Ante MRGAN, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja
Razgovarala: Mira ĆURIĆ
Srce Petrinje kuca i u našoj kontejnerskoj knjižnici
Ante Mrgan rođen je u Petrinji 1965. Od 1986. godine zaposlen je u ustanovi POU Hrvatski dom Petrinja koja je tada u svom sastavu imala i knjižnicu. Tijekom radnog vijeka radio je različite poslove unutar ustanove, a u knjižnici radi od 2000. Završio je stručni studij poslovne informatike u Varaždinu, a zatim i studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ravnatelj je Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja od 2014. Hobiji su mu elektronika, radioamaterizam, programiranje, od športova rekreacijski se bavi stolnim tenisom. Hrvatski je branitelj i dragovoljac Domovinskog rata
Gospodine Mrgan, vraća li se Petrinja vremenu i aktivnostima otprije potresa i covida-19?
Za sada se u Petrinji pomalo pokušavaju uspostaviti aktivnosti od prije potresa, funkcioniranje Grada, kulturnih institucija, poduzeća i obrta. Moramo znati da je središte grada gdje se odvijao veći broj kulturnih i obrtničkih djelatnosti nepovratno srušen ili znatno oštećen gotovo do neprepoznatljivosti grada kakav je nekada bio. Dan kada će Petrinja ponovo „disati punim plućima“ trebat će još dugo čekati. Svi se u Petrinji iskreno nadaju da će Država zaista i poduzeti mjere za revitalizaciju ne samo Petrinje nego i cijele Sisačko-moslavačke županije.
Na koji se način danas u ovim promijenjenim okolnostima odvija djelatnost Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja? Koliko se knjiga Petrinjcima u ovim vremenima pokazala najboljim prijateljem, što im je značila i znači?
U pozivima za pomoć nakon potresa napisao sam da je Petrinja knjižnica, knjižnica je Petrinja, a grad bez knjižnice nije grad. Ozbiljno smo to mislili moji suradnici i ja. Čim je bilo moguće krenuli smo u spašavanje građe i opreme iz „crvenog“ prostora knjižnice. Koliko knjiga znači Petrinjcima govori podatak da nas je nakon otvorenja ove knjižnice u kontejneru od 7. travnja pa sve do danas posjetilo 1209 članova koji su ukupno posudili 4615 jedinica građe. Ovaj podatak dovoljno govori o važnosti knjige i čitanja, odnosno potrebe građana, učenika i studenata za knjižnom građom koju nudimo.
Kako je realiziran projekt “prva hrvatska kontejnerska knjižnica”? Uz čiju potporu?
Prva hrvatska kontejnerska knjižnica proizvod je uma i rada petrinjskih knjižničara. Grad je financirao nabavu tri brodska kontejnera koja su spojena u jedan prostor od približno 90m2. Ministarstvo kulture i medija financiralo je nabavu kartonskih kutija u koje smo spremili spašenu građu. Preostale kontejnere dobili smo iz robnih rezervi, a jedan dio donirale su tvrtke ili ustanove (knjižnice) iz Hrvatske. Svu knjižnu građu i dio opreme koja je ostala ispravna izvukli su iz zgrade zaposlenici knjižnice. Budući da smo sami gradili police u „staroj“ knjižnici, njih smo demontirali i ponovno montirali u kontejnerskoj knjižnici. Jedan kontejner uređen je kao dječja igraonica koja je bila redovita djelatnost u knjižnici. Cijelo vrijeme dok smo boravili u zgradi knjižnice, tresli su nas naknadni potresi. Malo bismo izašli vani, pa ponovno zaštitne kacige na glavu i natrag unutra. Budući da je zgrada „crvena“, nije nam bilo ugodno. Ali želja da se uspostavi rad jedne od važnih kulturnih institucija koje grad čine gradom, bila je jača od svakog naknadnog potresa. U takvim situacijama postoji i ono nešto drugo, ono unutarnje, onaj ljudski inat koji tjera naprijed iako razum govori suprotno. U Petrinji knjižnica se prvi put spominje 1842. kada je ustanovljena. Nema tog potresa koji bi nas mogao zaustaviti da nakon 179 godina postojanja prestane raditi knjižnica pa i na kraći period. Nagodinu ćemo obilježiti 180 godina od prvog spomena knjižnice u Petrinji. Ovoga puta u kontejnerskoj knjižnici.
I ovdje je vrijedila ona poznata u nevolji se poznaju junaci, Vi dodajete, i prijatelji. Tko se pokazao na djelu, kolege, knjižnice, donatori, institucije? Kako?
Na pitanje tko se pokazao na djelu, odgovorio bih protupitanjem: tko se nije pokazao na djelu? Dakle, u pomoć su priskočili gotovo svi, od građana, institucija, kolega knjižničara, raznih tvrtki, odvjetnička društva, pa čak i neki Hrvati iz Amerike i Italije. Teško bi u ovom tekstu mogao nabrojiti tko je sve pomogao, jednostavno ne bih želio nekoga posebno isticati, jer naša je premisa bila da ne postoji mala pomoć nego samo pomoć kao takva. Za nas je jedna kuna vrijedila isto kao i milijun. Naravno, mislim to u emotivnom smislu. Mi s ovog područja imamo već bolna iskustva tijekom Domovinskog rata kada smo morali napustiti svoj grad, ali kada se dogodi nesreća koja nas pogodila, čovjek je jednostavno ponovno osupnut tolikom količinom empatije i želje svih da nam se pomogne. Mnoge knjižnice, kolegice i kolege su financijski pomogle, svaka u okviru svojih mogućnosti, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. U danima kada knjižnica nije funkcionirala, moram to reći, Gradska knjižnica Požega i Gradska knjižnica i čitaonica Pula ustupile su besplatno na godinu dana mogućnost našim članovima da posuđuju elektroničke knjige putem njihovih platformi. Knjižnica „Fran Galović“ Koprivnica, za nas je prilagodila i besplatno ustupila svoju mobilnu aplikaciju mKnjižnica. Gradska knjižnica Vukovar nabavila nam je jedan kontejner za rad odnosno za smještaj građe. Popis svih donatora koji su željeli objaviti svoja imena nalazi se na web stranicama naše knjižnice www.gkcp.eu odnosno na poveznici http://www.gkc-petrinja.hr/cms/images/stories/akti/suglasni_s_objavom_imena_donatora.pdf
Kakav je bio knjižnični fond Vaše knjižnice prije potresa, i u kakvom je stanju danas? Što biste istaknuli iz Zavičajne zbirke, što iz ostalih zbirka kao posebno vrijedno? S kojim fondom trenutačno raspolažete?
Prošle godine u proljeće napravili smo redovitu reviziju knjižničnog fonda. Nakon revizije fond je brojao 44.100 jedinica građe. Srećom, uspjeli smo spasiti gotovo cijeli knjižnični fond knjižne i neknjižne građe. Posebna pažnja posvećena je spašavanju zavičajne zbirke „Petrinia“. U zavičajnoj zbirci imamo knjižicu Smrt Smail-age Čengijića Ivana Mažuranića čija je posebnost da je tiskana 1883. u Petrinji. Od važnijih autora koji se nalaze u zavičajnoj zbirci su Oton Kučera, Slavko Kolar, Ivan Zoch, Rudolf Horvat, Ivan Kožarić, Ivo Maroević, Mato Marčinko, Ivica Golec, Branko Čačić, Josip Stanić Stanios itd. Također imamo zbirku Zatvoreni fond koji se redovito sastoji od primjeraka građe tiskane prije sto ili više godina. Trenutačno u kontejnerskoj knjižnici raspolažemo s fondom od preko 15.000 knjiga. Ostala građa još uvijek je spremljena u kutijama i čeka novu knjižnicu. Dio građe nepovratno je uništen u potresu.
U kakvom je stanju zgrada u kojoj je bila smještena Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja, kakvi su planovi obnove?
Brzim pregledom cijele zgrade utvrđeno je da je ona „crvena“ odnosno neuporabljiva. Budući da je Knjižnica podstanar i nema ingerenciju nad zgradom, teško mi je točno reći kakvi su planovi. Od ravnatelja POU Hrvatski dom Petrinja g. Milana Hercega, u čijim je prostorima knjižnica djelovala, doznajem da je predviđena obnova cijele zgrade. Međutim, Knjižnica se ne želi vratiti u taj prostor koji je već trideset godina neadekvatan i premali za naše potrebe. Prije potresa izdana je građevinska dozvola za izgradnju nove knjižnice odnosno za prenamjenu zgrade stare gradske klaonice koja je zaštićena industrijska baština. Međutim, potres je srušio i tu zgradu. U Petrinji su se sada otvorile sasvim nove perspektive jer je cijeli centar grada porušen i tu postoji mogućnost izgradnje nove knjižnice.
Koliko je prisilno prilagođen ovogodišnji plan događanja? Koje su aktivnosti obustavljene i prolongirane za bolja vremena?
Ovogodišnji plan događanja praktično ne postoji. Sve planirane aktivnosti za ovu godinu bile su određene prostorom knjižnice koji više ne postoji. Sva događanja koja će biti moguća izvesti morat će biti na otvorenom. Koliko će nas vrijeme poslužiti, teško je reći. Do sada smo povodom Noći knjige održali predstavljanje knjige Ne plačite gradovi moji lokalne autorice Dubravke Mandić. Održana su i dva događanja pod nazivom Pisci na Baniji gdje smo ugostili Franju Janeša, Tomicu Bajsića te Ninu Bajsić. U drugom događanju gostovali su Aida Bagić, Romana Brolih i Ljubo Pauzin. Plan je da se više baziramo na virtualni svijet gdje ćemo kao i u prošloj godini putem našeg YouTube kanala organizirati odnosno predstaviti izložbe ili autore. Ako bi se epidemija Covid-19 zaustavila ili toliko umanjila, onda bismo čak mogli unutar naše kontejnerske knjižnice organizirati književne ili pjesničke večeri ili radionice, ali za vrlo mali broj posjetitelja. U očekivanju boljih vremena, vremena kada će knjižnica konačno doći u svoj vlastiti prostor, teško će biti ostvariti aktivnosti koje smo imali ranije. Nekada smo održavali edukativno-praktične radionice npr. radionicu kuhanja piva, orezivanja voćaka i sličnih ljudskih djelatnosti primjenjivih u praksi te S.T.E.M. radionice, pričaonice za djecu, dječje predstave i sl.
I dalje “stvarate zajedničke uspomene”… Brza prilagodba i ovdje se pokazala ključnom: neke radionice su se održavale i u novim okolnostima.
Da, radionice igraonice održane su prilagođene novim okolnostima. U suradnji sa zagrebačkom igraonicom i rođendaonicom „Vatrin kutak“, a zajednički, u suradnji s Hrvatskom vojskom, održane su u dva navrata igraonice za djecu u jednom velikom kamionu koji je osigurala HV. Radionice igraonice održane su na prostoru rukometnog igrališta do kojeg se moglo sigurno doći. Prostor parkirališta gdje je smještena knjižnica, okružen s jedanaest kontejnera, svakako je zanimljiv za održavanje događanja. To je za nas novo nesvakidašnje iskustvo kojemu se sa svakim novim događanjem promptno prilagođavamo. Učimo.
Što su Vaši prioriteti u godini koja je proglašena Godinom čitanja? Kojim programom sudjelujete?
U Godini čitanja prioriteti su zadržati postojeće članove te učlaniti nove. U planu je priprema jednog programa koji će biti objavljen na našem YouTube kanalu, posebno posvećen Godini čitanja. Ne želimo to još javno objaviti, a kada objavimo, nadam se da će to biti nešto sasvim novo i neuobičajeno za jednu knjižnicu. Noć knjige je obilježena predstavljanjem knjige Ne plačite gradovi moji petrinjske autorice Dubravke Mandić. Vrijeme nas je poslužilo, bilo je relativno toplo i predstavljanje je održano na Trgu kulture, odnosno na parkiralištu gdje je smještena knjižnica. Taj prostor smo popularno nazvali Trg kulture. Nadamo se da će se u 2021. uspjeti iskristalizirati stav lokalne vlasti glede izgradnje nove knjižnice, za što ćemo se zdušno zalagati. Nadamo se pozitivnom odgovoru Osnivača i želji da se izgradi nova knjižnica u Petrinji.
Koliko Knjižnica ima članova u odnosu na prethodno razdoblje, osjećaju li se posljedice potresa u smislu iseljavanja? Nadamo se da nije značajno manji broj učenika, da se lektirna djela i dalje posuđuju?
Knjižnica danas broji više od 1200 članova. Prema neslužbenim informacijama koje imamo mali broj naših članova je trajno odselio iz Petrinje. Epidemiološka situacija, ali i neuporabljive škole su donekle smanjile broj učenika, ali smo i nadalje zadovoljni s posudbom lektirnih djela, ali ne samo lektirnih djela već i slikovnica, beletristike, pa i stručne literature koja je potrebna studentima Odsjeka Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Moram reći da su građani jedva čekali otvorenje knjižnice jer do sada od otvorenja u travnju prosječno dnevno u knjižnicu dođe i do trideset korisnika. S obzirom na pandemiju i posljedice potresa mi smo zadovoljni posjetom i posudbom.
GKČ Petrinja je “objavljivala” književne radove na svojim stranicama. Koliko su danas pisci Petrinjci kao svjedoci okolnosti literarno reagirali na to što se dogodilo i proživjelo?
Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja objavila je trajni poziv autorima koji to žele da pošalju svoj rad za objavu na našim stranicama. Ipak nakon potresa za sada su izostali radovi lokalnih autora. To je potpuno razumljivo, jer mnogima su kuće nepovratno uništene, neki možda i više nisu u Petrinji. Pretpostavljam da će mnogi autori protekom vremena, kad se „stvari slegnu“, literarno reagirati na sve ovo što nas je pogodilo, ali potpuno je razumljiv izostanak brze reakcije.
I dalje vrijedi poziv donatorima?
Da svakako. Blagoslovljeni donatori ma gdje bili! Ukoliko osjetite potrebu za donacijama slobodno ih možete uplatiti na
IBAN HR2823900011500198069 s naznakom Grad Petrinja – donacije – knjižnica. Hvala.
Mira ĆURIĆ