Žarko Brkić
(Rasno, Široki Brijeg, BiH, 28. rujna 1943. – Rijeka, 18. lipnja 2021.)
U nizu ovogodišnjih iznenadnih smrti bila je i ona našega prijatelja, podupiratelja Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskoga slova i člana Uprave od osnivanja 29. srpnja 1997., pa do zadnjega dana njegova ovozemaljskoga života, 18. lipnja 2021.
Vijest o njegovoj smrti sve nas je zatekla.
Ispraćaj pokojnog Žarka i naš oproštaj od njega održan je na Mirogoju u Zagrebu u nazočnosti velikog broja članova obitelji koji žive u Zagrebu i mnoštva njegovih prijatelja i poslovnih suradnika i znanaca od kojih je mnogima bio pri pomoći.
Molitvu je održao i prigodnim se riječima od pokojnika oprostio don Darko Bručić Pavuk, župnik župe sv. Luke Evanđelista u Travnom, Zagreb.
Gospodin Ante Beljo, dugogodišnji prijatelj pokojnoga Žarka i član HKZ – Hrvatskoga slova uime svih zakladnika, izdavača i urednika Hrvatskog slova, članova Uredništva, podupiratelja i čitatelja, u svojemu nadgrobnome slovu izrazio je duboku sućut članovima obitelji i svima nazočnima te ih podsjetio na mnoge činjenice iz života pokojnika koje su većini bile nepoznate jer je Žarko bio tih i samozatajan čovjek, rijetko je govorio o sebi, a svoje energije i vrijeme koristio je čineći dobro na širem društvenom i osobnom planu.
Rođen je u selu Rasno (zaselak Njive) kod Širokoga Brijega, od oca Ivana Brkića (Ivkića), r. 1906., i majke Anice, rođene Čolak, 1912. koji su imali sedmero djece, odnosno Žarko je imao tri brata i četiri sestre. U Rasnu živi najstariji brat Šimun, r. 1937., Žarko je rođen 1943., Bariša 1946., sestra Iva, Marija 1948. i Pava 1949. (sestra Veselka preminula)
Pokojni Žarko je četiri razreda osnovne škole završio u Dužicama, a ostala četiri na Širokom Brijegu. U Zagreb je stigao 1958. kod strica Šimuna kod kojega je bio udomljen u vrijeme srednje škole i tijekom studija na Pravnom fakultetu gdje je diplomirao pravo što je bilo njegovo zanimanje do kraja života. Prvi samostalni odvjetnički ured otvorio je u 90-im godinama na Zrinjevcu s prijateljem Željkom Perokovićem, a kasnije je svoj ured imao u Varšavskoj ulici.
Njegov stric i dobročinitelj Šimun bio je pitomac glasovite hrvatske predratne humanitarne udruge Hrvatski radiša (1903. – 1945., kada je zabranjena i opljačkana). Izučio je grafički zanat i prije II. Svjetskog rata bavio se izdavaštvom. Te vrijedne osobine radinosti i dobročiniteljstva pokojni Žarko baštinio je od njega. Dobre stare hrvatske udruge!
Njegov drugi stric fra Blago Brkić bio je od 60-ih do početka 90-ih hrvatski misionar u Africi (Zambija).
Pok. Žarko pomagao je sve hrvatske vrijedne projekte u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Posebno je aktivno sudjelovao u obnovi širokobriješke gimnazije u 90-im godinama i izdavaštvu povijesne ostavštine fra Dominika Mandića.
Poslije obreda na Mirogoju u četvrtak, 24. lipnja u 14 sati, posmrtni ostatci pokojnog Žarka prevezeni su u njegovo rodno mjesto u Hercegovini.
Neka mu je laka hrvatska zemlja i velika hvala za toliko Dobro učinjeno tijekom života.
Dragi Žarko, ostat ćeš nam u trajnom sjećanju.
Ante BELJO