Preminuo profesor Zlatko Stahuljak,
glazbenik i veleposlanik u miru
(Zagreb, 29. lipnja 1933. – Zagreb, 20. lipnja 2021.)
U rodnom je Zagrebu u 88. godini života 20. lipnja preminuo Zlatko Stahuljak, istaknuti hrvatski glazbeni pedagog, violist, glazbeni pisac i diplomat.
Rodio se u Zagrebu 29. lipnja 1933. u glazbeničkoj obitelji koja je dala ukupno 16 glazbenika. Naime, obitelj Stahuljak, hrvatska obitelj glazbenika, podrijetlom iz Slovačke (Sztahulyak de Jablonka), po brojnosti svojih članova jedna je od najbrojnijih u Europi. Svojim su djelovanjem obilježili hrvatsku glazbenu kulturu i život od 1880-ih sve do danas. Istaknuti su članovi obitelji Vladimir (1870.–1960.), skladatelj, orguljaš i zborovođa, njegovi sinovi Juraj i Mladen, Vladimir, brat Milan (1878.–1962.), skladatelj i dirigent, Milanov sin Dubravko (1920.–1988), skladatelj, dirigent i glazbeni kritičar, te Jurjev sin Zlatko (1933.-2021.), violist, orkestralni i komorni glazbenik, glazbeni kritičar i pedagog. Svjestan obiteljske glazbeničke tradicije upravo je Zlatko Stahuljak pisao o svojim predcima i trajno bio angažiran u propagiranju djela svojega oca Jurja koji je kao skladatelj bio nedvojbeno najnadareniji.
Zlatko Stahuljak diplomirao je etnologiju i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960., a usavršavao se u Firenci i Rimu 1963./64. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je violu 1963., a glazbeno se usavršavao na Konzervatoriju u Pragu 1967./68. u razredu svjetski poznatog umjetnika Ladislava Černyja. Karijeru violista započeo je u Zagrebačkoj filharmoniji, a nastavio kao solo violist od 1968. do 1989. u orkestru Opere i kao član Klavirskog kvarteta HNK u Zagrebu. Bio je i direktor Opere od 1983. do 1984. te intendant HNK u Zagrebu 1990. i 1991. Nastupao je solistički s orkestrima u Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Beogradu i Bugarskoj, kao komorni glazbenik u Ogulinu, Rijeci, Sisku i Zagrebu te u Beogradu i u Njemačkoj. Nakon profesorskog djelovanja na glazbenim školama u Brežicama i Zagrebu (Glazbena škola Blagoje Bersa), predavao je violu, komornu glazbu i metodiku violine i viole na Muzičkim akademijama u Zagrebu (1971.–1992., 1998.–2002.) te usporedno u Beogradu (1975.–1979.) i Ljubljani (1979.–1992.). Držao je majstorske tečajeve u Pekingu, Njemačkoj, Poljskoj i na Isle of Man te povremena predavanja u Hrvatskoj, Češkoj, Italiji, Sloveniji i Srbiji.
U svom je višedesetljetnom djelovanju Profesor Zlatko Stahuljak dao izniman doprinos razvoju hrvatskoga glazbenog života. Bio je inicijator i organizator Zagrebačkog omladinskog komornog orkestra (ZOKOR) 1957. te Komornog studija Zagrebačke filharmonije 1963. Utemeljitelj je Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml koje se od 1977. održava svake četvrte godine, a od 1998. je bio njegov organizacijski predsjednik i postigao je afirmaciju zagrebačkog violinističkog natjecanja kao jednog od vrlo važnih i za mlade gudače privlačnih međunarodnih podija za isticanje najviše razine sviranja. Njegovom zaslugom natjecanje je već 1978. postalo član Svjetske federacije međunarodnih glazbenih natjecanja u Ženevi. Bio je član ocjenjivačkih sudova na 43 međunarodna natjecanja od 1980. godine. Na glazbenom je planu važna i njegova suradnja s televizijskim redateljem Danijelom Marušićem (1931.-2009.) kojemu je pomagao pri utemeljenju Osorskih glazbenih večeri 1976., te pišući o koncertima svakoga ljeta doprinosio trajnoj afirmaciji glazbenog festivala u drevnom Osoru na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, koji je u međuvremenu stekao ugled nacionalnog festivala.
Zlatko Stahuljak bio je prvi predsjednik Hrvatsko-češkog društva 1992. (tada Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva) te prvi veleposlanik Hrvatske u Čehoslovačkoj i Češkoj (1992.–1998.).
Među publicističkim radovima ističe se knjiga Zagrebačka violinistička škola i znanstveni rad Sustavnost poteza gudalom. Objavio je i velik broj glazbenih kritika, osvrta i stručnih radova u Vjesniku, Večernjem listu, Hrvatskom slovu, Politici, Telegramu i Vijencu. Od 1986. bio je stalni sudski vještak za gudačke i srodne instrumente.
Za svoje zasluge Zlatko Stahuljak dobio je brojne nagrade i to među ostalima Spomen-medalju praškog Narodnog divadla, u povodu obilježavanja 400. izvedbe opere Prodane nevjeste Bedřicha Smetane u Zagrebu (1984.), Spomen medalju HNK Zagreb (1992.), odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), dva odličja za veleposlaničku djelatnost (1997.), Plaketu grada Zagreba (2004.), Briljantni križ Viteškog reda Sv. Václava (2007.), Spomen medalju Karel Kramář (2008.), Nagradu Marija i Stjepan Radić (2012.) Hrvatsko-češkog društva, počasno članstvo Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2012.), Red Zlatnog Zmaja Družbe Braća hrvatskog zmaja (2014.), te Medalju grada Zagreba (2017.) za 40 godina utemeljenja Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml.
Za Zlatka Stahuljaka, koji je odgojio generacije vrsnih violista, osobno bio odličan instrumentalist, ali i uglednik koji se angažirao na mnogim područjima kulturnog života Hrvatske, da bi bio imenovan prvim veleposlanikom nezavisne i samostalne Republike Hrvatske u Pragu, gradu koji je odlično poznavao iz studentskih dana i vladao češkim jezikom, gdje je sa suprugom, uglednom sopranisticom Ivankom Stahuljak obavio zapažene i za Hrvatsku nadasve afirmativne mandate, moguće je reći da je pripadao generaciji hrvatskih glazbenika i intelektualaca koji su uvijek bili spremni prihvatiti radne zadatke koji su bili na korist i čast glazbeničkom pozivu ali i domovini u kojoj je rođen i koju je izuzetno volio. Bili smo prijatelji i surađivali na mnogim zajedničkim poslovima i stoga s tugom ispraćam čovjeka koji je bio nadasve vrijedan i požrtvovan. Neka Ti je laka hrvatska gruda i počivao u miru, dragi Zlatko!
Dr. sc. Zdenka WEBER