Brodom je upravljao zapovjednik Josip Lončarić, a na njemu je bilo 120 putnika i 12 automobila, među njima i jedan autobus. Tog prvog dana trajekt je plovio bez voznog reda, a prijevoz je bio besplatan za sve. Naravno da je pobudio iznimno zanimanje mještana, o čemu svjedoče brojne fotografije s prvog isplovljavanja. Foto studio Ivančić sa stogodišnjom tradicijom, za izložbu je posudio fotografije s prvog isplovljavanja. To je bio velik događaj! Odmah nakon što je linija ustanovljena, riječki Autotrans je uspostavio redovitu autobusnu liniju Rijeka -Krk.

Izložba „Prva na Jadranu“ ne opisuje samo prometovanje prve trajektne linije,  već objašnjava i  cestogradnju na Jadranu?

Tako je. No, te su dvije, naizgled različite teme, povezane. Na izložbi govorimo i o pretpovijesti linijskog prijevoza na Jadranu i cestogradnji koja je dovela do potrebe za uvođenjem trajekata ovakvima kakve danas znamo. Linijske veze između otoka i kopna su starije od trajekta i bile su ključne u povezivanju ljudi i obala u vremenima kada je putovanje kopnom bilo teško, u vremenima kada nije bilo prometnica ili su one bile loše i neudobne. Zato su sve do sredine 20. stoljeća linijski brodovi povezivali uzobalna mjesta s najbližim gradom. Dakako, otoci su bili jedina poveznica s kopnom. No, trajekti su se mogli uvesti tek nakon što su bile napravljene ceste. Gradnja Jadranske magistrale, u početku samo od Sušaka do Novog Vinodolskog, otvorila je mogućnost priljeva većeg broja turista u automobilima na obalu. Tako je pedesetih godina prošlog stoljeća Crikvenica već imala magistralu. Ujedno, Crikvenica i istok otoka Krka i tada su bili značajno međusobno povezani. Naime, Primorci su na Krku imali poljoprivredne zemlje, a istok Otoka (Šilo, Polje) bilo je potpuno usmjereno na Crikvenicu. Baš na tom mjestu kanal je širok samo četiri milje pa je logična namjera tadašnjih lokalnih vlasti da 1959. uvedu brodsku liniju koja će prevoziti automobile!

Vrlo brzo su i druga mjesta na Jadranu uspostavila trajektne linije. U početcima razvoja trajektnih pruga, prve linije nije držala Jadrolinija. Ona je imala parobrode koji su povezivali uzobalna mjesta, no od 1963. Jadrolinija preuzima trajektne pruge od tadašnjih manjih lokalnih poduzeća.

Možemo li taj događaj prometovanja trajekta koji ukrcava automobile opisati kao svojevrsno čudo u tom vremenu, s obzirom na važnost putovanja morem za lokalno stanovništvo?

Svakako je bila atrakcija. Bodulka je bila sagrađena u šibenskom remontnom brodogradilištu “Velimir Škorpik” 1952., kao što sam već rekao, kao desantni brod za tadašnju mornaricu. Bodulka je bila drveni brod i imala je 26 metara dugu rampu za vozila i mogla je ponijeti 86 bruto-registarskih tona. Tvrtka Kvarnerska plovidba brod je 1958. kupila od vojske i preuredila ga u trajekt u brodogradilištu u Puntu na otoku Krku. Na navozu puntarskog brodogradilišta ljudi su gledali, kako ukazuju brojna svjedočanstva, nešto čudno. Iako za današnje prilike nije, u to vrijeme to je bilo nevjerojatno! Znamo da na Bodulki smještaj nije bio komforan. Iz razgovora s članovima posade doznalo se da je bilo jako hladno u njenim prostorijama. Nije mogla ponuditi komfor, ali je mogla omogućiti uvođenje redovite autobusne linije, a ljudima olakšati odlaziti na posao iz Šila u Rijeku i vratiti ih, isti dan. Linija Crikvenica-Šilo bila je atraktivna i prilično rentabilna sve do izgradnje Krčkog mosta 1980. Nakon njegove izgradnje, nastavila je  i dalje ploviti, ali je bila manje rentabilna. Naposlijetku, Jadrolinija 1990. ustupa liniju lokalnoj  građevinskoj zadruzi Tiha  iz Šila. Oni su je kratko održavali, no relativno brzo, linija se ugasila. No, to nije bilo zadnji put da trajekti plove na liniji između Šila i Crikvenice! Naime, 5. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. treći je put pohodio Hrvatsku u svojem jubilarnom stotom apostolskom pohodu. U poslijepodnevnim satima sletio je Krk, a radi sigurnosnih razloga Krčki je most bio zatvoren. Zato je ponovno uspostavljena spomenuta trajektna linija! Dvije obale tada je povezao Jadrolinijin brod Krčanka.

Što se dogodilo s Bodulkom? Gdje je ona danas?

Bodulka do 1979. plovi u floti Jadrolinije održavajući pruge Crikvenica-Šilo, Drvenik-Sućuraj, Split-Supetar, Biograd-Tkon. Nakon toga Bodulku kupuje Jadranturist iz Rovinja (prethodnica današnje Maistre). Preimenuju je u Rovinjku, a plovila je na Crveni otok kod Rovinja. Rovinjka je plovila do 2008. godine. Iako je Ministarstvo kulture pokušalo zaštititi trajekt kao kulturno dobro, spletom nesretnih okolnosti brod tone. 2013. izvađen je iz mora. Nije se uspjela sačuvati. Ipak sačuvani su neki njeni dijelovi: propeler s osovinom, nekoliko prozora, natpis Rovinjka, neki artefakti, bitve… Za izložbu kao muzeološko pomagalo rekonstruiran je natpis Bodulka.

Kako su mještani Crikvenice i Šila doživljavali taj novi način prijevoza? Govori li izložba i o tome?

Govori. Imamo brojne fotografije, ali i svjedočanstva mještana i turista koji su dolazili i gledali kako automobili uzlaze na brod. Šilarima i otoku Krku ta je brodska linija donijela napredak, razvoj. Vrlo brzo su shvatili sve prednosti takvog povezivanja s kopnom. Crikveničani, pak, dijele sjećanja o svađama zbog toga tko će se ukrcati prvi na trajekt. Čak je ponekad i policija morala intervenirati da smiri situaciju. Gužve u luci su potrajale do 1980. odnosno do puštanja u promet zaobilaznice,  nakon čega se  glavni promet više nije odvijao preko centra grada.

Ravnatelj ste Hrvatskog pomorskog muzeja Split? Jeste li zadovoljni zanimanjem građana i posjetitelja za Pomorski muzej?

Muzej je osnovan 1997.,  a za posjetitelje otvoren  godine 2000. Iako Muzej ne postoji jako dugo, postoji tradicija – stogodišnja povijest djelovanja pomorskih muzeja u Splitu, još od 1920.-ih. Naš Muzej, kao još nekoliko hrvatskih pomorskih muzeja, promiče i prezentira hrvatsku pomorsku baštinu. Surađujemo s brojnim muzejima, član smo Udruženja pomorskih muzeja Mediterana koji okuplja muzeje od Portugala do Turske i Afrike.

Inače, završen je postupak izradbe dijela dokumentacije za novi stalni postav Muzeja koji će biti primjenjiv bez obzira na lokaciju. Naime, još uvijek ne znamo hoće li Muzej ostati na Tvrđavi Gripe ili će se preseliti na istočnu obalu, što bi bilo najidealnije. Puno toga ovisi o procjeni i odluci Grada Splita, no premještanjem na obalu,  Pomorski muzej postao bi dostupan svima i dobio novu publiku, posjetitelje, turiste. Postav se stalno nadograđuje, a uglavnom je riječ o donacijama. Ljudi prepoznaju rad Muzeja i veoma često daruju određene predmete: odore, makete, brodske motore, brodsko posuđe, knjige koje su naslijedili od djedova ili očeva… Zahvaljujući njima obogaćujemo fundus muzeja i knjižnicu. Zahvalni smo svima jer nam to u situaciji smanjene mogućnosti otkupa iznimno pomaže, a  dio tih predmeta ulazi u stalni postav. Zadovoljni smo jer postoji veliko zanimanje publike za temu, a to potvrđuje posjećenost izložaba. Naša najvjernija publika su djeca, a posljednjih godinu dana, zbog pandemije, njihovi su organizirani posjeti prorijeđeni. Djeca ipak dolaze u pratnji baka i djedova i roditelja, što nas veseli. S obzirom da smo profilirani za brojne radionice za različite uzraste, mogu reći da nam to jako nedostaje.

Tematika mora i brodova zanimljiva je djeci. No, što je s mladima koji su možda više usmjereni na digitalne sadržaje? Na koji način njih nastojite privući u muzej i educirati?

Kao što sam rekao, već godinama u Muzeju imamo široku ponudu kada je riječ o pedagoškim radionicama. No, želimo još više privući mlade posjetitelje i tematiku brodova i mora učiniti još zanimljivijom za različite dječje uzraste: vrtiće, osnovne i srednje škole. Globalna pandemija nas je u svemu spriječila, no ne znači da ne radimo dalje i da se ne prilagođavamo novonastaloj situaciji. Kao novinu namjeravamo ponuditi projekt: Storytelling,  koji je pokrenuo  Odjel za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije. Naša kustosica Petra Blažević educirala se za stručno vodstvo u sklopu kojega će se uprizoriti izmišljeni lik rođakinje Ivana Lupisa, izumitelja torpeda, kroz priču koja je zamišljena kao putovanje, a pripovijedat će o hrvatskom pomorstvu s naglaskom na 19. stoljeće. Inače, torpedo je odabran jer spada u naše najvažnije eksponate. Radimo iskorak pa uvodimo i digitalni sadržaj, također u suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom. Želimo uvesti interaktivni stol podmorskih lokaliteta, video sadržaje, igrice, upućivanja na artefakte koji se nalaze u fundusu…

Drugi je projekt nazvan WRECKS4ALL, a voditeljica  mu je kustosica Petra Blažević, financira se iz Europskih fondova i planiramo ga realizirati na ljeto  godine 2022. Riječ je o međuregionalnom projektu u kojem je Hrvatski pomorski muzej Split sudionik, jedan od nositelja projekta, uz Turističku zajednicu Hercegovačko-neretvanskog kantona iz Mostara, Univerzitet Crne Gore te Turističku zajednicu Općine Bar. U sklopu tog projekta u Hrvatskoj i Crnoj Gori snimat ćemo morske olupine i raditi 3D snimke. U rijeci Neretvi snimat će se specifična mjesta u prirodi: krška vrela i ono što se ubraja u prirodne fenomene tih lokacija. Na kraju će posjetitelji, u tri dvorane i tri grada i tri države:  u Splitu, Mostaru i Kotoru, kroz virtualne trodimenzionalne ili 3D naočale moći vidjeti sve te lokacije, čuti što se snimilo! Mi upravo pripremamo dvoranu za tu svrhu, koja će biti odvojen i svrsi prilagođen prostor.

Što je s vanjskim postavom? Koristite li prostor na povijesnoj lokaciji Tvrđave Gripe?

Vanjski prostor planiramo koristiti u idućim mjesecima za određena predstavljanja knjiga, a već sada dogovaramo predavanja i promocije. Posebno je atraktivan vanjski prostor oko parobroda Bakar, dominira. On je jedno od sedam plovila iz muzejskog fundusa. Tu je smještena i gajeta “Perina” izrađena 1857., jedno od najstarijih plovila na hrvatskoj obali Jadrana uopće, koja je kao izvorni zapis stoljetnih iskustava i tradicija izravno iz mora doplovila do izložbenog postava Hrvatskog pomorskog muzeja.

Muzej baštini i dva predmeta na dislociranoj lokaciji u Kaštel Sućurcu. Riječ je o desantno-jurišnom brodu DJB-103,  prvom ratnom brodu koji je podigao hrvatsku zastavu u Domovinskom ratu, a  na istoj se lokaciji nalazi kabina slavne plovne dizalice „Veli Jože”. Radimo i natječaje za sredstva za interpretacijske ploče, tako da vanjski brodovi dobiju legende na hrvatskom i engleskom jeziku. Na tom je mjestu uvijek puno šetača i djece, a naša je namjera da im pružimo i određenu edukaciju o mjestu i eksponatima koje gledaju.

O smještaju, lokaciji Muzeja,  u posljednjih je dvadesetak godina bilo puno riječi. Od selidbe uz more za sad nema ničeg konkretnog, iako se i o tome govorilo,  zato moramo svim našim snagama pomoći Gradu Splitu, koji upravlja Tvrđavom Gripe, gdje je Muzej sada smješten, u realizaciji njenog uređenja. Nama kao korisnicima iznimno je važno uređenje Tvrđave, jer ona je i lice samog Muzeja.  Činjenica je da Muzej svakako oskudijeva s prostorom, a posebno se s tim problemom suočavamo kod povremenih izložbi, kada moramo pomaknuti dio postava, a odmah potom slijedi drugi problem: kamo postav izmjestiti jer nemamo primjerenu čuvaonicu.

Što je s podmornicom Velebit? U javnosti se govorilo kako bi je MORH trebao ustupiti muzeju?

Bilo je govora, ali ne na taj način. Naime, podmornica Velebit dio je fundusa Vojnog muzeja MORH-a od 2016. Razgovarao sam s kolegama iz Vojnog muzeja, s ravnateljem Mariom Reljanovićem, o tome da podmornicu izložimo na javnoj površini u Gradu Splitu gdje će ju se, u određenim terminima, uz stručno vođenje, moći razgledati. Iako smo daleko došli u planovima, ovaj projekt još nije realiziran, također zbog pandemije. Postoji interes obiju strana da podmornica bude izložena. Treba precizno odrediti lokaciju izlaganja i pripremiti teren te pripremiti podmornicu za posjete. Podmornice nigdje u svijetu nisu otvorene neprekidno već je obilazak organiziran uglavnom u određenim terminima i uz stručno vodstvo.

Muzej je aktivan i u nakladništvu. Koje su najznačajnije Vaše objavljene publikacije?

Nedavno je izašao katalog Zbirke pomorskih karata i peljara i nosi naziv:  Novi poboljšani svijet. Radimo i na katalogu Zbirke maketa. Rezultat je to truda iznimno stručnih djelatnika Muzeja. Kao što sam naglasio, u sunakladništvu s Muzejom Grada Crikvenice objavljen je katalog „Prva na Jadranu“.  U pripremi i tisku su još dvije knjige, a obje će biti „vani“ u svibnju.

Prva je knjiga mog kolege muzejskog savjetnika Stjepana Loze: „Hrvatsko pomorstvo u danima nastanka NDH“ i predstavlja nadograđeni magistarski rad, obranjen na Sveučilištu u Zadru, a  u njoj će po prvi put biti objavljeni  relevantni dokumenti iz toga razdoblja od mjesec dana, koliko je tadašnja država NDH kontrolirala Jadran. Donosi i dokumente o tome što se dogodilo s trgovačkom mornaricom Kraljevine SHS i što se sve događalo do potpisivanja Rimskih ugovora i gubitka jadranske obale i potpadanja pod kontrolu Italije. Knjiga donosi i brojne izjave časnika te vjerujem da će biti iznimno zanimljiva široj kulturnoj javnosti.

Druga knjiga odnosi se na fotografije iz arhive splitske obitelji Buj, autorice muzejske savjetnice Danke Radić. Obitelj je živjela u gradskoj luci, a jedan od njenih članova Kamilo Buj bio je zaljubljenik u fotografiju. Fotografije su nastale 20.ih godina, a osim fotografija obitelji, tu su iznimno značajne fotografije gradske luke. Fotografije se čuvaju u Gradskoj knjižnici „Marko Marulić“. Tu smo građu koristili za izložbu, a sada pripremamo katalog koji će sadržavati sve.

Koje ste izložbe organizirali u prošloj godini?

Uz spomenutu izložbu: „Prva na Jadranu“, koju će ovih dana moći pogledati i Zagrepčani, ugostili smo  Muzej Općine Jelsa s izložbom o iseljeništvu „Sjećanja iz zemlje predaka“. Knjiga govori o iseljeništvu središnjeg otoka Hvara, donosi priče kako su se snašli u svojim novim krajevima i kako su komunicirali i pisali svojima doma. Zanimljivo je, a svjedoče nam pisma, i ženili su se putem pisama, uz prethodno slanje punomoći!

Zapažena izložba Hrvatskog pomorskog muzeja Split o hrvatskim svjetionicima pod nazivom „Više od svjetla i soli“ u siječnju 2021. gostovala je u Zavičajnom muzeju Biograd na moru, a prošlu godinu u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Lani su, na žalost, otkazana dva gostovanja: u Visu i Trstu. Trst je ostao u planu za ovu godinu u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova Republike Hrvatske  i Hrvatskim konzulatom u Trstu. Cijela izložba pripremljena je u suradnji s tvrtkom Plovput.

Koje biste eksponate ili izloške mogli izdvojiti kao najvrjednije?

Izdvojio bih  iznimno vrijednu zbirku torpeda iz prve svjetske tvornice torpeda u Rijeci. Riječ je o raritetnim primjercima iz nekadašnjeg kućnog muzeja, tvornice. No, možemo biti ponosni i na veliki broj artefakata: od prošupljenog dolija, niza predmeta iz Viške bitke do osobnih predmeta časnika Hrvatske ratne mornarice.

Svojedobno ste objavili rad o Hajduku i brodovima? Recite nam što ih povezuje.

Sam rad je počeo kao svojevrsna zanimacija, još ranije, uoči stote obljetnice. Želja mi je bila napraviti izložbu o tome kako je Hajduk često igrao protiv posada raznih brodova, naročito protiv posada engleskih brodova. Također, to je rad i o brodovima kojima je Hajduk odlazio na razna gostovanja, putovanja. Naime, da bi se uopće svijetom pronio glas o „Hajduku“,  trebalo je imati brodove te su oni  imali važnu ulogu! U prvim desetljećima postojanja Hajduka često su se odigravale utakmice s posadama ratnih brodova usidrenih u splitskoj luci. Isto tako, Klub je do Drugog svjetskog rata ostvario nekoliko velikih turneja, u kojima je brod kao prijevozno sredstvo imao ključnu ulogu.

Evo, na kraju smo, od trajekta došli do Hajduka i nogometa… Zahvaljujemo Vam na razgovoru i tome što ste naše čitatelje upoznali sa zanimljivom izložbom u Zagrebu, koju će, nadamo se, rado posjetiti.

Razgovarala Dubravka VIDAK