Kulturnim djelatnicima i kulturnjacima, profesorima i učiteljima, medijima, javnosti, svima
Nastao je velik skandal zbog uklanjanje liste Semezdina Mehmedinovića s liste domaćih (čitaj hrvatskih) kandidata za „Nagradu mlade kritike“ pa smo pokušali shvatiti o čemu je riječ.
Dakle, Udruga Institut za promicanje čitanja dobila je na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2021. godinu 200 tisuća kuna za projekt „Nagrada mlade kritike“, osmišljen po sličnim francuskim i norveškim modelima (?) Ideja je da srednjoškolci čitaju naslove suvremenih autora koje je izabrao stručni žiri, razgovaraju s piscima, dobiju njihove knjige besplatno te potom biraju onu koja im je najbolja. Tako je dvjestotinjak hrvatskih srednjoškolaca (?) trebalo dobiti priliku čitati književnost drugačiju od propisane lektire te kroz radionice naučiti razmišljati kritički.
Ispalo je da je pisac Semezdin Mehmedinović izbačen s popisa autora zbog svoje nacionalnosti i jezika na kojem piše (koje je nacionalnosti na kojem jeziku piše) i to nakon što su ga iz Instituta za promicanje čitanja prethodno bili obavijestili kako je njegova knjiga: „Me´ med, crvena bandana i pahuljica“ jedno od pet izabranih djela koje će srednjoškolci čitati.
O tom su izmišljenom skandalu prije mjesec dana izvijestile srpske Novosti, te da je taj „sramotni slučaj“ doveo do raspuštanja prvog žirija, odlaska dijela članova iz drugog koji ga je potom zamijenio i povlačenja nekih od izabranih pisaca iz projekta, a još uvijek nije bistro tko je ili po čijem nalogu (kako pišu Novosti) izbacio Mehmedinovića.
Idemo dalje, kak bi oni rekli, u kratkim crtama: Institut za promicanje književnosti formirao je žiri u kojem su bili fakultetski profesori: Tomislav Brlek, Đurđica Čilić, pisci Ivica Prtenjača i Roman Simić te nastavnica Anđela Vukasović Korunda. Oni su izabrali djela Semezdina Mehmedinovića, Miljenka Jergovića, Olje Savičević Ivančević, Marka Pogačara i Kristiana Novaka, koji su zatim o tome obaviješteni. A da je potom Mehmedinović izbačen zato što nije hrvatski pisac!
Zatim se Čilić obratila ministrici kulture te da ju je na sastanku ministrica uvjeravala da je žiri nepažljivo pročitao propozicije te da Mehmedinović ne može ostati među odabranim autorima jer nije hrvatski pisac i ne piše na hrvatskom jeziku. Čilić je dala ostavku na članstvo u žiriju, a zatim i ostali članovi. Ministrica je predložila da se nađe rješenje jer je žiri pogriješio, te nije željela da nagrada propadne. Formiran je novi žiri, ali navodno da im nije sve rečeno. Oni su izabrali svoje favorite: ponovno Olju Savičević Ivančević i Kristiana Novaka, te nove: Espija Tomičića, Evelinu Rudan i Renata Baretića. Zatim su srpske Novosti objavile tekst i objasnile (na svoj način) što se dogodilo s prvim žirijem te su Jagna Pogačnik i Dorta Jagić dale ostavke. Onda su odustali i neki nagrađenici, a Espi Tomičić se baš bio poveselio jer je mislio „da će srednjoškolci i srednjoškolke napokon čitati o temama koje nisu zastupljene u obrazovnom sustavu, o transrodnosti“.
Olji Savičević Ivančević bilo je apsurdno objašnjenje da Mehmedinović ne piše na hrvatskom nego na bosanskom jeziku. A da je Semezdin bosanski i hrvatski i američki, zapravo svjetski pisac!
A zapravo su pravila za dodjelu nagrade sljedeća: „Nominirano može biti beletrističko djelo bilo kojeg žanra napisano na hrvatskom jeziku i izdano u 21. stoljeću od registriranog nakladnika, a od ukupno nominiranih djela najmanje 2 su izdanja u posljednje dvije godine.“ Piše i da se radi o naslovima: „suvremenih hrvatskih pisaca“.
Iz Frakture, koja je nakladnikom Mehmedinovićeve knjige nisu željeli komentirati, jer oni jako puno novaca dobivaju iz Ministarstva kulture pa se nisu željeli zamjeriti.
Autor Mehmedinović je izjavio kako je proteklih 25 godina objavljivao u Zagrebu, a da oni koji su odlučili o njegovu uklanjanju nisu njegove knjige ni čitali, kao i da se nada kako je ovo politika koju provodi sadašnje Ministarstvo kulture i da će se to u budućnosti promijeniti. Mehmedinović je u SAD otišao po završetku rata, agresije na BiH. Knjiga je prevedena na engleski i jako je uspješno primljena kod čitatelja. Auto se posljednjih godina navodno vratio u BiH.
Na kraju, trebaju li nagrade imati propozicije i trebaju li ih autori zadovoljavati, a članovi žirija uzimati u obzir i u skladu s njima birati? Očito ne!
Možda bi srpske Novosti htjele zabraniti Ministarstvu kulture i medija da propisuju da se nagrade dodjeljuju za knjige pisane na hrvatskom jeziku i za suvremene hrvatske pisce? Zar je to nešto nenormalno i zar to nekoga ugrožava? Postoje druge nagrade i u Hrvatskoj se tiska jako puno knjiga autora koji ne pišu hrvatskim jezikom i nema apsolutno nikakvog otklona prema njima!
Sve ovo je ponovno skuhano u srpskim Novostima, jer je njima sve dopušteno i jer se oni uporno bore protiv svega što je hrvatsko, pa i protiv pravila nagrade i mijenjaju žirije, proizvode skandale, autori koje oni zagovaraju se nadaju da će se Ministarstvo kulture i medija promijeniti… a da će oni i dalje primati više od tri milijuna hrvatskih kuna za to što rade. Skandale protiv svega što je hrvatsko! Osim toga, uvijek su u pitanju laži, a to im može potvrditi i nakladnik Frakture Seid Serdarević koji je za svoju djelatnost više no izdašno financiran, za svaku knjigu, potporu, otkup… i to se može provjeriti. Većina članova žirija i nagrađivanih autora u tom smislu nisu oni koji za koje bi se moglo reći da se na njih primjenjuje nekakav purizam. Naprotiv, vrlo često ili uglavnom su pripadnici manjina, ili su došli iz BiH kao Miljenko Jergović, koji u Hrvatskoj uživa svu moguću slavu, a piše na jeziku koji bi se teško mogao nazvati hrvatskim.
Zaista, zašto birati autore koji ne odgovaraju propozicijama? Zašto dopuštati srpskim Novostima da izazivaju kulturne skandale i ocrnjuju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, kao i članove žirija? Perfidno, podmuklo i stupidno!